OTVORENO

Piše: Baba

Sjećam se vremena kada je Spuški zatvor izdržavao sam sebe.I više od toga. Imao je svoju farmu, stolarsku proizvodnju, restoran sa najboljim kiselim mlijekom i mnogo što-šta.Naš pokojni profesor Krivičnog prava Nikola Srzentić, vodio nas je u posjetu Zatvoru.Bili smo gosti na ručku koji su spremili kuvari-zatvorenici. Pasulj sa mesom i reš pečeni hleb.Iz blistavo čiste kuhinje pred kojom bi se svaka (tadašnja) domaćica postiđela.

Kao i u životu, neki od zatvorenika našli su se tu vrlo opravdano, a neki i nesrećnim slučajem, iz nehata, tuđim nesojlukom…..Ko će ga znati? Ali su svi koji su poštovali pravila imali šansu da u zatvoru budu na slobodi.Da rade i da zarade.

Kakve veze ima zatvor i OB (nijesu tamponi, nego skraćenica za Otvoreni Balkan). Balkan, Balkan!!!!

*

Bruke i sramote, đe se čuje i đe se ne čuje. Navijači Crnogorske reprezentacije skandirali na utakmici sa Bosanskom (a vi bi da pišem „protiv Bosanske“?) „burek sa sirom“.Užas! Zamislite da se igralo tamo i da njihovi navijači skandiraju:“raštan s jufkom“? Pa to bi bilo katastrofalno! I vrlo moguće sa nezamislivim posljedicama. Još da počne gađanje s jedne strane burecima, s druge jufkom. Masnom, raskuvanom-ubitačno. Ali, oćeš! Nas spašavaju braća- komšije, ka vazda od kad postoje 22000 godina, ali prije Hrista.Oni su s guslama uzeli i burek i raštan („za poneti“), samo što mi nijesmo u toku. Kako? Jednostavno!Nemamo kad, brate mili! Dok se oni mršikaju i gađaju noževima, žicama, Njegošem, Lovćenom, upaljačima i ko zna čime sve, mi (naša vlast) brinemo o prosvjeti, kulturi, zdravstvu, đeci, starima, Državi -Crnoj Gori, na najbolji, najstručniji način, časno, posvećeno, brinemo o našim spomenicima kulture, ekološkom blagu i svemu onome što čini jednu Državu. Doduše mladu (i mladoliku), ali našu. Ako nam je ne uzmu „za poneti“. I đeca nam o svemu rečenome brinu, naročito o ekologiji. Sa alatom koji imaju (tri prsta) i pjesmom koja ih je održala-tamo njima fala! Neznam oće li nam iko pravdati bježanje s časova i zauzetost (sve za narod), ali sam sigurna da će nas potomstvo 24 puta dnevno slati tamo okle smo došli. I neka će! Zaista imaju zašto! Eto im ljepotu ostavljamo.

*

Da slučajno ne zaboravim. Ajde što ja – neuka i nepismena sve nešto piskaram, ali što se raspiše svaki lik kad (voljom ili nevoljom) ižljegne iz fotelje. Blagoš tamo njima. Zato mi ne zamjerite ako mi se omakne kakva proskula ili pobrkam istorijske (nepobitne) činjenice iz kuhinje i pinjate rakovića, marića i drugijeh kuvara maloga vuka&company.Ili slučajno zaboravim da vam kažem da samo zamislite (kad se razbudite) kakva bi to fabrika bila kad bi svi zaslužni za „dobročinstva“ koja trpimo preselili u ondašnji Spuški zatvor. Iz Otvorenog Balkana! Brate mili, koja bi to proizvodnja bila, ehej!

Nebi nam ovi današnji turisti koji dođu pješke i na biciklo sa vodom „made in inostranstvo“ ništa smetali-od njih nam ništa nebi zavisilo, a naročito vanpansionska potrošnja, što reče onaj znanstvenik od Zete.A i „braća po oružju“ bi onda mogla slobodno da dođu, zauzmu ono što već nijesu, da loču, gaze i nogama i rukama, a i pokojim autom sve živo i mrtvo i da troše……nas i ovo malo obraza što nam je ostalo.

Bogami, malo!