Salim Babullaoglu

Povodom završetka knjige ,,Savremena književnost Azerbejdžana” koju su priredili: Božidar Proročić, Seyran Mirzazada, i Dijana Tiganj, azerbejdžanske književnike predstavljamo u crnogorskim medijima dok crnogorske predstavljamo u medijima u Azerbejdžanu.

Svi pisci su prevedeni sa ruskog jezika a izbor je napravljen uz pomoć Centra za prevođenje u Azerbejdžanu.

VJETAR

Mali ćilim se ljulja na konopu za robu,
Grozdov list se klanja ruži.
Iva mrsi kose,
Cvijet jabuke opraštajući se maše mravu.
Komad pješčane zemlje kaže ne leptiricama!
Buve su kupaju u pepelu,
Cvijet kamilice šalje glasnije svoje na sve četri strane,
Slama se kotrlja po panju,
Zvuk, prije nego što se voz sam približi stanici,
Među šinama se kovitlala grozničava ljubavna bilješka,
Ustvari duva vjetar, i ti
više ne misleći o laži ćutiš.

POSJETA

Đed moj umro je od sedamdeset sedam:
meni je bilo malo manje nego šćeri sada…
Sada sam na groblju sa ženom i đecom.
Dvadeset devet godina je prošlo od tada,
seosko groblje se proširilo
i baka je već dvije godine ovđe upokojena pored đeda…

Ovđe? Đe?
Kasno mi je da oplakujem đeda;
kao što kažu moji prijatelji ja sam već star;
sjećam se grguravog dječaka na sahrani;
njemu je bilo prijatno da vidi sve zajedno,
izbezumljen je gledao na nadgrobne portrete;
nije računao na smrt, jer nije razumio njenu bit,
sada je ne razumijem, mada svaki dan računam na nju…
Suze u očima…

,,Vratimo se đeca će se prehladiti” , -kaže žena.
Napolju je vrućina koja ne priliči zimi.
Čuje se radostan glas
kćerka zove starijeg brata u pomoć:
hoće da uhvati leptiricu koja je
sletjela na humku u to vrijeme
dok smo mi okruženi nadgrobnim spomenicima i smrću.

O ĐECI I O SMRTI

Da li si ti vidio đecu:
ne onda kad se igraju rata,
već onda, kad dođu bez razloga,
stanu pred tobom i kažu gledaj, ja umirem?
Onda legnu, osmjehujući se zatvore oči
a kroz sekundu otvaraju oči sa osmjehom,
osmjehujući se ustaju…

RECITE MI MALOPRODAJNU CIJENU JEDNOG ČOVJEČJEG ŽIVOTA

Recite mi
maloprodajnu cijenu jednog čovječjeg života
i ja ću vam reći cijenu na veliko cijelog svijeta,
iako vi nekom algebrom koju poznajete uporedite rezultate,
ono što se ne slaže, što će se bačiti u oči
reći će vam da odsustvuje nepoznata ljubavi.

– Savremena književnost Azerbejdžana –

KADA BIH JA IMAO ŽELJU DA PIŠEM VELIKA DJELA

Kada bih ja imao želju da pišem velika djela,
da se ne trošim na kratke pjesme
na prozor moja ptica je sletjela
nije ušla ni u pjesmu ni u romanodletjela….

ŽENI HAMIDI HANUM

Sada me često prekida ćutanje,
I krv više ne vrije u venama kao prije.
I oči često u ogledalima skrivam ja,
I ime svoje ne pišem već na zidu oznojenom.
Četrdesetnica ovog života već je prošla, draga
Ali ne tuguj, točak se i dalje vrti.
Odjednom ujutru- đe je moj voljeni?- rekavši okrenućeš se
Vidjećeš da je vjetar i da se slama po zemlji kotrlja.
Ptica će onda da je uzme u kljun,
Polako mašući krilima uzlećeće na vrh,
I udjenuće ona slamu u zidić svoga gnjezdašca,
Da sačuva svoje ptiće-ptice.
I ti skupi oko sebe unuke i unučice,
U licima njihovim poznajem moje oči, i pozovi ime moje.
Tjeraj od sebe tugu, krij, samo mene čekaj ti.
Stari tvoj vratiće se ove noći sputa tog.

Salim Babullaoglu (azerbejdžanski: Səlim Babullaoğlu) jedan je od najznačajnih predstavnika ,,novog talasa” esejista i prevodilac. Njegove pjesme prevedene su na desetine jezika na svijetu. Dobitnik je više nacionalnih i međunarodnih nagrada. Autor je deset zbirki poezije međumkojima se posebno ističu ,,Pukovniku niko ne piše ” (2010), ,,Sveska crteža Iljasa Gečmena.” (2009).

magazin.sandzak.com