Odgovornost za revidiranje Referenduma iz 2006.g.

Piše: Goran Sekulović

Ovih dana sam ponovo prelistavao jedan izuzetno značajan i gotovo proročki dokumenat kada je riječ o strateškom, identitetskom i geopolitičkom promišljanju budućnosti Crne Gore. Riječ je o zaključcima i Zborniku izlaganja sa jednog skupa održanog prije gotovo dvadeset godina – okruglog stola ‘’Kako dalje Crna Gora’’ (19.-og maja 2003.g.) u organizaciji NVO ”Korijeni”. U radu ovog foruma uzeli su učešće uvaženi stručnjaci ovog podneblja iz različitih oblasti, i na taj način – kako ističe tadašnji predśednik a sadašnji počasni predśednik NVO ‘’Korijeni’’ publicista Ranko Perović – nepovratno pokrenuli točak priče o Crnoj Gori kao nezavisnoj državi. Uvodničari su bili akademik Mijat Šuković i prof. dr Gordana Đurović. Učešće u radu uzeli su ministar prosvjete prof. dr Slobodan Backović i potpredśednik Skupštine Dragan Kujović, a prisutna je bila ministarka kulture prof. dr Vesna Kilibarda. Nakon završetka skupa, objavljen je, dakle, zbornik radova sa uvodnim tekstom prof. Božidara Boža Božanovića i Ranka Perovića ‘’Crna Gora u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti’’.

Zbog kritičnosti i rizičnosti vremena u kojemu je Skup održan, zbog njegove velike ambicije ali i uspjeha da obuhvati nevjerovatno veliki obim i sadržaj svega onoga što je pred Crnom Gorom i tada i sada stajalo – u zaključcima su sumirana sva područja crnogorske zbilje, od privrede preko kulture i jezika do ljudskih, građanskih i političkih prava – stvaralački izazov suočavanja sa njegovim dokumentima je neporeciv i nepobitan. Ali upravo zbog obilja i zaključaka i tematskih asocijacija, te naravno događaja u proteklom periodu, to u jednom kratkom članku-kolumni prosto nije moguće. Zato ću se osvrnuti na samo jedan segment upozorenja i opomene, brige i zebnje za sudbinu buduće – čvrsto se vjerovalo, nadalo, znalo i bilo sigurno u to – suverene Crne Gore u narednom, daljem, dakle, nakon Referenduma, njenom bitisanju kao međunarodno priznate zemlje, koji se bio čuo na Skupu, a po kojemu nakon 2006.g. suvrenističke vlasti nijesu postupale i bile svjesne njegove težine i strateške nacionalne i građanske vrijednosti za crnogorsku državu i sve njene građane.

I ovaj se zaključak od prije dvadeset godina pokazao sasvim i vrlo precizno tačnim,  istinitim i dobro procijenjenim i predviđenim. Proteklo vrijeme ga je samo potvrdilo i još ojačalo. Nažalost po sve nas u Crnoj Gori, suverenističke vlasti nijesu uočile na vrijeme (a imale su ga na pretek!?) vrijednost ovih i sličnih upozorenja koje su dobronamjerni i zemlji lojalni javni radnici tada uputili političkoj suverenističkoj eliti. Naime, rečeno je tada da nijedna vlast u Crnoj Gori ne bi smjela da pravi trule kopromise sa onima koji ne priznaju državu Crnu Goru. No, ti su kompromisi u dužem vremenskom periodu i te kako pravljeni i danas imamo klerofašizam na vlasti. Nije se poslušao ni praktični vapaj za domovinom i njenom budućnošću kojim je u supštini bio prožet ovaj skup i njegovi zaključci prije dvadeset godina, nijesu ispoštovana njegova upozorenja o mogućim dramatičnim i katastrofalnim učincima jednog takvog neadekvatnog i u biti nepatriotskog, bahatog i nepametnog ponašanja, što je sve rezultiralo stvarnošću koju danas  živimo u kojoj nam je država dovedena do ivice opstanka ili bolje reći nestanka!? Jednom  riječju: sve je ostalo istorija!

Na skupu i u njegovim zaključcima je rečeno, dakle, da se ne smiju činiti truli kopromisi sa onima koji ne priznaju državu Crnu Goru, jer će se to grdno osvetiti svima nama, svim crnogorskim građanima, što su nakon održavanja Okruglog stola (a naravno da je takvih primjera i prakse bilo prije svega u nagovještajima i slutnjama – i ponajviše dakako u samosvijesti o, principjelno gledano, štetnosti i tragičnosti takve prakse i odlučnosti da se ona ne dozvoli nakon dobijanja nezavisnosti zemlje – i ranije zbog čega su uostalom i uslijedila upozorenja na samom Okruglom stolu!), i počeli odmah da potvrđuju različiti vidovi društvene prakse, a svom snagom razornog i negativnog svog djelovanja poslije 2006.g. i osobito protesti 2015.g. i pokušaj državnog udara dijela vođstva DF-a i drugih antidržavnih i anticrnogorskih snaga koji ne priznaju ništa – čak ni elementarno – crnogorsko. U ovom smislu, postavlja se pitanje nesumnjive političke, moralne, istorijske, civilizacijske, demokratske, ustavne, zakonske, državne, pa i krivične odgovornosti za velike propuste suverenističkih stranaka nakon 2006.g., jer se postavlja logično i suštinsko pitanje: na osnovu čega, na osnovu koje ‘’legitimne’’ i ‘’legalne’’ ‘’činjenice’’ i ‘’argumenta’’, zašto i kako, po čijoj odluci, naredbi, volji i po čijem dopuštenju  i ‘’slobodi’’ je revidirana većinska volja iskazana na Referendumu o državno-pravnom statusu koji je podrazumijevao riješenje ne samo tog krucijalnog već i svih drugih njemu saobraznih, adekvatnih i pripadajućih pitanja o ključnim identitetskim i strateškim oznakama i habitusima multivjerski, multietnički i multikulturalno opredijeljenih i crnogorskoj državi-domovini-otadžbini lojalnih i patriotski raspoloženih i njenoj građanski, ekumenski, kosmopolitski, tolerantno i civilizacijski usmjerenoj budućnosti opredijeljenih glasača-birača-građana?!

Ovo praktično strateško i istorijsko, fundamentalno i katastrofalno revidiranje je učinilo da osim državno-pravnog statusa, nije potom, poslije 2006.g., dovedeno do kraja –  do završetka i konačno uobličeno sa snagom zakonodavno-izvršne ali i na osnovu toga kasnije praktične primjenjivosti i realizacije – nijedno jedino preostalo temeljno, identitetsko prije svega, pitanje Crne Gore. To znači zapravo da nije nijedno od pitanja trajne održivosti i stabilnosti zemlje dovedeno do kraja, a svaka zemlja-država na svijetu  zavisi da li će postojati ili ne upravo od načina riješenja baš tih i sličnih pitanja, jer predstavljaju conditio sine qva non njihovog opstanka!? U zbilji koju živimo evo dvije godine, zbog potpunog sljepila bivše suverenističke vlasti da se na pravi način odrede prema svim ovim pitanjima, a ponajviše čini se pitanju Crnogorske pravoslavne crkve što su klerofašisti i URA na čelu sa Dritanom Abazovićem obilato iskoristili i lišili državu njenog sakralnog i kulturnog blaga, gotovo dječije naivno i danas nažalost zbog učinjenih velikih grešaka i propusta prije svega DPS-a i ostalih suverenističkih njenih satelita u vremenu kada su mogli sve to da spriječe i onemoguće, zaista iluzorno djeluju proročki intonirane zebnje, opomene i upozorenja data na predmetnom Okruglom stolu i u njegovim zaključcima prije dvadeset godina da bi crnogorska država trebala i jače i više i efikasnije da pomogne i podrži Crnogorsku pravoslavnu crkvu – i u smislu institucionalizacije, finansijske podrške i gradnje hramova i crkava po Crnoj Gori. Međutim, u dugom vremenskom periodu sve se to i davalo i dalo i naravno sada sa stanovišta klerofašističke vlasti ogoljeno i otvoreno, krajnje antidržavno, antidemokratski, anticrnogorski i anticivilizacijski daje praktičnom jednovjekovnom okupatoru crnogorskih sakralnih i kulturnih svetinja i blaga Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi koja ne poštuje niti Crnu Goru, niti crnogorski narod (koja zapravo nije poštovala ni pređašnju legalnu i legitimnu suverenističku vlast kojoj međutim ni to nije bio dovoljan i potreban razlog da zaštiti prije svega državu i sve njene građane!), i koja opstruira, napada i ponižava sve crnogorsko, a sada im ‘’naravno’’ i ‘’crnogorska’’ država u svemu tome obilato pomaže i sadejstvuje organizovanom državnom prinudom i institucionalnim aparatom svake vrste.

Okrugli sto ‘’Kako dalje Crna Gora’’ i njegovi zaključci imao je izuzetno veliki značaj koji je proteklim vremenom i događajima u potpunosti potvrđen. Kao takav nesumnjivo je u velikoj mjeri – zajedno sa drugim patriotskim snagama, državotvornim strankama i pojedincima – doprinio ostvarenju svega onoga za što se prije dvadeset godina sa izlaganjima svojih učesnika, tokom rasprave i usvojenim zaključcima, bez ijednog kompromisa i ‘’polutanstva’’ zalagao: Referendum za nezavisnu i suverenu Crnu Goru, novi Ustav, službeni crnogorski jezik, afirmacija crnogorskih ukupnih potencijala od privrede, preko ekologije do kulture i prosvjete, očuvanje i razvoj crnogorskog identiteta…

Upravo zbog ovog uistinu velikog civilizacijskog dostignuća i veličanstvenog moralno-etičkog, političkog i nacionalno-državnog kapitala i nasljeđa, nije se nikako smjelo dopustiti, a posebno bez ikakve odgovornosti za takve antidržavne rabote, propuste i greške!?, da se bilo koji njegov segment počne kruniti, slabiti i marginalizovati, odnosno, nije se nikako smjelo to pravo državotvorno bogatstvo vrijednosti, ideja, predloga i vizija koje se obistinilo i ostvarilo, ugledalo svjetlo dana za sadašnjost i budućnost 21.-og maja 2006.g., prepustiti negativnim tendencijama narednih događaja što je evo dovelo do tužne i tragične zbilje u kojoj žive svi građani Crne Gore, zbilje na čije ostvarenje su zdušno i uporno, organizovano, sistemski i sistematski radile I rade udružene anticrnogorske snage i unutar zemlje i van nje. Zato se s pravom očekivalo – što se nažalost izjalovilo i zbog čega se i desio 30. avgust 2020.g. – od Vlade da donese kratkoročne, srednjoročne i dugoročne strategije po pitanju razvoja društva, ekonomije, kulture, socijalnog programa i zapošljavanja, te rješavanja identiteta kroz uzdizanje i jačanje Crnogorske crkve i jezika, crnogorske kulture, prosvjete i nauke. To je bila i ostala jedina efikasna, odlučna, beskompromisna i trajna brana, odnosno zapreka na duže i strateške staze, koja na pravi način može odgovoriti na sve izazove – kako na one današnje tako i na one koji će doći već sjutra – pred suverenom i nezavisnom Crnom Gorom koja ima i koja će i dalje imati veliki broj protivnika čiji značaj  svakako ne treba precjenjivati u mjeri obeshrabrenja i defanzive crnogorskih patriota i demokrata, ali nikako ni potcjenjivati, naprotiv – nadasve zbog opstanka naše jedine nam države, njene samostalnosti, suverenosti i nezavisnosti kao jedinog garanta i efikasnog i civilizacijskog sredstva odbrane njenog mira, sigurnosti, bezbjednosti, stabilnosti i srećnog, harmoničnog i bogatog su-života svih crnogorskih građana, bez obzira na etnicitet, jezik, vjeru i kulturu.