Svaki pedalj zemlje ove je trag kulture

Mace Martinović u tekstu Gorana Sekulovića ,,Kako mi, a kako drugi?”

Kao i svaki do sada, tako i ovaj tekst, opominje, upozorava, uci, podvlaci greske, da zaboravljamo ko smo, iz cega smo nikli, na cemu klijamo i koje je blago nase! Vjekovi su nasa obzorja kulture, postamenti nasi putokazi, svaki krs, inspiracija stiha, nebo plavo, more nasih vjekova u kojima su se sablje kovale i pjesme pojale! Imale su o kome i o cemu, pa utabale staze, makar bile i kozje, za nauk, novih pokoljenja! Svaki pedalj, zemlje ove je trag kulture, surog naroda njenog, bilo iz mraka, sutona ili zore.Bola njenog, da sacuva svaku iskru istine i predanja, otme od zaborava svaki stih, iz guslarskih zica, svaku rijec, uz oganj uzgovorenu! Blago nema cijenu, nije na prodaju, ali nije ni za zaborav! Sve su to nase Himne, iz srca i krvi ispisane. Sve su to nase zbilje u sablje i slova iskovane! Dala si nam Goro Crna sto ni jedna nikome nije,rodila si ljepotice hrabrost, um, snagu, gordost koja nidje drugo nikla nije! A mi? Dje smo? Sto smo naucili, sto smo zapamtili? Za koji bor smo se ufatili, sa kojom livadom saputali, na koji vrh se popeli svjesni da je svaki kam prica, svaki talas pjesma, svaka zora slikarsko platno, svaki dah nas, uzdah neke duse koja lebdi i govori: – Djeco moja okrenite se za sobom, koracate i gazite po svetoj zemlji koja nikad zanimjeti nece; koja nikad kulturu prestati nizati nece! Vidite li koliko je niski nanizanih od Plevalja pa do mora, od Cetinja pa do gora, od Ulcinja do visina, od Gusinja pa do Visitora, kako sija stopa svaka, kako prica, kako pjeva, kako zove i doziva, kako mladost hrani i napaja kulturom, pa makar ona bila i ono zrno pijeska koje u cipeli zulja! Mladosti nasa lijepa, pokoljenja koja stasavate okrenite Suncu lice i citajte sto vam je zemlja ova u nasljedje ostavila! Zagrlite svoje korijene, ne dozvite da budete samo repa, nemate prava na to! U ovoj Gori mjesta tome nema! Veliko postovanje za G. Sekulovica koji ovoj zemlji cuva i korijen i bice!!!