Izet Erović-između prosvjete i kulture 

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Postoje brojni poslenici kulture sa sjevera Crne Gore, koji plijene ne samo doprinosom kulturi i prosvjeti već i svojom skromnošću. Bijelo Polje ima dugu tradiciju pisane riječi, poezije i proze i predstavlja jedan od najznačajnjih gradova Crne Gore, koji živi kulturu i za kulturu. Sami grad dao je neka od najvećih imena književnosti na prostorima Zapadnog Balkana pa i šire. Izeta Erovića službenika JU ,,Ratkovićeve večeri poezije” imao sam priliku da upoznam u ovoj prestižnoj i reprezentativnoj instituciji koja na najljepši način afirmiše sve kulturološke ali i multikulturalne vrijednosti Crne Gore. Kada bih Eroviča opisivao riječima velikih mislilaca uz njegovu harizmu, ličnost i skromnost najbolje bi pristajao citat Mišel de Montenj-a francuskog književnika i moraliste (1533-1592) koji je o skromnim ljudima rekao sljedeće: ,,Sa velikim zaslugama, a još većom skromnošću, čovjek može dugo da ostane nepoznat. ”

Izet Erović rođen je 1960. godine u Podima, opština Bijelo Polje. Osnovnu školu ,,Rifat Burdžović-Tršo” završio je u Loznoj.  Nakon osnovne škole završava tada prestižnu gimnaziju ,,Miloje Dobrašinović” u Bijelom Polju. Nakon gimnazije upisuje i završava Filološki fakultet-Odsjek za srpsko-hrvatski jezik i jugoslovensku književnost. Kao mnogobrojni prosvjetari njegovog rodnog kraja nastavlja jedan od najčasnjih i najhumanih poziva pa od 1987. godine radi kao profesor maternjeg jezika i književnosti u mnogobrojnim osnovnim i srednjim školama. Njegov doprinos prosvjeti i obrazovanju kao i kontinuirana posvećenost mlađim generacijama ostavili su trajni pečat na mnogobrojne generacije mladih. Zbog svoje izuzetne aktivne uloge u prosvjeti više puta je biran za predsjednika Aktiva profesora maternjeg jezika i književnosti. Njegov kvalitetan i konitinuirani rad prepoznalo je i Ministarstvo prosvjete Crne Gore pa je više puta biran od istog ministarstva u komisije za polaganje prijemnih ispita učenika srednjih škola takođe, bio je više puta mentor kolegama. U periodu od 2011-2016 bio je na čelu Centra za kulturu u Bijelom Polju, a potom svoj radni angažman nastavlja u sklopu JU ,,Ratkovićeve večeri poezije” đe i danas radi. Kao direktor Centra za kulturu otvorio je prvu gradsku čitaonicu i jedinu na Sjeveru Crne Gore u sklopu koje su radili prvo dječje odjeljenje, pri biblioteci sa bjelopoljskim amaterskim pozorištem više puta je osvajao Festival dramskih amatera Crne Gore, takođe, je osvojio i dvije zlatne maske na prestižnom Festivalu dramskih amatera u Trebinju. Za vrijeme njegovog mandata ,,Ratkovićeve večeri poezije”su izdvojene iz sklopa Centra za kulturu i formirane kao posebna Javna ustanova. Njegovim doprinosom ali i brojnih drugih neimara kulture Bijelo Polje je postalo visokopozicionirano na široj kulturnoj mapi Evrope čemu jednim dijelom svakako zasluga pripada i Izetu Eroviću. Izet Erović je svojim visokomoralnim postulatima i skromnošću (p)ostao dobri duh njegovog rodnog grada ali i svojevrsna ,,sjenka” aktuelnog trenutka ali to je odlika rijetkih, skromnih a nadasve časnih ljudi.

Izet Erović je kao pripadnik Bošnjačko-Muslimanskog kulturnog establišmenta uticao na mnogobrojna temeljna pitanja koja determenišu a prije svega definišu kulturološki zatim istorijski, nacionalni, politički, etnografski, etnološki, etnogenetski, jezički, vjerski, religijski, demografski, ekonomski i socijalni status cilj i položaj koji opredjeljuje (bošnjački) ontološki identitet u mnogobrojnim sferama društvenog i javnog života. Značajan  kulturolog i veliki gospodin, Erović je profesor magične harizme i dara. Kulturna prizma je vrlo važna za male države poput Crne Gore koje su imale turbulentnu i često burnu prošlost. Kultura i oblikuje jednu državu i njeno društvo. Duboko vjerujem da naši najveći kulturni brendovi danas nisu toliko institucije koliko ovakvi pojedinci, koji žive kulturu. Znanje je uvek bilo putokaz za Izeta Erovića ali i poštovanje istine, ljudskog života i ideala pravednijeg društva u kome svi danas živimo i kome težimo. Izet Erović je jedan od najuticajnijih intelektualaca Bjelopoljskog pa samim tim i Crnogorskog kulturnog kruga. Njegov savremeni doprinos ima značajnu ulogu u formiranju (novog javnog mnjenja), na taj način razumjećemo bolje jedni druge a iznad svega poštovati različitost naših kultura, koje se često prožimaju i prepliću na specifičan način. Izet Erović je postao artefakt koji uvjerljivo svjedoči o činjenici da je učiniti djela jedne kulture vidljivima drugoj, jednako ne samo kulturološki već i istorijski  poduhvat i vizionarski podvig. Jedino predanošću ovakvih neimara zapravo i jeste moguće na vječito nemirnim (političkim) područjima i prostorima u smutnim vremenima, održavati vitalnim niti interkulturalnih dijaloga koji čine nisku bisera u ogrlici koju zovemo Crna Gora.

Oni koji su se bavili ili će se tek baviti kulturološkim procesima i interkulturalnim dijalozima znaće da je zaista tačno da intimna svjedočanstva o prijateljstvima i proteklim ali i u novim vremenima najjača su onda kada su zabilježena kao eseji iz ličnog pogleda i ugla i da upravo tada  postaju univerzalne literarne ali i humanističke poruke, i vrijednosti  posvećene ovako dragocjenim pojedincima kojima je prirođeno da uvjek i istovremeno govore i nešto novo – i nešto važno. Izet Erović kao istaknuti intelektualac stoji između etnonacionalista i kosmopolitskih razmišljanja pokazujući nam jasno svojim primjerom da on stoji kao branik između jednih i drugih promišljanja i  na taj način fokusirajući se na multikulturu kao jedan od mostova spajanja među narodima. Veličina jednog naroda ili nacionalnog bastiona ne mjeri se brojem, kao što se veličina čovjeka ne mjeri njegovim stasom. Njegova mjera je količina inteligencije i vrline koje posjeduje, rekao je Viktor Igo. Za Izeta Erovića su intelektualne i duhovne vrijednosti najveće bogatstvo jednog naroda. Izet Erović je nadmoćno kompetentan kritičar ali i pouzdan analitičar u najširem području kulturologije. Njegove jasne i visoke kriterijume prati britkost i snaga uma nad kojima dominiraju estetska i etička mjerila. To mu je omogućilo da postane suvereni branitelj ali i slobodan inteletualac u vrijednonosnoj hijerarhiji novog (često pomračenog) doba. Erović je  ne bez razloga, zagledan u budućnost. Neizvjesna, fluidna, višeznačna, puna rizika, razlika i očekivanja, obećavajuća, kulturna galaksija je vječito bila i ostala njegova preokupacija, opsesija, njegova velika nada ali i briga. I danas je čovekova misao, kao nikada ranije, fokusirana na vrijeme kojem se ide u susret – ka sjutrašnjicu od koje se mnogo i očekuje i strahuje. Erović pripada intelektualcima posebne vrste: umije da konceptualizuje, da iskorači iz vremena i prostora, da razmatra različite apstraktne ideje i asocijacije koje, naizgled, nisu bile povezane ali su savršeno stajale jedna uz drugu, dopunjavale se i kontrapunktirale. Erovićev stručni i ljudski autoritet je nesporan i čini mi se da je svoj profesionalni i društveni status shvatio kao obavezu da u svakoj situaciji pomogne u rešavanju problema, postavši jedan od intelektualnih svetionika svog Bijelog Polja ali i Crne Gore.