Da li je Crna Gora zabravljena između politike, koja to nije u pravom smislu riječi ili razuma, koji to opet najčešće nije? Da li je zbog toga rođeno pogodno tle za satiru i aforizam, čija snaga i brtitkost treba da upozori i opozove glupost da se skloni i ustupi mjesto razumu koji treba da povuče lokomotivu razvoja.
Odgovore na ova i druga pitanja čućemo iz ugla našeg poznatog pisca aforizama, satiričara Radojice Grbe.
Najkraća književna forma koja ima ubojitu moć je svakako aforizam. Njegova snaga upravo izranja iz društvenih anomalija koje ga hrane i daju mu mogućnost da se razigra. U Crnoj Gori aforizam nije cijenjen dovoljno ni kod čitalačke publike a ni kod književne kritike koja se ovim žanrom gotovo i ne bavi. Zbog čega je to tako?
Generalno, nevezano od žanra potrebna nam je snažna, kompetentna, profesionalna kritika koja će edukovati javnost a kroz stručni debatni dijalog približavati nas savremenim trendovima književne riječi. Ne manje,potrebna nam je časopisna kultura kao javni interes i forum tendencija i pravaca svih rodova književnog stvaralaštva.Nedostatak ovih formata posledično se odražava na adekvatnu prezentnost aforizma kao uzvišenog oblika kulturološko – civilizacijske komunikacije.To što se nalazi na marginama,kako rekoste,treba tražiti u širim uzrocima koji osiromašuju prostor duha,misli i avngardnog izraza pa samim tim i pozicije aforizma koji je u naprednim kulturama izuzetno cijenjen.
Da li aforizam zaista ima takvu snagu i moć kojom može da utiče na promjene u društvu?
Aforizam bez dileme ima snažnu djelatnu moć čija laboratorijska optika savršeno dijagnosticira stanje društva, njegove mijene, probleme i fenomene. Pristupačnost, jezgrovitost i ciljanost u izrazu čini ga neprolaznim.Njegova javna percepcija i misija su uzvišenog karaktera.To što naša lokalna samodovoljnost, sujeta i pizma, uglavnom ne prepoznaju kritičko emancipatorsku ulogu aforizma nije problem aforizma i aforističara.Naprotiv.
Ako je moć aforizma istinski snažna i toliko britka, može li ona da mijenja svijest i da utiče na društvene odnose, razvoj kulturne misli i uopšte progresa kao obrasca prepoznavanja etike i njene potpune vrijednosti?
Pitanje katarze je pitanje samosvijesti i pojedinca i društva na što utiče više faktora,te je u tom duhu aforizam snažan podsticaj za temeljno preispitivanje nas samih u ličnom i kolektivnom ogledalu.Što bolje i realnije vidimo taj lik,njegovo lice i naličje,tim prije će i nužnost i dejstvo katarze imati djelotvorniju ulogu.Aforizam sa svojim katarzionim svojstvima je tu da nas stalno podsjeća na taj lik,da nas drži budnim u letargiji dremeža i odsustva samopropitivanja.
Nekada je aforizama u medijima bilo mnogo više nego danas. Prosto su nestali. Tu i tamo objave pojedini mediji po neki. Odštampa se povremeno knjižica nekog aforističara i to je sve. Je su li pisci aforizama potcijenjeni toliko da postaju i sami nezainteresovani za ovaj žanr?
Satira je od antičkih vremena do danas bila i jeste privilegija nezavisnih, angažovanih, odabranih duhom ljudi koji ne povlađuju trenutnim interesima bilo koje elite,već naprotiv ,ono što drugi ne kažu, oni vrlo precizno, jasno i glasno sa poukom i porukom saopšte. Šireći porodicu aforizma na ovim principima širimo i horizonte nade otvorenih, demokratskih društava stasalih na kritici i samokritici. Zašto ih nema u medijima, pitanje je upravo za medije i njhovu prenaglašenu komercijalnu ulogu spektakla i sveopšte tabloidizacije.
Sjetićemo se da je satira a posebno aforizam bio na cijeni u bivšoj Jugoslaviji. Jednopartijskoj sistemu nije smetao, uz neka logična ograničenja toga vremena. Je li aforizmi bilo toplije u socijalizmu ili danas u apsolutnoj demokratiji, kako vlast želi da istakne?
Na ljude ove vrste duha nikada se nije blgonaklono gledalo, nevezano od režima i ideologija.Manje, više posmatrani su sa oprezom i distancom.Suprotni primjeri su samo incidenti mudrih pojedinaca koji su podržavali i poštovali kritičku notu satire.No,važnije od pogleda upravljačkih elita jeste status koji aforizam ima u građanskoj kulturi,sjećanju,kazivanju i urbanoj promociji.Nezavisno od epohe i okolnosti aforizam je uvijek nalazio svoj autonomni put i izraz jer u suprotnim to ne bi bio aforizam.Što su društva bila zatvorenija to je aforizam sve više bivao otvorenijim probijajuće sve otpore i osvajajući nove horizonte slobode duha i čovjeka.
Ima li po Vama dovoljno pisaca aforizama i je li satira uopšte intrigantna toliko da bi joj se pisci ozbiljnije posvjećivali?
Na djelu poznatih autora,sjajnih aforističara koji su snažno, emancipatorski krčili put ovog oblika stvaralaštva,njihovom antologijom aforizma Crna Gora je dobila djelo koje sa ponosom ostaje da svjedoči o ovdašnjem autorskom iskazu preko kojeg pratimo njegove mijene,oblike,teme i provokacije.Antologija kao izuzetna kulturološka baština i naslijeđe od velikog je značaja za nove stvaraoce,angažovanu kritiku i svakako najširu javnost.Na kulturnom tlu Crne Gore svakako su za pohvalu veoma zapažene manifestacije Dani humora i satire „Vuko Bezarević“ u Pljevljima i Crnogorski festival humora,satire i karikature u Danilovgradu.
Da li istinski teška vremena i svaki oblik društvene i političke ostrašćenosti i nesuvislosti predstavljaju plodno tlo za razvoj satire?
U svom stilu Baljak daje i definiciju i dijagnozu jednog šireg konteksta ovog pitanja,te bih se i sam pridružio svim onima koji kažu da nijedno vrijeme nije bilo idealno za aforizam,ali da to neće omesti stvaranje idealnih aforizama. Ako bi čekali da nam neko drugi stvara idealne uslove onda od aforizma treba dići ruke.Uostalom krize su se pokazale veoma inspirativnim za satirični duh što govori o vitalnosti i održivosti aforizma uprkos svim (ne)mogućim ograničenjima,uslovima,sistemima i režimima.Zato zbog svih nas treba poštovati i prenositi snagu aforizma.
Radio Skala
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].