Ko to tamo ne pjeva Gaudeamus igitur

19
Kotor, foto: Radio Skala

Piše: Dubravka Jovanović

Neću govoriti temeljito i dubinski o simbolima i jeziku, ikonama, crkvi, šporkoj politici, vjeri i nevjeri. Jer je ova priča više dosadila Bogu i narodu.
Ne govorim ovdje ni o zapošljavanju po ključu i bravama vjerskim i nacionalnim, po simpatijama vladajućih, posebno prošlih, vjerujem za sva vremena.
Jer imati npr. Bratićku, svetosavsku apostolku za ministricu prosvjete, kulture, nauke i sporta ravno je samoubistvu prosvjete, nauke, kulture i sporta i to iz mjesta, kako god da se i iz kojeg god kantuna posmatra, golim okom ili kanoćalom (dvogledom). Dakle i kulturološki i sociološki, antropološki, etički i estetski.
No, bilo, ne ponovilo se nikome, nikada, nipošto.
Njenim potpisom, da se ne zaboravi, čak i ispod imena onih koji nijesu više živi, dogodila se velika sječa direktora u preko 150 škola u Crnoj Gori.
Onako iz zgloba, njen potpis  na preko  150  rješenje o razrješenju.
Lako, da ne trepne. Bez krivice i bez objašnjenja, revanšistički i politički, potpisala je tipska i za sve ista rješenja, jer, Bože moj, odnosno  (njihov Bože i Sveti Sava prosvetitelju, zaštitniku srpskih škola)  ni jedan od išćeranih direktora-direktorica, nije valjao ni zaslužio da ostane.
Svi na trupicu, ili na macu, po sistemu sad i odmah, ne mjeri nego reži i sijeci.
Bilo je to u vrijeme svetog vrhovnog apostola Zdravka i njegove najrevnosnije  apostolke  školstva.
Ovo samo podsjećanja radi, jer  mnogima, prečesto i prebrzo pada sistem i briše se ekran pamćenja.
Bio je ovo samo uvod u priču o samovolji, samoživosti i jednostranosti opterećenih prosvjetnih radnika nacijom i vjerom, koji još uvijek vladaju i haraju našim školama. Takvi kada bi mogli bi svoja politička, nacionalna i vjerska opredjeljenja sprovodili i djecu nam učili samo svetosavlju, u sekularnoj, nezavisnoj i međunarodno priznatoj Crnoj Gori, čiji naziv predmeta službenog jezika u školama  je nažalost najduža rubrika u dnevniku. Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost.
Ovo je samo jedan od gnjilih kompromisa kojima se, kada je bilo vrijeme, nije za sva vremena završila ova priča i stavila tačka na jezik države Crne Gore. Jednostavno i kako Bog zapovijeda svuda u svijetu. U Crnoj Gori to je službeni  crnogorski jezik. Ovi i slični promašaji i vječna žabokrečina bez talasanja nam je i dovela strane državljane da komanduju i vladaju našim ministarstvima prosvjete, kulture i nauke, ali i bolnicama, klinikama, preduzećima, javnim ustanovama, organima uprave, sportskim klubovima. I našim životima, posred Crne Gore.

Dani su ovo đačkog radovanja, jer curi još jedna školska godina a pred  njima je dugo, toplo ljeto za okean radosti i nezauzdan vjetar njihovih igara, bezbrižnosti i mašte.
Vrijeme je i kada još jedna generacija maturanata napušta školske klupe i sprema se za veliki život.
Horoskop njihove raskošne mladosti pokazuje da je vrijeme prve balske haljine i prvog odijela i kravate, prvih štikli. Vrijeme i da onaj nestašni plavi čuperak ostaje zauvijek u pijesku djetinjstva a prva lokna i karmin na usni znači i prvu zrelost, onu treparavu, kako samo maturanti pod kožom do buktinje srca nose.
Prve ljubavi, prve drhtaji, prvi poljupci i prvi ples na prvom velikom životnom balu.
Moj grad, po mnogo čemu od tradicije satkan, koja se, nažalost, rašiva na mnogim mjestima i na bol nas koji bi da čuvamo i sačuvamo kotorske ure i aure, poznat je po jedinstvenoj maturskoj zabavi, kakvu nema ni jedan drugi grad.
Riječ je o još jednoj dugoj tradiciji maturske fešte, na kojoj maturanti svoju zrelost i rastanak sa srednjom školom i svojim profesorima na maturskom balu proslavljaju i sa roditeljima i profesorima.
Uz Gaudeamus igitur, studentsku himnu, čiji refren poziva na radost: „radujmo se dok smo tako mladi“ i uzvišen poklič : „živjela akademija, živjeli profesori“, djevojke i mladići preko noći odrasli u punom cvatu ljepote i mladosti, pod ruku u điru marturskom.
Djevojke, kao staklene perle, potom traže ruku očevu a momci uglađeni i mirisni  važni i ponosni, podižu majke za svoj prvi ples na balu maturskom.
Slika i ushit za ram od mladosti i prijateljstva.
U čaroliji prvog plesa sa roditeljima slavi se mladost i njena ogromna, plava vasiona.
Na rastanku sa klupama i dnevnicima, ocjenama i šaptanjem, nestašlucima i mirisom vlažnog sunđera i krede, opravdanim i neopravdanim časovima, sinusima i kosinusima, sinklinalama i izotermama, Termopilskim starim klancen i Scipion Afrikancem, matursko veče je i herbarijum i spomenar za čitav život.

Do nevjerice, sve uz nadu da to ipak nije kako čujem,  stiže ovih dana aber kako prvi put u istoriji kotorske slavne Gimnazije i Srednje škole uopšte, neće biti maturske večeri sa roditeljima.
Uobičajen đir gradom, možda, priča se, neki ples na glavnom gradskom trgu moguće da se zadovolji forma i diskoteka Maksimus za matursko veče.
Tužno i bez komentara.
Dakle, i ova osobenost, tradicija kotorske gospoštine i građanske kulture jednostavno se pocijepala.
Neko je deboto odlučio da je prekine, da se razbije. Da ugasi svjetlost ljepote ove noći i da neki drugi motivi budu odlučujući i vrhovni.
Pišem u ime maturantice koja neće ponijeti lepršavost svoje prve duge vešte ulicama Kotora, niti će je zavrtjeti u prvom valceru sa ocem. U znak protesta neće se pojaviti, niti proslaviti  svoju matursku feštu.
Lome se krhki obodi tradicije kotorske i ljušti boja njegove starodrevne patine.
Ko na to ima pravo?

 

 

 

 

 

 

19 COMMENTS

  1. Sad može izjedanput.
    Hitno ekspresno poslije ovoga štiva zovu se roditelji da dođu u Maksimus i još džabe.
    Ovo je strašno.
    Pogubili su se. Nokautirani su.

  2. Priča po Gimnaziji a špijuni odma dalje kako je ovo samo ojačalo!!!!
    Preporuka direktorici da pazi pred kim što zbori jer joj curi iz zbornice!

  3. “Digla se prašina”
    Ples sa roditeljima naTrgu. Moraće se i roditelji imparadat. I muzika sa razglasa. A svi kafići prostrti. Pa će se igrat između stolova i konobara. A štikle sve predviđene za Kotorske ploče.
    Dobro da je Stupićka mislila na roditeljski budžet,da se ne potroše na tatine i mamine nove vještite i vešte.
    Bravo Skala.
    Udarila u sridu. Pa nek se stidi ko treba

  4. Četničijada s popićem i izbjeglicama gasi tradiciju Kotora.
    Svaka čast kad su jači.

  5. Treba sve direktore-četnike smjenit što je žena četnik postavila a protiv žene četnik Bratićke pokrenut sudski proces za pokušaj fašizacije društva.Ako se to ne uradi onda je džaba sve ,zmija se u glavu tuče a ne u rep.

    • Bravo Serdare Krcune, samo ne zaboravi ni podržavaoce Krstove, na čelu sa Mirašem!
      Toliko da bjelašima ne bude krivo.
      Sve je to fašizam.
      Zlo domaće .
      Svima jednako !

  6. Roditelj sam ne mogu se predstaviti imenom i prezimenom jer javno na ovome mjestu izjavljujem da me strah revanšizma i podvala dok mi sin ne maturira.
    Samo rade klanovi i dodvoravanja istih nas roditelja profesorima i ditektorki Gimnazije koja je iz Prijedora.
    Blago nama.
    I drugo dijete mi dospijeva u srednju školu.
    U Gimnaziju neće zasigurno ukoliko ostane ova.

    • Ni moje dijete nece ici u ovu skolu dok je ona direktor ako treba idemo preko u skolu samo ne kod četnikuse ! Da nam je Bog u pomoc !

  7. ps. treba pogledati film Aleksandra Reljića, “Mamula all inclusive” Eto to radimo u svim segmentima.

  8. Radio Kotor, non mi justa, puna su im justa popova i bijelonja, reakcijonarni radijo,
    sa nepoznatim judima, koji se druže sa sumnjivim elementima!

  9. Ko na to ima pravo ?
    Neki novi kotorani. Pišem sa malim k. A najradije bih napisala neki nepoznati ljudi u Kotoru.
    Neki ljudi koji prolaze ovim ulicama i kupuju u turskim suvenirnicama umjesto da ih ignorišu i traže da se u Kotoru prodaje kotorski proizvod. Neki ljudi koji mašu kruzerima pijući kafu na Turskom rtu, umjesto da protestuju ispred svakog. Neki novi ljudi kojima ne smeta što ne smiju do plaža, niti na Markovom rtu, niti na Kampu, Neki novi ljudi koji unižavaju Kotor i njegove vrijednosti. Eto oni imaju na to pravo. I neka im je sa srećom.
    Duh se gradi, od kuće, preko vrtića pa do ulice. I duh se unižava, od kuće, preko vrtića, pa dalje….do kraja grada.
    Svakako grad najviše unižava lokalni emiter radio Kotor, koji za velike pare, sa velikim brojem zaposlenih, prenosi šture, glupe informacije, bez obrade, bez poruke, bez stava, te na taj način vrlo opasno utiče na ukupnu javnost, a pogotovo na mlade učeći ih da je dobro biti bez stava jer to donosi poziciju.

    • Građanine, a nešto se ne buniš kontra kapitalizma i manira nove buržoazije i reakcionara?
      Da li je građanski bilo koga bojkotovati po porijeklu, pa tako i turske butike, legalno registrovane?
      Na primjer, a zašto ti ne smeta Muzej mačaka, jel’ i to in, ali ne i tursko , ili drugo ?
      Bi li bojkotovao i muzej maca ?
      Slažem se da je radio Kotor anahron medij,
      koji Kotorani nikad nisu ni slušali, znajući njegov nenarodni karakter i čelne ljude od osnivanja !
      Dezinformacione i asimilatorske medije,
      Kotorani ne slušaju, a ne slušaju ni
      ekstremiste i raspirivače podjela i mržnji.
      Zatvaranjem fabrika i uništenjem radničke klase, ugasili su se i zanati i sade imamo post industrijsko doba, made in China i
      ready made svijest, pa animozotet usmjeren prema Anadolcima, koji još ne klepeću nanulama jeste upitan !
      Kako se ne upita, zašto ista šjora decenijama śedi u ofićiju MZ na Parilu?
      Toka se da možebit i Ti građanine, sa malijem slovom, marendaješ u Bokunu
      kod Patka, bez, ili sa talijancinima, a to ti izgleda ne smeta?
      Ne brigaj , sve je senjano i lentrano, pa i
      diškrepancije uzvrištanih dušebrižnika naravija kotorskijeh, iako vekji škerzzi pasaše, još nas ima i pasaje tunane!
      Javi se kaurine, ako Turci zaklepeću i minaret u Špiljare metnu !
      Ima tega u Milevinoj bilježnici, sa Tabačine i
      od pasanijeh dana 😊.

  10. Prije nekoliko dana proslavili smo 50 godina mature( kotorska gimnazija).Blijede sjećanja na neke školske drugove, ali ples sa ocem…..

  11. Mirno je i dobro u Kotoru gradu
    Kako za koga!
    Žao mi je djevojaka , koje neće svoj prvi ples sa ocem i momaka sa majkom zaplesati. To ostaje za cijeli život i ovim činom gube jednu od najljepših uspomena , koja bi trajala.
    Žao mi je i očeva i majki , jer njima je možda još i teže. Osjetiti svoje dijete u tom simboličnom plesu, prije nego ga puste u život, da samo ” pleše”.
    Ko je za ovo kriv?Direktori škola ? Ili mi Kotorani , koji ćutke prihvatamo ove novotarije?
    Ili je to možda normalno?
    Ne vjerujem . Ko zna što će još izmisliti ,da nas ponize , unize i ućutkaju.
    A mi?
    Samo Skala vrišti.
    Čudno , Jedva su dočekali da je ućutkaju pa sad kukaju . Nema naše Skale.
    Žalite se Radio Kotoru.Njih nikad nije ni bilo briga. Oni su uz vlast , jer vlast je slast. A i dobre su pare

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].