Piše: Meliha Meli Ramusović
Izborna volja naroda. Razlog za sve. I svačiji razlog.
Kako li izgleda taj razlog koji nas sve obuhvata, ali ipak, nekako, izmiče ( ili mi, neki, njemu, u građanskoj, nenarodskoj neposlušnosti, izmičemo)?
Možda ta volja naroda izgleda onako kako nam je predstavljena onamo gdje joj je i ponajviše mjesto da se manifestuje. U Skupštini.
A tamo nam se ta viša sila ukazala prvenstveno u božanskom maniru prisustva u odsustvu. Jer, onih koji su u njeno ime vladali, zapošljavali, igrali se sa obrazovnim i ekonomskim sistemom, igrali se sa sekularizmom, a onda u ime te iste narodne volje branili na ulici pravo na novi nivo igrice, apostolske – njih nije bilo. Većinom nije bilo, potvrđujući izuzecima pravilo, da baš i nije bitno kako ih vidi (čitaj, ne vidi) onaj stvarni narod iz onog nebeskog u ime naroda.
A, na čelu sa prvim antitijelom među bogougodno jednakima, većinom su tako odsutni, bili prisutni u čistilištu. Budžetskih resursa, pravne države i još po nečega, vjerovatno. U nadi da će im se vrata raja ponovo otvoriti. Novom partijom. Ali, čistilište je podjenako blizu i paklu. Anonimnosti.
Ipak, nije nedostajalo osebujnog bogatstva u ovaploćenju izborne volje naroda.
Jer, bilo je tu supe. Sa manje ili više mesa. I manje ili više elemenata inostranosti. Dobro začinjene supe, ali služene hladno, bez šefa kuhinje i njegove ekipe.
Bilo je i mnogo istorije. One istorijske, ali i one kleptokratske. Koja je, u volšebnom nastupu antimemorije, davala sebi za pravo da likuje, u ime istog onog naroda na čiji je račun ustoličila vladavinu bahatosti.
Bilo je i samozaljubljenih ogleda iz političke neznavenosti. Ponovo profesorskih. I, iako u drugom rodu, ipak u istom apokaliptično euforičnom tonu. I podjednako besperspektivnih u pogledu koalicionih kapaciteta zdrave političke prakse.
A, bilo je i ogleda iz neprijatnosti.Kolektivne. Inicirane od onog istog aktera, uvijek spremnog da mišićima, verbalnim i fizičkim, nadoknadi talenat da gotovo nepogrješivo izabere stranu koja gubi.
Sve u svemu, bahatost, samoljublje, euforija niskih strasti, praćena hroničnom razdraženošću prema istinskom intelektualnom naporu, ukazali su nam se kao dominantni reprezentni narodne volje.
Svjedočeći manje o istinskoj volji naroda, a više šta o tom narodu misle oni koji ga zastupaju.
I još opasnije, šta sve u njegovo ime mogu da smisle.
A kako stvarno izgleda narodna volja, to ipak nikada do kraja nećemo znati.
Na sreću, ili nesreću, demokratije.
imao pa nemao- fotelje, funkcije, vozače, naslovnice, tapšače, ulizice – PAKAO!!
Kakvo je ovo ispiranje mozga i kome sluzi? Vama toboz intelektualcima ili nama iz euforicnog cistilista, a da i ne znamo đe nas svrstaste.
Poneka daska svakako nije za odmet za ušarafati. Vama kolumnistkinjo pobrkana zasigurno.
Greote, ko sve pise i na koji nacin brka babe, zabe, pipune i oligarhe.
Sve ste sabili u jedan red i posuli sebe pepelom.
Hljeba, igara i kolumnistkinja nam dajte, da znamo đe smo.
Alo, ne sprdajte se sa znavenima sa pozicije na kojoj ste.
Bas zastiđe.
bez Draginje i Miličića bila bi nam skupština ka raštan bez kobasica …
Volja narodna je što više nogu autorke i što manje citiranih😎
Da li si ih viđeo uživo? Vjerovatno nijesii😄
Crtani film😟
O tome se isključivo pita citirani…u oba slucaja.
demokratija traži građane koji misle svojom glavom … a ne narodnom…daleko smo mi od nje
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].