Samo se za onaj urbanistički model (na osnovu kojega su stvorene fizičke strukture u prostoru i njihovi konkretni sadržaji) – koji u (na)dolazećem vremenu skapula (preživi) sve buduće i novonastale: sociološke, ekonomske, tehnološke, kulturološke i estetske promjene – može reći da je uspio!
Piše: Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ, univ. dipl. inž. arh. – iz Građanah (Riječka nahija)
”Blok 5” je stambeni blok koji – izgradnjom ”Bloka 6” itd., nije (odavno) više tamo neđe na rubu grada, već je fizički-prostorno postao dio (uslovno rečeno) užega gradskoga tkiva, ali ne i zbiljski i suštinski – u urbanom ili gradskotvornom smislu riječi.
Ako do prije samo 25-30 godina – onamo iza, tj. na prostoru poslije ili preko puta negdanje ulice Marksa i Engelsa (danas Moskovska), pa na tu bandu (liše tadanje improvizovane ”male pjace” i one ”momišićke” crkvice) – nije postojalo niđe ništa, to nije značilo da se – pravi grad na toj ulici zanavijek zaustavio-prekinuo, odnosno – njegov rub trebao tu zanavijek i da ostane.
Upravo je ta činjenica i taj trenutak, s početka druge polovice osme decenije protekloga stoljeća, zasebice bio izazov više – da se urbanistički dadne vidoviti(ji) odgovor: kako tamo preko kontinuirano nastaviti ”živo gradsko tkivo” i – kako ovi prostor (budućega ”Bloka 5”) ”uvući” u postojeći život ili bilo-puls grada?
Teorijski i teoretski, bilo-puls nekojega grada potencijalno najbolje poznaje urbanista koji je i njegov stanovnik.
Zborim o ozbiljnim planerskim zahvatima u prostoru i njegovom isto takvom definisanju i kreiranju.
Ucrtati ili rasporediti samo nekoliko kuća-zgrada mogu i ”urbanisti-izvanjci”!
Inače, sva zahtjevnija i značajnija (beznačajnih – nema) rješenja u arhitekturi, ali i u urbanizmu – smatram da je neophodno dobiti putom (anonimnih) konkursa.
No, da nijesu ni konkursi vazda garant kvaliteta u našoj struci, a sve sporad ”vrlina” pojedinijeh članovah konkursnih komisijah – zbori primjer koji slijedi.
U tadanjoj viziji budućega ”Bloka 5”, jasno je da su se ka’ kontaktna zona, morale (i sigurno jesu) sagledati i one (najblaže rečeno – nemam prikladnijega termina) fantazije pobjedničkoga urbanističko-arhitektonskoga konkursnoga rada iz istoga perioda (čini mi se i iste godine kad je urađen DUP ”Blok 5”) – raspisanoga za prostor: pomeđu negdanje ulice Marksa i Engelsa i sadanje G. Washingtona, i – pomeđu kuće RTCG i Momišića.
Spomenute urbanističke fantazije (uključujući i ono nevjerovatno ukidanje nastavka sadanjega Bulevara Svetoga Petra Cetinjskoga u pravcu put Tološa), tj. moj negativan stav ili kritika toga konkursnoga rješenja (ka’ i ijed ili bunt) – učinjelo je da upravo taj cijeli prostor i programski zadatak tadanjega konkursa, uzmem za diplomski rad i osmislim na svoj način.
No, koliko je to pobjedničko rješenje bilo: urbanistički dobro-kvalitetno, dalekovido (predviđenom namjenom-sadržajima planiranih kuća – realno) i oblikovno uspjelo (mnim na predložene forme tijeh kuća u osnovi i njihovu arhitekturu) – pokazuje i dokazuje i to da je, samo 15-tak godina posije, urađen DUP za isti prostor, koji je bio jedna sasma druga urbanistička galaksija, nastala na pozitivnim iskustvima teorije i prakse urbanizma protekloga (i ne samo protekloga) stoljeća.
Pripovrnimo se još malo samom ”Bloku 5”.
”Blok 5” je distrikt u gradu koji čeljade, ako nema obavezu da svrne u njega, a mora ga suminuti (bilo pješke bilo automobilom) – jedva čeka da sumine.
Dosadan je, posebice gledan iz tološke šume i uopšte duž te njegove bande.
I – nikad da se okonča.
Nikad mu na kraj doprijeti.
Treba suminuti onako organizovanih cca 180.000 m2 (brutto).
O koncu:
ona opipljiva Pitagorina matematika ili naučna interdisciplinarnost i ona Nostradamusova vidovitost ili sposobnost prepoznavanja neopipljivoga, odnosno – njihovo kombinovanje i dopunjavanje u procesu urbanističkoga kreiranja, s ciljem stvaranja-proricanja uspješnoga urbanističkoga modela (što je zadatak svakojega urbaniste) – biva provjereno tokom niza desetljeća, koje nakon realizacije uslijede.
Samo se za onaj urbanistički model (na osnovu kojega su stvorene fizičke strukture u prostoru i njihovi konkretni sadržaji) – koji u (na)dolazećem vremenu skapula (preživi) sve buduće i novonastale: sociološke, ekonomske, tehnološke, kulturološke i estetske promjene – može reći da je uspio!
Urbanizam se mora učiti osvrćući se unazad, na nasljeđe i protekla iskustva – stvarati u ovome trenutku, ali, naravno – ne nikad samo za ovi trenutak (koji se mjeri godinama), no – mnogo, mnogo više za: śutra + prekśutra (koje se mjeri desetljećima – čak i stoljećima)!
Urbanističko rješenje ”Bloka 5”, uz vaskoliku:
prozračenost izgrađenih struktura, oslobođenost prostora put juga, osvijetljenost i ozelenjenost (što za mene nije i ne može biti dovoljno) –
nije doseglo onu:
humanu notu veljega gradskoga naselja; gradskotvornu notu distrikta, ipak (pokazalo se je) užega dijela grada; notu prijatnih razdaljina pomeđu fizičkih struktura, koje zadovoljavaju sve urbanističke parametre i normative, a prijaju čovjekovom mjerilu svemu ili svega u konkretnom prostoru; ka’ ni onu planersko-dalekovidu notu itd. –
no je, na svoj način, ovaj blok nastao i ostao:
samo uspjela spavaonica njegovih, u urbanom smislu uskraćenih žitelja, i – nepotrebna pauza daljem a blokada kontinuiranom razvoju urbanistički zaista uspjeloga dijela Titograda, kojem velimo ”preko Morače”.
Titograd nije grad koji je prije 40-ak godina imao izgrađen najviši dio svojega urbanoga tkiva, pa da se – silom disperzivnoga rasta grada, tamo neđe na njegovom rubu ili u predgrađu (na jednoj od dostih slobodnih lokacija, na kojoj se planira graditi) – imalo pravo na eksperiment, pa i na promašaj, koji bi, ka’ odraz jednoga vremena i poimanja struke, samo, eto – bio segment našega ukupnoga urbanističkoga nasljeđa.
Za nešto tako, lokacija ”Bloka 5” u urbanističkom kontekstu glavnoga grada bila je previše vrijedna-skupa.
Tvrdim – da ”Blok 5” nije primjer na kojemu treba da se uče mlade generacije crnogorskih arhitekata-urbanista!
Ili – baš obrnuto!
Na neuspjelim primjerima se – taman najbolje uči i pravilno nauči!
aktuelno
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].