Izviđaj i tužba protiv bivšeg GST, Katnić tvrdi: Presude nezakonite, nemam namjeru da platim odštetni zahtjev

Nakon što je država tužila bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića zbog nadoknade štete  od 11.000 eura, zato što je mimo pravila i propisa na sajtu SDT objavio podatke koji su dobijeni pretresom advokatske kancelarije Rodić, protiv njega je podnešena i krivična prijava specijalnom tužilaštvu gdje je u toku izviđaj koji vodi specijalni tužilac Miloš Šoškić, saznaje Portal Standard. 

Zaštitnik pravno-imovinskih interesa Crne Gore tereti Katnića da je grubo prekršio propise tokom procesa koji je 2017. vodio protiv advokata Gorana Rodića, Siniše Gazivode i Marije Radulović koji su tada bili pod istragom zbog sumnje da su počinili krivično djelo prevara u pokušaju na štetu italijanske firme A2A. Oni su kasnije pravosnažno oslobođeni optužbi, a dobili su i građansku parnicu protiv države zbog nadoknade štete. Katnić je zbog, po njemu, nezakonitih presuda podnio Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti, a odgovoru na tužbu tvrdi da su obije presude donešene uz ozbiljno kršenje zakona jer su iz njih izdvojeni svi dokazi koji su pribavljeni pretresom advokatske kancelarije „Rodić“ kao pravno nevaljani dokazi, odnosno dokazi na kojima se ne može zasnivati sudska odluka”, što je uticalo i na krajnu odluku suda. Zbog navedenog Katnić ističe da nema obavezu da plati štetu za koju ga tuži država.

Pretresi obavljeni u skladu sa ZKP

“Opšte pravilo je da pretresanju prisustvuju dva punoljetna građanina kao svjedoci, pretresanju advokatske kancelarije su prisustvovali advokati iz ove kancelarije, a koliko je meni poznato i rukovodilac”, ističe Katnić pojašnjavajući da je pretres urađen u skladu sa ZKP-om i da su tako pribavljeni dokazi zakoniti.

Napominje da je i predlog nadležnog tužioca da se u svojstvu svjedoka pozove i sasluša on kao glavni specijalni tužilac sud odbio.

“Sud je naveo da je takvo rješenje donio jer je u svojstvu svjedoka saslušan predstavnik A2A Oreste Bramanti i to na okolnosti njegovih saznanja o razgovoru sa Katnićem koji je obavljen u SDT-u, pa su irelevantna saznanja glavnog specijalnog tužioca s obzirom da je svjedok dao iskaz u zakonom predviđenoj proceduri i izjasnio se na one okolnosti na koje bi se očigledno u postupku kao svjedok izjašnjavao i predloženi glavni specijalni tužilac. Dakle, prvostepeni sud zna unaprijed na koje okolnosti bi se izjašnjavao ja kao svjedok i šta bih iznio u vezi održanog sastanka (koji uzgred nije bio jedan već dva sastanka), no posebno je nevjerovatno da sud zaključuje da mu je saslušanje irelevantno kad je već saslušan u skladu sa zakonom Oreste Bramanti. Ovo sud zaključuje i pored činjenice da je prije izdvajanja iz spisa predmeta moje službene zabilješke o tom sastanku, iz sadržine iste vidio da su moje tvrdnje u istoj potpuno različite od svjedočkog iskaza svjedoka “, ističe Katnić.

Sud je vidio da je Oreste Bramanti tražio da se protiv pravnog lica A2A ne pokreće krivični postupak i da pravno lice A2A ne plaća štetu od oko 6 miliona eura pričinjenu EPCG AD Nikšić.

“Svjedočki iskaz Oreste Bramantija ne sasdrži ove činjenice pa je očigledno da moj svjedočki iskaz ne bi bio irelevantan. Zbog mog nesaslušanja između ostalog prvostepeni sud je i promašio temu i nije shvatio koje se krivično djelo okrivljenima stavlja na teret predmetnom optužnicom pa je raspravljao o potpuno drugima stvarima”, smatra Katnić.

Svjedok detaljno opisao punudu Rodića

Podsjeća da je u službenim prostorijama Specijalnog državnog tužilaštva održan sastanak sa predsjednikom Odbora direktora EPCG Đokom Krivokapićem da je Oreste Bramanti na sastanku Odbora direktora EPCG AD Nikšić održanom 1. ili 2. februara 2017.godine u Nikšiću saopštio (u prisustvu Krivokapić Đoka, Knežević Ljuba i Milović Ranka) da je advokat Goran Rodić kao njihov punomoćnik saopštio rukovodstvu pravnog lica A2A da se krivični postupak (koji je SDT vodilo protiv članova borda direktora iz A2A a bilo spremno da vodi postupak i protiv pravnog lica A2A) može riješiti na tri načina.

“Punomoćnik pravnog lica A2A advokat Rodić (po riječima Oreste Bramantija) je treći način označio kao takozvani „balkanski put“. To je podrazumijevalo da se protiv A2A obustavi krivični postupak ili da se ne pokreće, te da A2A nema obaveze plaćanja štete koja je pričinjena od strane službenika firme A2A EPCG AD Nikšić u iznosu od oko 6 miliona. Taj treći put je podrazumijevao da pravno lice A2A punomoćniku advokatu Rodiću plati novčani iznos između 600.000 i 800.000 eura (nije bio siguran da li je u pitanju prva ili druga cifra). Da pravno lice A2A nema obavezu plaćanja štete koja je pričinjena EPCG AD Nikšić u iznosu od oko 6 miliona eura je upravo ono što je tražio Oreste Bramanti od glavnog specijalnog tužioca na sastanku održanom 04.05.2017.godine. Punomoćnik A2A advokat Rodić je ubjeđivao odgovorne u A2A a prije svega pravnike sa kojima je komunicirao da sve može riješiti u pravcu nevođenja krivičnog postupka izlaskom na jednu večeru sa glavnim specijalnim tužiocem, ali da je važno da se ovaj novac plati. Krivokapić Đoko je izjavio, a što je ponavljam u mom prisustvu Oreste Bramanti potvrdio, da je Bramanti ovo doživio kao „reket“, to im je na pomenutom sastanku lično saopštio kada je naveo da glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić preko punomoćnika A2A advokata Rodića želi da im uzme ovaj novac”, navodi Katnić u odgovoru na tužbu, ističući da mu je nejasno zašto mu nije omugućeno da ranije iznese ove navode.

Rodić nudio džentlmenski sporazum

Katnić ističe da je Rodić kao punomoćnik A2A obmanio ovo pravno lice na način što navodi: „te da umjesto dugotrajnog krivičnog postupka sa težim posljedicama kompaniji nudi džentlmenski sporazum (glavni specijalni tužilac) sa svim benefitima smatram da bi, kao punomoćnik kompanije, mogao pokušati da pregovorima kao punomoćnik kompanije sa tužiocem izdejstvujem povoljniji ishod ovog postupka a koji se tiče izbjegavanja krivične odgovornosti kompanije imajući u vidu vaš više puta iskazani interes u tom pravcu koji se prevashodno tiče reputacije kompanije“.

“Osumnjičeni Rodić ima iskaz glavnog specijalnog tužioca da je dovoljno da se plati šteta pričinjena EPCG AD Nikšić te da se neće pokretati krivični postupak protiv A2A što je opštepoznata praksa u to vrijeme u Specijalnom državnom tužilaštvu, jer je više desetina sličnih slučajeva na taj način riješeno. Zašto pored ovako jasnog stava Specijalnog državnog tužilaštva i mene kao rukovodioca tog tužilaštva osumnjičeni Rodić daje navedeni predlog? To je trebao da utvrdi krivični sud pa potom i građanski ako treba. Ovdje nije kraj obmana, jer punomoćnik A2A Goran Rodić navodi: „Bez obzira na to što je predstavnik kompanije na sastanku od 07.10.2016.godine sa takvim pitanjem i traženjem odbijen od strane tužioca, mišljenja sam da ima prostora da pokušam ostvarit takav benefit za kompaniju“.) Oreste Bramanti je više puta ponovio pred više lica koji su to i pred tužiocem i pred sudom potvrdili da je gospodin Rodić tražio 600.000 eura da se ne pokreće krivični postupak protiv A2A te da ovo pravno lice u tom slučaju nema obaveze plaćanja štete EPCG AD Nikšić  izlaskom na jednu večeru sa glavnim specijalni tužiocem”, podsjeća Katnić.

Sud nije pribavio original saopštenje SDT-a

Po njemu su netačni navodi da je SDT objavio saopštenje o Rodiću bez označavanja da se radi o sumnj,i a ne o utvrđenim činjenicama.

“Naveo sam da prvostepeni sud nije pribavio original saopštenje SDT-a (bar kako je meni dao na uvid) već je suđeno na osnovu onoga što su štampani mediji objavili. Čitavo saopštenje je bilo anonimizirano na isti način kao što sudovi svoje odluke stavljaju na sajt anonimizirane.Presuda Osnovnog suda jeste pravosnažna ali to ne znači da je i zakonita, a  posebno da zbog pogrešnih utvrđenja koja su prihvaćena i od drugostepenog suda proizilazi da sam ja svjesno i namjerno kršio prava okrivljenih”, smatra Katnić.

Specijalno državno tužilaštvo je, dodaje on, tražilo je da se izvrši pretres advokatske kancelarije Rodić i drugih okrivljenih.

“Dakle nije tražilo pretres stana i slično a moglo je. Preduzelo je minimum radnji u datim okolnostima a sa ciljem zaštite integriteta okrivljenih, iz čega proizilazi da je saopštenje koje je objavljeno od strane Specijalnog državnog tužilaštva imalo veze sa razlogom zbog kojeg je naređeno pretresanje. Dakle da je naredba suda obuhvatala činjenice koje se nalaze u saopštenju. Na osnovu ove zakonske odredbe nema razlike između predmeta i krivičnog djela zbog kojeg je naređeno pretresanje i onih koji su pronađeni po osnovu naredbe o pretresanju. Svi zajedno služe kao dokaz krivičnih djela i imaju isti status. Iz ovih razloga ja kao glavni specijalni tužilac nijesam mogao imati bilo kakve sumnje u nedozvoljenost objavljenih dokaza koji ukazuju da su okrivljeni počinili krivična djela do stepena osnovane sumnje. Zbog postojanja ovih dokaza okrivljenima je naredbom o sprovođenju istrage stavljeno na  teret i krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije”, ističe Katnić.

Objavljene komunikacije okrivljenih iz kojih proizlaze obilježja krivičnih djela

U vezi zaključka kako prvostepenog tako i drugostepenog suda da se kasnije ispostavilo da je pretres izvršen nezakonito te da su dokazi pribavljeni na ovaj način izdvojeni iz spisa predmeta pravosnažnim rješenjem kao pravno nevaljani te da i zbog toga trpim neku odgovornost, Katnić ističe da je to rješenje nezakonito.

“U presudi drugostepenog suda navodi se da tužena nije dokazala postojanje krivičnih djela koja su se okrivljenima stavljala na teret ili za koja je vođena istraga što mi se opet stavlja na teret. Iz objavljenih komunikacija proizlazilo je da su okrivljeni do stepena osnovane sumnje formirali kriminalnu organizaciju za vršenje krivičnih djela prevare, pranje novca, lažno prijavljivanje, sprječavanje dokazivanja. Dakle moj cilj, a time i umišljaj, prilikom donošenja odluke da se da saopštenje u javnost nije bio da se okrivljenima ugrožava privatni život, dostojanstvo, moral, pravo na tajnost pisma i slično, već da kao glavni specijalni tužilac, a zbog činjenice da su informacije a koje su potpuno netačne da sam pretres tražio da bi prikazao advokata Gorana Rodića kao osobu koja ne zaslužuje da bude vrhovni državni tužilac jer nije moralna osoba, da vrši krivična djela, te da ga iskompromitujem kao branioca Milana Kneževića u predmetu terorizam u pokušaju, već da tako netačne informacije ispravim. Ovo sam uradio jer su postale dio javnog mnjenja, svakodnevno su afirmisane od dijela javnih glasila i dijela nevladinog sektora”, podsjeća on.

Komunikacije okrivljenih iz kojih proizilaze obilježja krivičnih djela

Specijalno državno tužilaštvo je objavilo komunikacije okrivljenih iz kojih proizilaze obilježja krivičnih djela koja se gone po službenoj dužnosti do stepena osnovane sumnje a ne privatne razgovore okrivljenih između sebe i drugih lica kako se to navodi u presudama.

“Da bi se ovo potvrdilo najbolje je ponoviti suštinske komunikacije – „eeeE utepaću se – sve moram da tjeram kod Katnića bi trebalo i nešto odbrambeno da imam u džepu kad pričam“. Dakle neovlašćeno snimanje tužioca što se kasnije i utvrdilo na osnovu analize mišljenja koje je okrivljeni kao punomoćnik pravnog lica A2A ovima dostavljao. „Pa kažemo po njihovom savjetu da razmislimo još, mi smo to usvojili i skontali da smo se zajebali i sad je to meleon“. „Ili dva jedan sad drugi kad tužiocu istekne mandat“. I laiku je jasno da ovaj razgovor okrivljenog Gorana Rodića i okrivljene Marije Radulović ne predstavlja razgovor u vezi davanja stvarne ponude za plaćanje budućih zakonitih radnji koje bi advokatska kancelarija Rodić kao punomoćnik pravnog lica A2A istima ispostavila, tebi objavljivanje istih od strane SDT-a bilo kršenje tajnosti pisma ili nanošenje štete ugledu advokatske kancelarije Rodić, već uvećanje zahtjeva koji je bio ispostavljen na 600 000 eura da bi se slučaj riješio na tzv. balkanski način izlaskom na jednu večeru sa tužiocem Katnićem. Kakve veze ima istek mandata GST sa zakonitom naplatom poštenog rada. Ali ima sa garancijama da tužilac za vrijeme mandata ne pokrene postupak protiv pravnog lica A2A. Za mene je kako tada tako i sada ovo bila potvrda istinitosti svega što je Oreste Bramanti iznio na dva pomenuta sastanaka. Zbog toga sam sve to a zbog okolnosti koje su vladale u javnosti i dao u saopštenju ove razgovore duboko vjerujući da ovim ne kršim ničija prava. Dakle jedina namjera je bila ispravljanje netačnih ubjeđenja javnosti. Ovi razgovori ukazuju do stepena osnova sumnje da se vrši krivično djelo prevara u pokušaju. U istom pravcu je i komunikacija okrivljene Marije Radulović koja glasi: „mogu im ja reći one milion pa tek posle pravoslavne nove godine da ih gledamo i slušamo“”, navodi u odgovoru na tužbu Katnić.

Vratio državi kao većinskom vlasniku EPCG skoro 6 miliona eura

Da nije bilo obavještenja, kako ističe on, koje je za cilj imalo da se u javnosti objavi istina a koja je bila dobro zamagljena to ne bi bilo moguće.

“Postupak Specijalnog državnog tužilaštva i mene kao odgovornog je ne samo predstavljalo neophodnu već i minimalnu mjeru kako je navedeno, a kada su bili ispunjeni uslovi dozvoljeni u demokratskom društvu. Ozbiljno je bila ugrožena ekonomska dobrobit Crne Gore. EPCG AD Nikšić je „žila kucavica“ ekonomskog razvoja Crne Gore. Njeni resursi su bili ozbiljno ugroženi. Možda postupajućim sudijama nije poznato da je šteta prema EPCG AD Nikšić bila oko 6 miliona eura. Sve ove aktivnosti a u koje se uklapaju i aktivnosti okrivljenih su išle u pravcu da se ova šteta ne nadoknadi. Možda ni podnosiocu tužbe nije poznato da sam ja kao rukovodilac SDT-a vratio državi kao većinskom vlasniku EPCG skoro 6 miliona eura.Ovdje jeste zaštićen moral koji je bio ozbiljno ugrožen stvaranjem mantre da je glavni specijalni tužilac teško korumpirana osoba. Koliko je bio ugrožen javni moral govori svjedočki iskaz svjedoka Đoka Krivokapića i Ljuba Kneževića u krivičnom postupku koji govore o stavovima predstavnika pravnog lica A2A a koji idu u pravcu da je Crna Gora zemlja u kojoj je sve moguće, pa i korupcija najviših državnih službenika”, kazao je Katnić dodajući da kao glavni specijalni tužilac nije doprinio šteti koju je država Crna Gora pričinila okrivljenima, niti je to učinio sa namjerom, niti pak krajnjom nepažnjom, te zbog toga nema ni obavezu da istu nadoknadim državi.