Penzionerske litije kao paket aranžman razuma

Piše: Slavko Mandić

Bauk kruži Crnom Gorom. Bauk gladi. Penzionerima odavno krče crijeva. Od oko 120 hiljada, koliko ih životari na ovim našim prostorima mnogo je više onih kojima pjat nikad nije pun. Na njih svaki đavo ide. I glad i bolest istovremeno. Trebaju ljekovi, u prosjeku po tri na svakog penzionera. Plus oni koji se uzimaju an pasan, što će reći u prolazu. Ko novca nema, kašlje do iznemoglosti dok samo ne prođe. Ako prođe. Nema za svakoga paracetamola da spušti vatru. Nema ni broncamila a tek probiotika ili ferveksa. A boli svaka kost. I glava i noge. Trpi penzioneru do sudnjega dana. Glasao si statistička greško. Zato ti sad treba bromazepam od 5 mg namjanje kad odeš do prodavnice. Da te malo smiri jer te šlog može strefit od cijena. A ko će ti dat leksilijum? Niko ako kakvu vezu nemaš. A kakvu ti vezu možeš imat kad si sad samo broj i ništa više? Ko od tebe može koristi imat?

Nedao bog da te zaboli koji preostali zub. Popravak je do 50 €, a vađenje naživo nešto manje košta.

Penzija je ostala ista a posljednjih dana bilježimo enormna poskupljenja svega i svačega. Prehrambeni proizvodi skuplji su i do 30%. Ulje, hljeb, brašno, meso, sirevi, mlijeko, riba, voće, povrće, konzerve. I slatko i slano. Dobro, ne dira te baš sve jer ti si penzioner. Malo hljeba i mlijeka ti je dosta svakoga jutra. Razblaži kume vodom sa česme pa ti litar može bit bar 10 dana. Za ručak možeš pasulj. Prebroj zrna. Dosta ti je desetak, da drob ne prepuniš. Sa dosta vode, eto gala obroka. Meso bi ti ga samo ogadilo.

Falio se dvojac odlazećih ministara da su riješili problem životnog standarda u Crnoj Gori. Evropa sad se zove ta srbijanska umotvorina. Plata minimalna povećana 40%. Da se ima, kako su rekli, kad sve poskupi. Niko pojma nema odakle se namiče taj novac i kako će se budžet puniti, ali je to tako kad vam kroji onaj čiji su džepovi puni. Kojima je skoknut do Dubajia ili Singapura o tvome trošku penzioneru, kao tebi kad do pjace odeš pred zatvaranje da ugrabiš ono što je ostalo po nižim cijenama, svakako. Pa i zgnječena, polutrula pamidora ili paprika može da posluži. Da onaj pasulj malo zamiriše.

Polovina penzije ti penzioneru odlazi na račune za struju. Nijesi ti kriv što moraš da griješ stare kosti. Znam da bačiš na sebe svu ćebad i jorgane koje imaš, ali džabe ti je. Ako ne upališ grijanje crče. Pomet je. Duva toliko da ti kroz vrata i prozore stud ulazi.

Razmaženi penzioner, onaj čija je penzija duplo veća od minimalne i doseže do cijelih 290 € htio bi i TV da gleda. Izbezobrazili se penzioneri toliko da po neki i mobilni imaju. Pa zaista, što je mnogo, mnogo je. Pa poslije kriva vlast. A dvojac sa kormilarem u Beogradu, izvjesni Jakov i još izvjesniji Milojko obećali da će penzionerima u oktobru. Da se spreme za zimovanje. Koliko brige pokazuje dvojac, prije će biti da su zabrinuti kad će više penzioneri na vječni počinak. To jedino spašava penzioni fond, iz ugla ministara koji su svoj fond popriplično napunili upravo penzionerskim parama.

I dok je vlast napravila strategiju razvoja penzionera, jedinstvenu u svijetu, penzioneri moraju da počnu da se prilagođavaju novim uslovima ostatka života i rada. Treba da su uglavnom u svojim hladnim stanovima ali, po preporuci određenog političko-popovskog instituta za zdravlje, da bi bili zdraviji nego što su bolesni, neophodno je da se povremeno izšunjaju na ulicu. Preporuka je da se kreću po uru najviše i da glasno izgovaraju unaprijed pripremljene sekvence. Poput „ne damo svetinje“, „nećete nam uzet našu izvornu volju“, „ostavite naše fotelje“, „ne dam vlast ni za čiji spas“. Penzioneri moraju da izvikuju parole glasno, najglasnije što mogu, ako misle da zakuče kakav sendvič, čime bi značajno dopunili kuhinjski budžet za nekoliko dana unaprijed.

A možda penzioneri krenu u vlastite litije? Ko zna? Možda im konačno presmrdi više vlast koja ih laže i krade i kažu glasno: DOSTA JE VIŠE! Kožu nam odraše. Vode nas u ambis kao da smo bravi. A i jesmo kad na sve to pristajemo. Litije do penzije dostojne čovjeka a ne penzionera. Nema više za vlast ni za popove. Za nas! Za našu đecu i našu unučad!

Bulevarom Svetoga Petra Cetinjskog rijeka penzionera hrli ka Skupštini. Tamo će da čekaju poslanike i da ih naćeraju da glasaju zakon za njihovo dostojanstvo. Neće ih puštit više. To je izborna volja. Da živimo bolje a ne da oni žive bolje. Litije svaki dan. Penzionerima će istovremeno  litije biti spas od atrofije mišića. I ugrijaće se šetajući. Neće se osvrćat toliko na novu najavu sramnog poskupljenja benzina. Baš ih briga za to. Nadisaće se čistog zraka s Morače dok izgovaraju poruku koja će se čuti do Stambola:

Strva vi se neznalo, gospodo najedeni i napijeni. I neće vam se znati ako ne povećate penzije pod hitno i smanjite cijene još hitnije. Kako znate i kako ne umijete.

Dok ne bude ovakvih litija, krepavaće penzioneri od svega đe god stignu svakoga dana.