Od Dritana do Dritana

Piše: Slavko Mandić

Eto, završi se i to čudo. U stvari, više je čuda u ovom jednom koji se danas dogodio na Cetinju. U jednom danu izabrana je i preśednica crnogorskog parlamenta i njena kompletna vlada. Nikad kompletnija. U nju je skoro pola Crne Gore. Ima ih kaˊ pljeve. Iz raznih stranaka, raznih profila, raznih ideologija.
Nakon izbora na čelno mjesto Skupštine, nova preśednica reče snažnim glasom da će nastaviti da korača putem evropskih i evroatlanskih integracija. Ajde ovo EU i nekako da razumijemo, ali otkut odjednom Đurovićevoj ljubav prema NATO paktu? Posebno kad znamo koliko je žestokih tekstova i direktnih napada na ovu Euroatlansku alijansu isporučivala narodu dnevno  Socijalistička narodna partija. To je partija koja je tražila referendumsko izjašnjavanje o ulasku Crne Gore u ovaj vojni savez, pozivajući se navodno na ogromno NATO raspoloženje građana.
Eto danas druga priča. Malo vlasti, odnosno malo više, i eto ljubavi kakva se rijetko srijeće.

Upravo zbog toga mnogi ovih dana predviđaju Manjinskoj vladi kraći rok trajanja. Mnogo je objašnjenja i tumačenja, ali je zanimljiva priča da će pojedinima, posebno onima malima, rasti apetiti da, silu na sramotu, budu veći no što su mali. Pa će tražiti malo više nečega. To će ići do neizdržljivosti đe će se sukobljavanja neminovno susresti sa tačkom pucanja. I onda je svako vještačko vezivanje đavo izio. Kako više neće moći manjinska, ostaje jedino da FRONT prihvati da izigrava DPS, pa ponudi bezuslovnu podršku Dritanu. A ovaj, naučen kako se prave vlade, pokupi SDP, kaˊ na Cetinju, ili u Ulcinju i SD i SDP, plus manjine pa ispočetka. Svi privremeno zaborave na međusobno pljuvanje i uzajamno olajavanje, kokarde, popovske mantije, litije i krstove, kame, kalašnjikove i razne Krivokapiće, Mickeje, poljoprivrednog stočara Stjovića, onu helikoptersku sa Univerziteta Donja Gorica, rasadnika u kome su se uzdisali pelceri minule jednoipogodišnje vlasti. A tamo su čoče, iz priča „očevidaca“ sve Milovi do Milovih. Eto, viđosmo kako je proćetala ta odanost kad je zatrebalo.

Viđećemo što će se dešavati po tom pitanju, ali ovoj priči još nije kraj. Dritan je na Cetinju predložio Manjinsku. U gradu čije je građane trovao bojnim otrovima, zajedno sa onima koje je išćerao kad je vidio da ih neće niko, pa samo bio brži od njih sporih u davanju sebe ideji koju mu je omraženi Milo tutnuo u uvo kao spasonosno rješenje prvoga dana tadašnje vladavine. Nije ga bilo briga što su po cetinjskim ulicama na mladost pucali gumenim mecima i što su na narod bačane šok bombe. Samo da bi se nedostojnik ustoličio a on pobrao poene kod mentora čija mu se podrška činila toliko važnom, važnijom i od đece cetinjske.
E pa taj Dritan se na Cetinju zaklinje u novo śutra. Relaksirano širi ruke objašnjavajući da moramo konačno da raskrstimo sa starim navikama i saopštava da će ministri morati da rade pošteno. Kazao je to na konvenciji njegove partije u Budvi a onda dodao da je jedini model na kome se ova zemlja može mijenjati onaj URA – a to je da se ova zemlja gradi kao građanska, evropska i ekološka država.

Ajde momče! Kome ti to? Prevarenom narodu.
Pa zašto sruši onu vlast koju si pravio? Da nijesi možda ustao u odbranu crnogorskih nacionalnih interesa jedan jedini put. Ti i tvoji posrnuli poslanici. Boli li vas predaja crnogorskih duhovnih hramova, crkava i manstira tuđoj državi? A znaš dobro kako se u zemljama razvijene demokratije zove takav odnos prema svojoj zemlji?
Mnogo je toga što bi ti se moglo spočitati. A na to te valja pośećati. Jer, koga zmija ujede i guštera se boji. A ti si ujedao to što si mogao. Ni riječ jednu nijesi progovorio nikada zbog sakaćenja tvoje države od strane nekakve Vesne Bratić. Ili one Injac. Da ne govorimo o narušenom zdravlju građana zbog Borovinić Bojović. I tako redom, od tebe, do tebe. I sad opet TI. Bruka vala, ali izgleda da nije moglo drugačije.
Postade čak i SNP Evropa.

A tebi smeta Belveder. Svijetlo u tamo tvoje vladavine. I crnogorci koje bi pretvorio u teroriste. Zamisli se kako ćeš od noćas.

A odlazeća ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta, žena četnik, kako sama za sebe reče, napregnula se iz petnih žila da popravi svetosavlje po sistemu vjerskog fanatizma. Po njenom receptu dvije srednje škole crkve Srbije dobile su dozvole za rad, po obrazovnom programu koji važi za opšte gimnazije. Jedna je u Podgorici i zove se  Srednja vjerska škola – Gimnazija “Sveti Sava” a druga je u Nikšiću i ime joj je Gimnazija “Mitropolit hadži Sava Kosanović”.

Je si li znao što o ovome Dritane?

Saradnja Dritane. Nego kako drugačije da idemo naprijed? Svijetli primjer je danas dala delegacija Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Pošla je u pośetu bratskom Univerzitetu Crne Gore. Tamo je dočekana toplo, da toplije ne može biti. Oganj istomišljenika na jednome mjestu.

Uslijedio je fantastičan zaključak koji mora da su sastavljali umnjaci Dragan K. Vukčević (Akademija) i  Vladimir Božović (osnivač In4s, odnosno rektor Univerziteta CG). Da ne bih pobrkao citiraću zaključak: Kultura je zavičaj svih nas, a sinergija djelovanja naučnog i umjetničkog potencijala Crne Gore ključna je za stvaranje boljitka u oblasti nauke, kulture, umjetnosti i obrazovanja.
Ne zamjerite, ali još se divim. Ovo je još bolje od rektorovog izraženog zadovoljstva dolaskom delegacije CANU.

Pregršt je tema za razgovor ove dvije institucije, a koje se tiču već postignute saradnje i sprovođenja Sporazuma, kao i predloga o drugim oblicima saradnje, konkretno već imajući na umu tematske tribine, naučna predavanja i diskusije.

Ma zaista fenomenalno. Konačno da se istomišljenici po pitanju tradicije, istorije i kulture nađu i brate ljudski se izrazgovaraju o tome da smo svi Srbi. Dosta  je više raznih nagađanja. Valjda znaju takvi umovi. A i kanuće im koja.

Eto ti ih Dritane, i jedne i druge. Da si htio kad si moga, ne bi oni ovo bili. Makar bi bili neki drugi na njihovim mjestima.

Ne čudi se i ne ljuti se na nas koji ti ne vjerujemo. Htjeli bi mi, ali nam se ne da nikako. Bar ne još neko vrijeme. Teško i nakon toga.
Leso je pisaˊ: Śećanje me lakom tugom ovi…

Ko zna. Kakvi smo, ne bih se začudio. Prije toga, razumije se, da nas prime u Akademiju. Nego što!

Reću ti na kraju SREĆNO, koliko ti god ne vjerovao. Iskreno, zarad spasa ovog naroda, kome spas nije bio potreban da se ne pojaviste tvoji drugovi prethodni i ti. Ali, bi što bi.
idi naprijed. Potonja je ura.