Šćepović za Aktuelno: Junaci moje kolumne su Huljarevići, a mene tuže Uljarevići

Okončanjem sudskog spora zbog neovlašćenog štampanja drugoga izdanja romana “Despa” kralja Nikole izazvao je burnu reakciju dijela javnosti. Tim je povodom objavljen i tekst „Besudna zemlja“ uglednoga crnogorskog pisca i člana Crnogorskoga PEN centra Đorđa Šćepovića.

U Šćepovićevoj kolumni junaci priče braća Huljarević žive u besudnoj zemlji.

“U zemlji u kojoj se sudijske toge pokoravaju crnim mantijama. U zemlji u kojoj se na crveno slovo ne zakazuju sudska ročišta”

Međutim, tužba na Šćepovićevu adresu stiže od Radomira i Predraga Uljarevića. U njoj se navodi da je riječ o nanošenju “duševnih boli”.

“Istina je da je sintagma “duševna bol” tek zgodna prilika da vješti trgovci namaknu koji euro, jer takvi nemaju problem s “duševnom boli”, ali i te kako imaju talenat za sticanje imetka, u svemu tome ne birajući sredstva”, kazao je Šćepović za Aktuelno.me govoreći o tužbi koju su protiv njega podnijeli braća Uljarević zbog navodnog nanošenja duševnih bolova.

Aktuelno: Šta je u vašem tekstu izazvalo “duševne boli” pa je bilo potrebno podići optužnicu?

Šćepović: Iskreno, ne znam što je moglo izazvati “duševnu bol” kod tužitelja, osim ako se nijesu identifikovali s braćom iz kolumne, jer junaci moje kolumne su Huljarevići, a mene tuže Uljarevići?

Aktuelno: Da li se ovaj potez može shvatiti vrstom progona pisaca i novinara zbog slobodne riječi?

Šćepović: Ovakav potez se može smatrati kontinuitetom kad su pomenuti trgovci u pitanju. Ako govorimo o progonu crnogorskih pisaca moramo imati u vidu da neki crnogorski pisci svoje knjige objavljuju upravo kod onih koji su me tužili zbog kolumne koja im nije bila po volji. Elem, postoje crnogorski pisci i crnogorski pisci, jedni ni u ludilu ne bi objavili knjigu kod onih čiji je život posvećen promociji svega anticrnogorskog, ovi drugi su ipak privrženiji honorarima negoli Crnoj Gori pa im se baš fućka za ono što Uljarevići personifikuju. Tako da ukoliko pripadate drugoj skupini pisaca budite spokojni, niko vas neće progoniti, a i zašto bi, vi pišete knjige za vječnost, stvarnost vas se ne tiče.

Aktuelno: Da li su pritisci na pisce, intelektualce i novinare posebno osjetni u posljednjih godinu i po dana otkako je na vlasti novo rukovodstvo?

Šćepović: Pritisci su svakako i vidljiviji i učestaliji u posljednjih godinu, dvije, ali ne zaboravimo da su raznorazne ništice i fukare i za vrijeme bivšeg režima tužili novinare, pisce, i dobijali sporove. Ne treba podśećati što su sve preživljavali Marko Vešović, Šeki Radončić, i juče i danas, ili vaš portal i vaši urednici, pa Darko Šuković i Antena M, Slavko Mandić i Skala radio, i tako redom. Nije ovo od juče, i prije proglašenja Crne Gore za srpsku pokrajinu i rusku guberniju bjelosvjetska ološ je debelo naplaćivala navodnu “duševnu bol”.

Aktuelno: Da li je crnogorsko sudstvo pokleklo time što je okončalo sudski spor koji su zbog neovlašćenoga štampanja drugoga izdanja romana Despa kralja Nikole Matica crnogorska i priređivači prvoga izdanja vodili protiv izdavačke kuće Oktoih?

Šćepović: Slučaj “Despa” je slučaj za anale crnogorskog sudstva, za anale sramote naravno. I laiku je jasno da se spor mogao okončati za nekoliko mjeseci, a trajao je punih 12 godina! A kako je okončan?! Presudom kojom se nalaže da Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i Matica crnogorska isplate 45000 eura onima koji su Despu objavili nakon njih?! Posrnuće i pokleknuće crnogorskog sudstva ne počinje 30. avgusta 2020. godine. U tom i takvom sudstvu najviše su stradali oni koje danas proglašavaju intelektualcima bivše vlasti, a ko je dobijao i unovčavao “duševnu bol”? Pa oni koji su za vakta strašne DPS diktature izgradili imperije, kako knjižarske, izdavačke tako i medijske. Može li sudstvo posrnuti više od toga?

Zbog pokretanja postupka reagovao je i crnogorski PEN centar upozoravajući državne organe Crne Gore da se mora stati na put praksi pritisaka na intelektualce, čija je sloboda izražavanja zagarantovana najvišim pravnim aktima Crne Gore, ali i konvencijama o ljudskim pravima koje imaju opštecivilizacijsku vrijednost i primjenu.

A.Popović