U organizaciji SUBNORA Crne Gore i UBNOR-a i Antifašista Herceg Novog, Kotora i Tivta danas je obilježo 80 godina od pogibije bokeških partizana i narodnih heroja Nikole Đurkovića i Sava Ilića, kao i prvoboraca Stijepa Šarenca i Daša Pavičića u zaseoku Tušupi na Podima. Nakon toga položeni su vijenci na spomenik Bezmetković na Savini.
Učesnici obilježavanja ovog značajnog datuma naše antifašističke borbe prošetali su do Trga Nikole Đurkovića, mjesta na kujem su bezobzirni domaći izdajnici zagrali “krvavo kolo” kolo oko haljina stradalih partizana. Oni su odali poštu hrabrim borcima i fotografisati se na istom mjestu, ali ovoga puta za ponos i sjećanje na poginule heroje i partizanske borce.
Na spomeniku Bezmetković govorio je Jovo M. Bećir, predsjednik kotorskog UBNOR-a i Antifašista.
Teško je govoriti na ovom svetom mjestu, kazao je Bećir, koje je spomen obilježje 280 poginulih boraca i 121. žrtve iz ovoga kraja tokom NOR 1941-1945. godine.
Svaka nedovoljno snažna riječ ovdje bi vrijeđala.
Poklonimo se ovim žrtvama, razmišljajmo o njima, njihovim patnjama i porukama. Prisjetimo se ko su bili, odakle su i kuda su pošli. Što ih je motivisalo.
Bili su to pripadnici oba pola, iz svih slojeva društva. Od proletera pa do onih imućnih. Najviše ih je bilo siromašnih. Po obrazovanju i zanimanju bilo je nepismenih, šegrta, čobana, do istaknutih intelektualaca, profesora univerziteta, naučnika, a najviše seljaka. Po vojnoj spremi bilo ih je od maloljetnika do profesionalnih vojnika i proslavljenih ratnika. Najviše neiskusnih. Bilo ih je politički neopredijeljenih, pristalica građanske ideologije, religioznih, a najviše simpatizera i organizovanih komunista. Bili su to pripdnici svih naših naroda i narodnosti.
Pokrenula ih je narav naslijeđena od predaka, koji su na ovim prostorima bili predstraža odbrane Evrope i od Evrope, krv slavnih bokeljskih pomorca, ustanika Grblja, Maina, Pobora, Konavala, Krivošija, bokeljsko-hercegovačkih i drugih pobunjenika protiv Turaka, Mletaka, Napoleona, Austro-Ugara, ili je to amanet koji su primili majčinim mlijekom, ili ih je na taj put nagnala bijeda i nepravda, pa su ih ponijele ideje komunizma, koje su najavile izlaz iz beznađa.
Svaki borac imao je ove ili neke druge snažne razloge koji su ga nadahnuli da stupi u neravnopravnu borbu protiv fašističkog zavojevača u porobljenoj Evropi koja je stenjala pod Njemačkom čizmom, i krenuo prvi u juriš protivi njih i pokazujući cijelom svijetu kojim putem treba krenuti.
Fatalna zabluda je bila onih koji su račnali da će pasivnošću, neutralnošću i nezamjeravanjem sačuvati glavu.
Ovo je bio totalni rat koji nije nikoga mimoišao, pa se svako morao angažovati na jednoj ili drugoj strani.
Naši junaci su rame uz rame sa million i sedam stotina hiljada palih Jugoslovena svojim zivotima spasili živote miliona drugih.
Užasna je cijena slobode. Ove žrtve su strašne. One iz grobova vapiju da se ne zaborave. Da ne budu uzaludne.
Ne smijemo postiđeti ove sinove i šćeri. Njihov primjer će vječno opominjati na to kolika je cijena slobode i nadahnjivati naš narod voljom da je čuva kao zenicu oka.
Veličanstvena je borba naroda ovog kraja. Njegova patriotska svijest, veliki broj žrtava i doprinos ukupnoj borbi svih jugoslovenskih naroda za njegovo oslobođenje od okupatora i stvaranje ljepšeg i pravednijeg društvenog sistema.
Italijanske okupatorske snage ušle su u Boku 17. aprila 1941. godine, kada počinje period okupacije.
Dva mlada heroja, poručnici Milan Spasić i Sergej Mašera šprenguju razarač ”Zagreb”, izražavajući tim svojim činom otpor okupaciji,osudu kapitulanstva jugoslovenskog vojnog i političkog vrha i osjećaj dubokog patriotizma prema svojoj domovini. Socijalistička Jugoslavija proglasila ih je za Narodne Heroje i ako su bili oficiri kraljevine Jugoslavije.
Od početka Boka Kotorska je bila anektirana i smatrana sastavnim dijelom italijanske teritorije.
Poslije odluke Politbiroa CK KPJ od 4. juna 1941. i uspješno izvedenog trinajestojulskog ustanka na teritoriji Boke, usljed zakašnjavanja direktive i ne snalaženja, nije bilo oružanih akcija.
U toku jeseni 1941. partijske organizacije na čitavoj teritoriji su pojačale svoj rad, uključujući u NOP sve više rodoljuba. Posebno je bio intezivan rad na teritoriji MK Herceg Novi.
Rezultat takvog rada bilo je formiranje Orjenskog partizanskog bataljona u Mokrom Dolu 8. Novembra1941. koji se u decembru 1941. proslavio uspješnim borbama na Ceroviku, Dragalju, Crkvicama, Knežlazu, Ubljanskoj planini, Duganji i drugim borbama od Konavala do Orahovca.
U januaru 1942. dolazi do formiranja Primorskog bataljona u sastavu Lovćenskog partizanskog odreda, čija je zona djelovanja bila od Veriga i Orahovca do Grblja, Budve, Pobora i Brajića.
Pod uticajem kontrarevolucije, koju su organizovali četnici Draže Mihailovića, uz podršku izbjegličke vlade i zapadnih saveznika na teritoriji Crne Gore, počeli su se organizovati četnički odredi krajem 1941 i početkom 1942 godine.
Tako je, umjesto zajedničke borbe protiv okupatora, u toku zime i proljeća 1942. nastala bratoubilačka borba i teška drama crnogorskog naroda, koju su svesrdno podržavali Italijani i koristili je za uništenje partizanskih snaga.
Ohrabreni četničkom kontrarevolucujom i opštim stanjem koje je nastalo u Crnoj Gori, Italijani su, i pored velikih uspjeha koje su partizani postigli, u svim predjelima preduzeli ofanzivu u širim sektorima.
Ojačani novim snagama i potpomognuti jakom artiljerijom najprije su preko Grblja i Mirca napali partizane u selu Pobori 25. marta 1942 .
Poslije borbe na Paštrovnici i Bratešicima u zoni dejstva Primorskog bataljona došlo je do zatišja. Tako je od maja 1942. do septembra 1943. godine rad NOP na ovom području bio veoma ograničen.
Partijska organizacija je prešla u ilegalu.
Na teritoriji Orjenskog bataljon,a u period od marta do kraja maja 1942. godine odigravaju se burni i dramatični događaji. Orjenski bataljon, od koga su u maju 1942. godine formirana dva bataljona, bio je i ostao legenda naroda ovoga kraja sve do njegovog rasformiranja u Slanom 28. maja 1942. godine.
Narod je prozreo sve one koji su prešli na stranu okupatora, a borce Orjenskog bataljona, koji su ne svojom krivicom pali u ruke okupatora, bodrio, podržavao i borio se za njihov život, pokazujući time svoju patriotsku svijest i rodoljublje.
Borci Orjenskog bataljona doživljavali su tešku sudbinu. Jaka okupatorska ofanziva, eksplozija četništva, izdaja i kolebanja stanovništva, uticali su na nagli pad NOP u Crnoj Gori i Hercegovini.
Odstupanje partizanskih snaga iz Crne Gore i Hercegovine u toku III neprijateljske ofanzive, sa kojima se povlačio i dio boraca iz Boke, dok je dio pao u ruke neprijatelja, a dio pošao u strogu ilegalnost, na ovoj teritoriji kao i u Crnoj Gori nastupio je period privremene krize NOP sve do kapitulacije fašističke Italije 8. septemra 1943. godine.
Borci Orjenskog i Primorskog bataljona kao i drugi pripadnici NOP-a i ostali rodoljubi na svakom mjestu, i pored velikih teškoća i iskušenja, ostali su dosledni datim zakletvama, položenim Partiji i narodu.
Od novodošlih boraca iz Boke, krajem septembra 1944. godine formran je i III bokeljski bataljon i Štab grupe bokeljskih bataljona.
Na dan 5. oktobra 1944. godine u selu Konjsko formirana je Prva bokeljska NOU brigada.
Ona je od svog formiranja do završetka NOR i revolucije hrabro, časno i sa primjernim osječanjem za političkim radom sa masama izvršavala sve postavljene zadatke.
Dala je veliki doprinos oslobađanju svog zavićaja-Boke Kotorske, Crnogorskog primorja, Budve, Pastrovića, Danilovgrada, Podgorice.
Posebno mjesto u njenim naporima za definitivno oslobođenje svoje domovine ima razbijanje kontrarevolucionarnih balističkih jedinica na Kosovu i Metohiji.
Godina 1944. bila bila najteža u Boki.
Nastradao je veliki broj partizana, partijsko-političkih i ostalih boraca i nevinog stanovništva i uništeno mnogo narodnih dobara .
No mora se istaći da je partijska organizacija Boke, koja je djelovala u sastavu PK KPJ za Crnu Goru a ova u satsavu KPJ pod rukovodstvom CK KPJ sa drugom Titom na čelu, bila jedina organizovana snaga koja je uspjela da na svojoj platformi okupi sve progresivne snage društva i povede ih u borbi protiv okupatora
Slava i hvala palim borcima i zrtvama NOR -a, kazao je na kraju izlaganje predsjednik kotorskog UBNOR-a i Antifašista Jovo M. Bećir.
Borović je druga vrsta .
?EVO MUKU IMAM
DA UTVRDIM?!
…”KO JE DAO NALOG “MILU ĐUKANOVIĆU ILI DUŠKU MARKOVIĆU-(DAL UBNOR-u ILI SUBNOR-u) NALOŽE 12.JULA.2O16.godine-NA 75.GODIŠNJICU KOĆENJA FAŠISTIČKE “VIVA VERO MONTENEGRO”-dr.MIOMIRU MUGOŠI,AMBASADORU CRNE GORE U SLOVENIJI-DA “POLOŽI CVIJEČE TUGE “U JAME “KOČEVSKI ROG”-GDJE JE UBAČENO 18.5OO raznobojnih- OD KOJIH 17.5OO DOMOBRANA(ustašq) I OTADŽBINSKE -KRALJEVE VOJSKE U DOMOVINI I CIGLIJE 1.OOO jadočetnika(dati crnogoorski?)…!?
ZATO SAM SAGLASAN SA ONIMA KOJI TRAŽE DA CRNOGORCI NEBI TREBALI IĆI U ŠKOLU DALJE OD VRTIĆA-ZABAVIŠTA..!?
DAVNO REČENO:”NIJE ZA SVAKU TICU ŠENICA “… !?
Četnički kolaboratori i sami četnici se vraćaju, poputzločinaca, na mjesto zločina !
Da li su u planu novi zločini, kolaboracije i
pestokupljevinjarenje?
Drinjak se largà od petokrake, više voli da bišti Taranu i mlatinja odenak !!
!DRINJAK JOLE!!!
JEDINI VOJNI STAREŠINA MAJOR TITOVE JNA U GORI CRNJOJ-NAPUŠTI(“dezertirao”)-PRVOG NOVEMBRA.1991- KASAPINOIVE NEOČETNIČKE-SLUGE -“SER PSKOGA PRIMORJA I ZABRĐA”!!!! UZ GUSLARSKU PRATNJU KVARTETA 4″Momirom MILOŠEVIĆEM i Milom MAROVIĆEM”-USKOČILI VIA “RTA KOBILA I MAGARACA”-U KONAVLE I DO CAVTATA,JER DALJE NE DADE VAM”JUNAČKA CULO ROTO” -MEĐU KOJINA BIJAŠE I “BEZIMENI” PICOLO DOPO LA VORIĆ-“COLONELO Plagenti VIVA VERO MONTENEGRN(IĆI)..UBNOR-a DI KONAVLI!!
? TZV RIBELI!
NE KRIVITE PLJEVLJAKE ŠTO SU VAS PRI ROĐENJU POŠKOPILI I PRETVORILIU U JALOVICE-KOJIMA PUČE-A NE NIČE?
ZATO NIJESU MRCINE-NO DUBRAVKA!..
Zna li neko jel bio na ovaj skup partizanski četnik Lubenko Birović što polaže vijence partizanima a u političku koaliciju je sa četnicima ,što sa četnikom iz pljevalja Potparom glavnim za stranku četničkog vojvodu andruju mandića za Kotor,pije stalno kafu zajedno.
E crni Kotore što si dočekao,da pljevaljski četnici se pitaju I odlučuju o Kotoru a kotorane I kotorske običaje ne mogu viđet na oči ,
Sram ih bilo.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].