Piše : Dubravka Jovanović
Pišem ti u ime nas, koji ti nikada nijesmo okrenuli leđa.
I koji nikada ništa nijesmo očekivali zauzvrat.
Nas, koji želimo tvoju slobodu i tvoju vječnost dahom kamena tvog.
Nas, koji te ne krademo.
U ime nas, koji za ljubav ne očekujemo dar, niti epolete na ramenima, medalje na grudima, niti medijsku pompu.
Pišem ti u ime nas koji živimo od plata i penzija. Crkavica, ali pošteno zarađenih. Koji živimo od svoga rada i kada nam ne daju da radimo. U ime nas koje pljuju, vrijeđaju, klevetaju, mrze. Koje bi da ubiju i kojima prijete. Nas koji od toga ne profitiramo i ne slikajemo se po novinama, ne gostujemo po televizijama.
Nas koji nemamo članske karte partijskih pripadnosti za privilegije i tropolušo živote.
Nas, koje tuže i osuđuju nepravde. Ne znaju sitni, mučni i jadni da smo još tvrđe kičme, jer je od tvog krša i od tvoga mora.
Pišem ti danas sa istim žarom kao i one 2006. ispod crvenog mora tvojih zastava i tvoje vatre razgorjele plamenom naših srca.
U ime iskrenih koji nijesu dobili posao ni stanove, niti unapređenja, ni luksuzne automobile, placeve, ni vikendice.
Koji ne ljetuju po mondenskim mjestima, niti zimuju na Žabljacima, Kopaonicima, Austrijama…
Pišem u ime nas koji nemamo poslugu i baštovane. Kojima hrana i pića ne stižu na kuću porudžbom preko ajfona. Nas kojima treba i godišnji odmor i maser i kozmetičar, i ljekar i advokat , ali se nema. Jer živimo od prvog do prvog.
Pišem u ime nas koji još čitamo knjige i pišemo. Koji se obradujemo susretu sa drugom i poruci srcem pisanoj. Kojima je pica i pivo vrh sa dragim ljudima kad se može, bar toliko. Ponekad.
Pišem u ime intelektualaca koji su danas na birou rada i onih koji su ostali bez posla zbog lopova i popova. A poželio bi ih bijeli svijet i platili bi im da mogu da ih imaju takve, od raskošne pameti, obrazovanja i poštenja.
Mi ih ne primjećujemo i njihovo znanje, od kojeg se države prave i čuvaju, nama ne treba.
Nas, za koje se zna da smo ti odani i vjerni, pa je po nama najlakše, kako bi bili paravani onima koji se tvojom zastavom prekrivaju samo dok traje fešta i himna. Dok traje datum tvoj, prijemi i govori, rukovanja i obećanja. Oni koji su te obrukali i zbog kojih se svi pošteni stidimo.
U ime nas koji, i kada nas se sjete i pošalju nam pozivnice, odbijamo licemjerstvo u svečanim veštitima i veštama, jer te volimo bosi i goli, gladni i siti. Jer ne možemo oči u oči sa izdajnicima, intereslijama, sitnospostvenicima, prevarantima, uhljebima i lupežima. Čast časnim izuzecima. Sa njima bih na čast i na čest i u borbu za pravdu i u mir.
Pišem u ime nas koji te volimo morem i galebom. U tebe vjeruje naša ogromna ljubav. Čista.
Ljubav koja slika svjetlost na tvom obrazu. Ljubav naša koja pere crnilo crnih pameti i gorčinu izdajstva.
Mi, koji svoju čast prinosimo lovćenskom oltaru. Čija je jedina prava molitva za tvoje dostojanstvo i tvoju vječnost, pod najplavljim nebom na svijetu.
Njima dakle, danas ovo pismo.
Adresa je: Crna Gora. Pismo stiže na njeno rame. Donosi ga golub iz moje Boke, i orao s lovćenskih visina i soko iz tvojih šuma.
Još nijesi preležala tuđi kukavičluk ni tuđu ravnodušnost i tuđe zločine i pohode.
Ali zato je naše poštenje uz tebe da te melemimo.
Da ti rane izvidamo i kada su naše otvorene.
Tu smo da ne zaboraviš jezik pravde.
Da bijedu ljudskog ništavila streseš sa svojih ramena i da opkoračiš vrijeme.
Nema za poštene u tebi umora.
Pišem za tebe i za nas, bez kojih bi te rastrgli i kljuvali bi tvoju kožu od čojstva i junaštva.
Bićeš i ostaćeš vaseljena. Ti znaš raspored zvijezda.
Sve visine su na tvojoj bandi.
I znaš, kako bi rekao mudri Edvard Jang: Nisko zidaju oni koji zidaju ispod zvijezda!
Dirljivo, jasno i tačno.No, ima nas i Crna Goro računaj na nas i na naše potomke koji slijede svoje pretke. Da si vječna, ljepoto naša!
Zapravo je tužna ova priča.
Upravo zbog ovoga o čemu piše Dubravka smo đe smo.
Jadno i naopako sve.
Crna Gora se bruka od pohlepa i sujeta.I od ulizica.
Otvorite oči zaslijepljene i zagledane samo u sebe i svoj lični i interes.
Dosta je više bahatosti i naduvenih glupana kojima je partijska knjižica jedini uspjeh u životu.
Za nas iskrene pazriote i poštene građane nema mjesta u boljim ustanovama i preduzećima,vladinimorganima i u “nevladinom”grant sektoru.
Interes i pohlepa popunili sva mjesta za dobre pare.
Onda od nas očekuju glasove.
Svi koliko ih je.
Sreća je Crne Gotre , što ima nas malih ljudi iz tvoje priče i pisma. Ima nas i više nego što se misli i što mi mislimo.I to je njena snaga .
Mnogo malih ljudi što šire ruke ,a ne drže ih na srcu dok svira himna.
Jer njihovo je srce veliko kao svemir i ne može u ruku da stane.
I njihova je ljubav veća od svih nepočinstva i izdajstva , a ne košta ništa.
Jer prava je ljubav kad daješ a ne izmaš
Da ,ali se nagrađuju oni koji ne daju i samo uzimaju.
Otimaju.
Tako je.
I opet će profiteri samo živjeti kao bubreg u loju.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].