Kvazi kokodakalo, ili stari (ne)soj

Piše: Slavko Mandić

Kuku zemlji koja ima premijera mlatoruku zamlatu, koji je s istinom zaratio od rođenja, (s)tvora koji je od sebe napravio uspješnog lažova svakoga dana u svaku URU. Njegov vlasnik je beogradski picousti, a suvlasnik crnomantijaš Prle Perić, manje poznat po imenu Prvoslav.
Prvijenac među popovskom ergelom, hrišćanin svetosavac koji sa vrijednostima pravoslavlja ima veze taman koliko i njegov ideološki prijatelj Adolf, kuga ljudska prve polovine prošloga vijeka. I oni tamo njihovi i ovaj naš grguravi božja su greška. Je li namjerna, teško je znati jer Bog ne odgovara na pozive, mada od nekih upućenih u crkovne stvari, čujem da se neđe po oblacima bijelim grohotom smije. Svevišnji zna što je činio, svjestan da u zdravo zrno mora metnut i pokojeg kukolja.
I tako na svijet dođe ovaj kukolj naš, domaći kvazi lik, pestokupljevina ili trunje ljudsko, ništavilo pokupljeno s konca i konopca. Pa kako on takav da zapadne nama, i što smo Bogu velikome zgriješili?
-Mnogo, odgovoriše gromovi sˊ nebesa. Pizma vas ije. Koljete se među sobom. Mrzite se i kinjite. Umjesto zajedno da se od zla odbranite, gledate da budete „najprviji“ i da zakučite što više možete. Tako to ne može. Zato vas biju i kosti vam lome.
Zato ste zaslužili grguravog.
A gorega nijeste mogli.
Zamišljeni, shvatimo da je Bog u pravu.
-A ima li nam spasa Bože, zapita jedan od odvažnih, član vlasti kojemu je to jedini porok?

-Teško, reče Bog. Toliko neiskorišćenih prilika košta grdno. Morate da platite. Račun vam je ispostavljeni Dritan. Budite ljudi, ako možete, i lako ćete s tim mlatostrojem. On pred ljudima, ako pokažete jedinstvo i snagu, ne može i sklanja se u jad daleko. Govorite mu svakodnevno istinu i nabrajajte njegove fukarluke po stotinu puta. Tako će ih i on, a ne samo narod koji je trovao i prebijao, lagao i krao, naučiti i razumjeti dobro. Znaće jasno i da mu je otvorena namjera da uništi Crnu Goru na svaki način i udovolji tako vlastitim vlasnicima.  A već je grize. Komadić po komadić na Vučkov pjat servira. I Prletu ono što mu je obećao.

Neko reče da Dritan na Vučića liči. Neko i objasni da to nema veze s mozgom, ne zato što je ovaj visočiji, već zato što je mali i sitan, bijedan i nikakav. I Vučić je takav, opet će neko. Laže po čitav dan, kao i ovaj. Zar oni nijesu isti? Uostalom, ako nijesu što ih razlikuje.
I zaista, kad se zamisliš, osim što je ovaj visoki vlasnik ovoga maloga, sve je ostalo isto. Rekosmo, lažu jednako i jedan i drugi. Samo je laž Vučića ipak snažnije generisana. On laže sjajno. Ne sitno kao ovaj naš. Vučko u svoju laž ubači cio svijet. Ma ljepota od laži. Prosto se i mi suśedi oduševimo, bez obzirom što znamo da laže. Ma kakav Minhauzen. Ovaj je natkrilio svakoga. Ali, on laže nekako lijepo. Ne toliko uvjerljivo, koliko u njegovoj laži ima onog slatkog nesojluka. Što je on sve kazao Putinu, Si Đipingu, onomad Trampu koji ga je iznevjerio. Pa zaprijetio svim svjetskim državnicima što će bit ako ga ne poslušaju.
I popiju to ovi njegovi Vulini. Popije to i ovaj naš domaći lažomontije velečasni. Uđe mu strah u sićušne kosti i zakune mu se da ne brine za Otvoreni Balkan. Srediće on to kao što je temeljac.
Ali su ipak daleko od istosti.
Ovaj politički sićušni klovn, kvazi nešto, napade na određene crnogorske portale za koje reče da su kvazi koji ga bez ikakvog razloga napadaju i o njemu svašto zbore. Imitirajući sopstvenog vlasnika, lažac prilično neubjedljivo osu paljbu na medije, ali ni jednu jedinu riječ ne reče zašto ga navodno napadaju. Ne pade mu napamet da odgovori ni na jedno jedino pitanje koje mu novinari postavljaju. Jer, koliko god da je glup, a pametan sigurno nije mnogo, zna da će u nekom pravnom sistemu ove države, koji će stići na ovu našu adresu jednoga dana, morati da odgovara. Veleizdaja se po Ustavu ne prašta, a ni obične, male izdaje svakodnevne.

Premijer će sa huljama, nezvanično čujemo, da čini potpis temeljnog na Cetinju. Teško je u to povjerovati, ali gledajući kako se policija sklonila da fašisti prođu, po nečijem nalogu, i da udare na Crnogorce koji su slavili Dan državnosti dostojanstveno i otmeno, nije rečeno da neće. Pokušati, naravno, jer teško da će mu Belveder dozvoliti da učini tu sramotu prijestonom gradu.
Opet će, znamo, onakve spodobe kao u Nikšiću, ko zna odakle stigle. Klerošovinisti, svetosavske jadovanke, spremne na sve.

Viđećemo.
Dritan je to.
A on kad da riječ, to ti je – mućni pa prospi.