Zbog čega ili koga se Fond zdravstva danas guši u dugovima

Fond za zdravstvo Crne Gore (Foto: Dnevne novine)

Dug Fonda za zdravstveno osiguranje iznosi oko 60 miliona eura. Ono što je u ovom trenutku jedino sigurno, nakon ukidanja plaćanja doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje kroz program Evropa sad, a kojim je Ustavom garantovano socijalno osiguranje, jeste da Fond za zdravstveno osiguranje (FZO) nema održivo finansiranje, kazao je nedavno ministar finansija Aleksandar Damjanović.

Nedavno je ministar upozirio da su obaveze te ustanove u ovom trenutku i veće od onih koje su javno saopštene

Zbog svega navedenog, CdM je potražio odgovor na pitanje: Ko je odgovoran za ovoliki dug FZO?

Bivši direktor FZO i funkcioner SD-a Sead Čirgić za CdM objašnjava kako je došlo do ovolikog duga.

Objašnjava da je do 2009. godine, naš zdravstveni sistem imao stabilnost jer su troskovi zdravstvene zaštite bili pokriveni sa 95 odsto iz doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje.

“Stope doprinosa do 2008. godine, za zdravstveno osiguranje iznosile su 15 odsto za zaposlene i 19 odsto na neto penzije. Od 2009. godine, FZO postaje budžetska potrošačka jedinica, odnosno gubi svoju finansijsku samostalnost, i po prvi put kumulativno iskazuje neizmirene obaveze svih JZU”, kaže Čirgić.

Od 1. janura 2010. godine, naglašava on, FZO je dio konsolidovanog računa državnog trezora.

“Tada dobijamo hibridni model finansiranja sistema zdravstva koji će dovesti do međusektorskog prelivanja sredstava na šta je Fond upozoravao, kao i na ostale negativne posljedice. Formalno imamo finansiranje iz doprinosa, a suštinski zdravstveni sistem ima obrise budžetskog finansiranja, jer se zdravstveni sistem finansira po budzetskim pozicijama po ekonomskoj klasifikaciji”, objašnjava Čirgić.

Prema njegovim riječima, sa ovim se FZO gura da prati transfere prema JZU i udaljava od njegove uloge strateškog kupca zdravstvenih usluga koji treba da prati tok novca prema pacijentu.

“Menadžeri JZU se pretvaraju u administrativne radnike sputane ovakvim modelom plaćanja zdravstvenih usluga, jer im je već poznato koliko će dobiti sredstava po svakoj budžetskoj poziciji. Znači sve i da imaju izvanredne rezultate neće dobiti više sredstava”, priča Čirgić.

Dodaje da smo, osim toga dobili koliziju Zakona o zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti sa Zakonom o budžetu, jer se JZU ne mogu posmatrati kao klasične potrošačke jedinice limitirane pripadajućim sredstvima.

Prema Čirgićevim riječima, zdravstvena ustanova ne može obustaviti rad kada dostigne planirani limit.

Stvoreni su dakle, objašnjava dalje, uslovi da dobijemo jedan neefikasan sistem.

“Takođe se od 2010. godine, stopa doprinosa za najveće korisnike zdravstvenih usluga penzionere smanjuje sa 19 na jedan odsto, a doprinosi za zaposlene su na 12,3 odsto, što je zapravo uvod u današnju priču, odnosno korijen problema kada govorimo o dugu FZO. Ovakve korekcije stopa doprinosa za zdravstvo odmah su nas dovele do situacije da se zdravstvena potrošnja u značajnoj mjeri treba finansirati iz opštih prihoda budžeta, odnosno poreza”, kazao je on.

Kako MF nije imalo mogućnosti da kroz plan budžeta FZO obezbjeđuje dovoljan iznos sredstava koji bi odgovarao potrebama građana za zdravstvenom zaštitom dolazi već od 2009. godine, do značajnije pojave duga FZO, koji se redovno rješava intervencijama MF, odnosno rebalansom budžeta.

“Stopa doprinosa za zdravstvo se 2015. godine, zbog evidentnog nedostatka sredstava i velikog duga koriguje sa 12,3 na 12,8 odsto, što se pokazalo nedovoljnim i nije riješilo problem. Dalje, da bi se došlo do veće cijene rada 2019. godine, stopa doprinosa se smanjuje sa 12,8 na 10,8 odsto, što pravi sve značajniji pritisak na MF da obezbijedi veći iznos sredstava iz poreza. Tako smo od pokrivenosti zdravstvene potrosnje sa 95 odsto do 2009. godine, došli do pokrivenosti sa oko 70 odsto u 2019.godine”, ističe sagovornik CdM-a.

Kako se odrazilo smanjenje stope doprinosa, vidimo kaže Čirgić, i kroz podatak kako se kretalo izdvajanja za zdravstvo u odnosu na BDP, koje se od oko šest odsto u kontinuitetu od 10 godina smanjivalo i došlo na nivo 4,4 odsto, što nas je svrstalo na pretposljednje mjesto u Evropi.

“Poređenja radi, postotak idvajanja u EU je u prosjeku iznad odsto. Dakle, značajna pojava duga nastaje od 2009. godine, a razloge trebamo tražiti u pogrešnoj sistemskoj postavci koja je dovela do smanjenja stope doprinosa kao dominatnom faktoru finansijske stabilnosti zdravstvenog sistema. Vrhunac svega je ukidanje doprinosa za zdravstvo kako bi se na račun sredstava za zdravstveni sistem povećale zarade”, naglašava on.

Sada je, dodaje, zdravstveni sistem u potpunosti zavisan od poreza, a iz navedenog možemo zaključiti da je upravo ta zavisnost zdravstvenog sistema od prihoda iz poreza dovela do značajne pojave duga.

“MF sada i formalno preuzima punu odgovornost za stanje duga zdravstvenog sistema, time i njegovu funkcionalnost, a posljedice toga osjećamo već sada. Odgovornost FZO u ovom dijelu se ogleda u realnom planiranju zdravstvene potrošnje gdje smo vidjeli da su Nacrtom budžeta za 2021, kao i za 2022. značajno podbacili, što se vidi kroz odnos godišnje zdravstvene potrošnje i onoga što su tražili od MF. Npr. za 2021. FZO je tražio od MF 313 miliona, a potrošnja je bila 343 miliona, znači da su potcijenili potrošnju za 30 miliona”, napominje Čirgić.

Nakon svega navedenog, nametnulo se pitanje: Postoji li način da se pitanje enormnog duga FZO riješi?

Čirgić kaže da neusklađenost prihoda i rashoda zdravstvenog sistema i pojave duga može se rješiti isključivo na dva načina.

“Jedan je da se realno planiraju sredstva za zdravstvenu zaštitu građana, što znači da obezbijedite stabilne izvore prihoda sa kojima ćete imati pokrivene troškove zdravstvenog sistema”, jasan je.

Drugi način, objašnjava Čirgić, je da se smanji paket usluga, odnosno obim prava iz zdravstvenog osiguranja i da se teret troškova zdravstvene zaštite prebacuje na pacijenta.

“Jasno je da do drugog načina neće doći jer nije popularan i niko se ne bi usudio da ide tim putem, a posebno u situaciji slabe ekonomske moci građana. To znači da rješenje treba tražiti u stabilnom izvoru prihoda za potrebe zdravstvenog sistema. Stabilan izvor prihoda za zdravstvo u ekonomijama sličnim našim, a i značajno snažnijim, koji garantuju finansijsku održivost zdravstvenog sistema su doprinosi”, kaže Čirgić.

Napominje da je sličnu našoj situaciji imala Slovenija 1990. godine, kada su prešli na budžetski način finansiranja.

“Već 1992. vratili su se na finansiranje iz doprinosa. Da bi riješili problem dugovanja j dok ne urede stanje u zdravstvenom sistemu stopu doprinosa su podigli na 18,5 odsto. Kad su se riješili dubioza stopu doprinosa su spustili na 13,5 odsto. Prije ili kasnije, a bolje bi bilo da to bude što prije da bi se zaustavilo dalje urušavanje zdravstvenog sistema, MF će shvatiti nužnost redefinisanja fiskalne politike i vraćanja doprinosa kao jedinog faktora njegove finansijske stabilnosti” jasan je Čirgić.

Prema njegovirm riječiima, ovo ne znači vraćanje doprinosa na račun zarada, jer zarade se ne smiju dirati.

“Naša je ekonomija slabašna i podložna eksternim faktorima, te oslanjanje zdravstvenog sistema na poreze predstavlja veliki rizik, a ni mnogo jače i stabilnije ekonomije ne finansiraju zdravstvo iz poreza. Sami rebalans budžeta koji ćemo nužno imati neće rješiti problem dugovanja bez konkretnih promjena sadašnje politike”, ističe sagovornik CdM-a.

Prema mojoj procjeni, naglašava Čirgić, rebalans za zdravstvo će se raditi na minimum 70 miliona, a i pri tolikom rebalansu imaćete na kraju 2022. godone, iznos duga između 40 i 50 miliona.

“Rebalans bez postavke sistema na zdrave osnove će pokrenuti još jači rast zdravstvene potrošnje. To znači da osim vraćanja doprinosa treba obezbjediti decentralizaciju sistema, odnosno punu autonomiju i FZO i svih JZU, čime bi stvorili pretpostavku da svako odgovara za rezultate svoga rada”, kazao je bivši direktor FZO.

Na kraju, Čirgić napominje da je neophodno obezbijediti novi način plaćanja JZU po principu plaćanja privatnih ustanova, što bi omogućilo veću efikasnost JZU, zaradu po radnim učincima, što bi dovelo do veće dostupnosti i kvaliteta zdravstvene zaštite, kao i do bolje kontrole troškova od strane samih JZU.

“Konačno, time bi FZO ostvario cilj da u uslovima stabilnog finansiranja prati transfer novca ka osiguraniku čime bi držao kontrolu nad troškovima zdravstvenog sistema”, zaključio je Čirgić.

Miraš Dušević