Treba li nam Ministarstvo za državnu (vele)izdaju?

Piše: Slavko Mandić

To je retoričko pitanje koje ne traži odgovor. Razumljivo, jer je svako ministarstvo u ekspertskoj vladi imalo zajednički sadržalac sa temeljnim pojmom iz naslova teksta. U očekivanju nove, Manjinske vlade, nije mali broj onih koji se zalažu da budu u njenom sastavu, cijeneći vlastite zasluge, posebno kada je u pitanju izdaja crnogorskih državnih interesa. Zbog toga ima logike u težnji pojedinih faktora manufakturne svijesti, koji su zaorali upravo takvu brazdu duboko, kako bi se izborili da budu čelnici novoformiranog Ministarstva za državnu veleizdaju. Kandidata ima napretek. Guraju se da uskoče u krilo mandataru.
Ipak, jedan je nesumnjivi favorit. U stazi koja garantuje rezultat, za glavu ispred drugih, trku vodi budvansko grlo, galopom pravo u rusko-srpski zagrljaj.
Na ciljnoj ravnini ga sokole pripadnici združenih službi, jer njihovo napredovanje zavisi od njegovog rezultata. Zato skaču u manite kad budvanski istoriograf, genijalni mislilac, filozof, svetosavac, vlasnik državne imovine, projektant, asfalt majstor i fenomenalni kamenolomac, proleti ispred svih i zaustavi se tek na samoj Kraljičinoj plaži. Tamo više nema strateškog partnera njegovom zaslugom, pa ni opasnosti da njegovo ulijetanje na bivši ekskluzivni prostor izazove bilo kakav poremećaj.

Nije teško pogoditi o kome je riječ. Jer takvog primjerka kakav je budvanski šerif, nema dva. U mnogo čemu je jedinstven. Nastao kao izvorni princip budvanskog Svetozara, ova glorifikacija primitivnog razumijevanja razvoja prirode i društva, u dva navrata, nije uspjela da sačuva tron na koji ga je pośela novoformirana kleronacionalna svijest novog državnog poretka. Htio bi on, ali kad ne ide, ne ide. Zalud dovodi i popove, i onoga helikopterskog, kako bi nešto kletvama zajedno učinili. Zaludu! Neće pa neće. Niti iz takve svijesti može nešto drugo, do ovo što zgroženi gledamo svakodnevno.
Ali, kakav je god, budvanski Meclaud je i dokazani turizmolog visokog kalibra.
Za razliku od drugih, on će lično da ode po srpskom inostranstvu da zaište od braće srpske po materi skoro, da dođu na odmor u Crnu Goru, a posebno u Boku Kotorsku, koja je, kako reče, vazda bila srpska. Što će reći i njihova domovina, pa su kaˊ svoji na svome. Jer je Boka srpska poput Kosova.
E upravo tako, istoričaru po mjeri cijela srpskoga naroda. Potpuno se slažemo sa tobom. To je poređenje istinito i upravo snagom tvojih tumačenja, objašnjava svo tvoje istorijsko znanje. Put u suśedstvo u trci za srpskim turistima, kako bi se punile Ploče i ostale državne privatnosti, uz zakletvu da, fativćevski rečeno, ovo više nije Crna Gora no Srbija i da mi više nijesmo Crnogorci no Srbi, Meclaud je na pragu dobijanja mandata za čelnog u budućem Ministarstvu za državnu (vele)izdaju.

Govoreći o ovoj pojavi, nije moguće ne izraziti čuđenje kako neko može i smije u tuđoj državi da saopštava tamošnjim medijam laži o sopstvenoj?
Tim prije što je taj neko, budvanski čelnik u dva mandata, oba zbog neznanja nezavršena. Neće baš biti da su Budvani glasali za nekoga ko tako otvoreno prodaje i predaje stranoj državi nacionalne interese sopstvene.
O ovom izletu Meclauda opet nevladin muk, jednako kao onih u izranjavanim institucijama i oštećenoj intelektualnoj svijesti. Ali to je već viđeno ko zna koliko puta.
Bez stida i bez srama, nastupaju šutnjom visokoplatežni  na goleme društvene pojave. Takav kakav je, Meclaud je za njih čudo. Bar kaže što drugi misle, a ovi velesvašto ćute o onome  što drugi misle. Razlika je u mentalnoj sličnosti.

Na mandataru je sad da odluči da li će novo Ministarstvo za državnu (vele)izdaju povjeriti ovoj (ne)prilici? I pored činjenice da je najbolji na testu, Meclaud može da izvisi. Primjer je onog drugog Folića koji je postao direktor Zavoda za zapošljavanje, iako je bio treći na provjeri kod Uprave za kadrove.
Ali, ova kadar sa malo znanja je lice sa liste Demokrata. To su oni koji su se najglasnije borili za promjene. I promijenili su Crnu Goru, zaista. Toliko da ćemo njihov učinak ispaštati dugo, dugo!