Sa Srbijom nikad pod Srbijom vazda

Piše: Slavko Mandić

Demokrit: Za nerazumne je bolje da se njima vlada nego da oni vladaju.

Bolje je to i za svako društvo jer ako mu se dogodi ovo što se dogodilo ovom našem, onda je liječenje od posljedica dugo i bolno. Naravno, ukoliko ne uspiju da se ostvare prijetnje koje nam šalje ovih dana Demokratski front,kakvo će nas čudo nać ako se kojim slučajem izglasa nova vlada koja njima nije po volji. Što to tačno znači nije baš najjasnije građanstvu, ali ako kažu da treba nekoga urazumit, onda se uvijek podrazumijeva agresivan metod.

Navodno prekrajanje izborne volje građana, zašto su se zakačili DF i Demokrate, uz obavezno interesno tumačenje Srpske pravoslavne crkve, je čista glupost i apsolutno nema nikakvog smisla. Da je URA bila članica koalicije u čijem je sastavu izašla na izbore, ajde i ajde. Ali nije i njena je volja s kim će u paketu i kako u nastavku vlastitog političkog djelovanja. A odluku će birači tumačiti na svoj način i na izborima kazati jasno što o njoj misle.

Znaju to i DF i Demokrate. Posebno to zna Krivokapić koji je pokušao u jednom trenutku da se oslobodi URE tako što bi mu nadomjestak bila neka od manjinskih partija. Pokušaj nije uspio jer sa njim niko iz opozicije nije htio. Niko tada nije dizao bune po Crnoj Gori da bi to bilo prekrajanje izborne volje građana. Važno je samo nastaviti kontinuitet vladanja u interesu velikosrpskog projekta kroz srpski svet. To istovremeno znači da je potrebno pripremiti teren služeći se raznim prevarantskim formama, protivzakonskim mjerama i odlukama koje treba da omoguće davanje crnogorskog državljanstva svima koji mogu da pomognu u svakodnevnom  rušenju crnogorske države. Na taj način promijenila bi se nacionalna struktura samo u korist Srba, što je odlazeći premijer dobro znao. Zato se i opredijelio za nerazuman korak da na dan vlastite smjene u parlamentu zakaže sjednicu Vlade i sa jednim brojem lojalnih ministara izglasa Odluku o državljanstvu suprotno zakonu, zbog čega će, kad profunkcioniše sistem, morati da odgovara. Ne samo on, nego i svi oni koji su za takav antidržavni gest digli ruke.

Cilj Krivokapića je bio stvaranje nekih novih Bratićki, Injac, Radulovića, Spajića, Milatovića, Borovinić-Bojović. To mora biti zaustavljeno i Odluka o državljanstvu poništena. Već na prvoj sjednici nove vlade.

Nakon svega što se dešavalo postalo je potpuno jasno svima da će sluge tuđih interesa krenuti u akciju, tražeći direktnu pomoć od Srpske crkve kroz pokretanje litija, smatrajući da je taj obrazac veće jednom dao željeni rezultat i da je za nastavak iste priče prosto neophodan. Ali, promijenile su se prilike prilično. Građani su imali priliku da vide kako i na koji način ih je vodila vlast koja je izabrana pod sloganom promjena i otklona od svih negativnivnih primjera koje su karakterisale prethodnu vlast. Za vrlo kratko vrijeme pokazalo se na (ne)djelu da je lični interes rukovodstva partnera u vlasti dominantan. Zapošljavane su kompletne porodice, rodbina, prijatelji, kumovi, partijski zaslužnici. Uzimalo se i šakom i kapom. Krivokapić je zadužio Crnu Goru novom milijardom, mimo zakona, razumije se. Tajno, samo dan nakon stupanja na funkciju, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić je završio posao, a premijer objasnio kako je sve rađeno u tajnosti iz straha od opstukcija prethodne vlasti. Valjda zbog toga nije obaviješten ni parlament a poslanici su zaobiđeni, kao i mnogo puta do sad. Valjda će i to sve u paketu doći na red razmatranja crnogorskog pravosuđa. Jednoga dana, svakako.

Ostaci Vlade, DF i Demokrate nijesu u stanju da sakriju bijes svjesni činjenice da ih je Dritan preveslao žedne preko vode. Utisak je da njemu i nije potrebaan više od jednog poslanika da izbaci iz igre bivše drugare, a četiri je već moć sa kojom suvereno vlada. Naravno da nije baš tako, ali je utisak takav. Posebno kod ranijih koalicionih partnera. A ništa nije slučajno. Nije Abazović u ovu priču htio svojevoljno. Ako već Amerika neće Front, htio je makar da se osigura podrškom Demokrata. Računao je na to da su oni bili miljenici pojedinih moćnih ambasada u Podgorici, posebno Aleksa za koga se vjerovalo da je perspektivan političar i da će od njega nešto biti. Ali, ništa od toga. Kad je i njemu samome postalo jasno da mora da se jednom izjasni da li će na zapad ili istok, proključalo je iz njega velikosrpsko biće sa svim neophodnim ruskim tonalitetima. Sa Srbijom nikad pod Srbijom vazda, parola je kojom se uputio u nova osvajanja crnogorskog srpstva.

Bečić ipak nije političar od formata. Stavljajući se na čelo protesta kojima lažno brani izbornu volju građana, a u suštini bi želio da sadrži nekako ono što je imao, poručuje građanima da, kakve su bile litije, takva da budu i ova narodna sabranja. Vapi za podrškom Srpske crkve koju je istinski zadužio pa s pravom smatra da je došlo vrijeme da mu vrati makar dio. Jer bez njega crnogorske svetinje nikada ne bi prešle u ruke Srpske crkve. Bolje rečeno, ne bi bile otete bez njegove volje ali ni Dritanove tada i dale tuđinu u vlasništvo.

Bečić je razočarenje Evrope. Trampizacija u pojedinim značajnim EU administracijama imala je za cilj svrgavanje s vlasti Mila Đukanovića. Mislili su da će to najbolje realizovati uz pomoć Demokrata i URE. Projekat je izgledao smišljen i iz njihovog ugla gledanja imao je perspektivu. Na taj način bi preuzeli  kontrolu nad Crnom Gorom. Ali, prevarili su se zapadnjci.

Istina, predajom crnogorske duhovne vrijednosti u ruke Srpske crkve i države, već tada je bilo jasno kojoj skupini Demokrate pripadaju, ali zapadnjaci su spori i tromi i u čitanju jasnih poruka.  Još su sporije njihove reakcije na takve pojave.

Nije potrebno objašnjavati od kakve je posebne važnosti izvjesni Svetko Rakita, episkop mileševski Srpske pravoslavne crkve Atanasije. Prvi je važnost djelovanja popa Srpske crkve na teritoriji Crne Gore otkrio bivši premijer Krivokapić koji se postarao da Ministarstvo policije sve to upakuje u paket aranžman koji podrazumijeva neprestanu borbu za uništavanje Crne Gore u svakom smislu. Kukavički kako i dolikuje svakoj izdaji nacionalnih interesa, dijeljena su crnogorska državljanstva. Krivokapić ih je ukupno podijelio 274. mašala!

Na kraju još jednom Demokrit:
Teško je biti pod vlašću gorega od sebe.

Ako vjerujete Demokritu, znaćete što vam je činiti u budućnosti.