Biti ili ne biti

Piše: Meliha Meli Ramusović

Vlade će biti ili ne biti, rekoše nam.
I crnogorska politička stvarnost dobi dimenziju šekspirovske drame.
Dijele se uloge izdajnika, pobjednika, osvetnika, nemogućih ljubavnika.

Zaplet se komplikuje. Akteri pokazuju prava lica.

Tako, dok kabinetske drame u duhu petparačkih sapunica utjeruju mentalitetsku stvarnost u medeni singapurski mjesec, preduzetni eksperti shvataju da je politika ipak naša najodrživija ekonomija. Pa sada bespoštedno ulažu svoje neoliberalno srce da jačaju ono čime su ih na Oksfordu i drugdje plašili – državu koja troši i ono što nema.
I koristi se vlast u odlasku, konačno ekspertski, da se osvoje srca građana željnih ekonomske pravde.
Ali i ona prevrtljiva srca međunarodne zajednice, željna alternativa za diskreditovane nekadašnje favorite. Samodiskreditovane ponajviše.

U međuvremenu, dojučerašnje zvijezde zakonodavnih institucija i briselskih kabineta, zakon traže tamo gdje mu mjesto nije. Na ulici.

A istorijski pobjednici uskraćenog trona, čekaju momenat da tron oburdaju. Polakote čekaju.

Konačno, ulcinjski Romeo našao je svoju Juliju sa elementima vašingtonske inostranosti. Samo još da ubijedi bučnu familiju da je brak moguć.

A mi gledaoci (građani – ničim izazvano, sem etimologijom tog izraza -preimenovani u narod), ne znamo još uvijek gledamo li tragediju ili komediju?

Sudeći po predispozicijama i afinitetima svih aktera, biće i jednog i drugog.

Ipak, neupitno djeluje da smo karte u svakom slučaju preplatili.