Godina neispunjenih obećanja: Nema nafte, milijarde iz Japana, pola milijarde ulaganja u Pljevlja, Jadransko-jonske ceste, nema KAP-a, Amana…

Milojko Spajić

Miraš Dušević

Godina neispunjenih obećanja, rečenica je koja najbolje opisuje 2021. A nije da obećanja nije bilo, naprotiv. Od milijarde eura investicija iz Japana, 40.000 turista iz Kazahstana, optimizma po pitanju istraživanja nafte u gasa u crnogorskom podmorju, ulaganja u Pljevlja, brutalne turističke sezone, izgradnje jadransko-jonske ceste, povećanja zaposlenosti, standarda, ograničavanja cijena osnovnih životnih namirnica, socijalne pravde…

Optimizam pao

Kraj godine nas je, međutim, dočekao sa najavama da nafte izgleda nema. Ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić je najavio pad optimizma po ovom pitanju, iako je samo par nedjelja prije toga bilo “veoma izvjesno” da je optimizam opravdan. Iako se još uvijek čeka nalaz Eni Novateka, po najavama ministra, vjerovatnije je da se nemamo čemu radovati. Više puta su najavljivali rezultate istraživanja, posljednji rok je bio do kraja godine. Samo što nije precizirano koje godine.

Od Japana, preko Pljevalja, do Amerike

Ipak, prvak u neispunjenim obećanjima je ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić.

“Vraćamo se iz posjete Japanu i dolazimo sa sjajnim vijestima, očekujemo milijardu eura investicija iz Japana i Azije u narednom periodu”, rekao je Spajić u julu 2021.

Do sada je saldo nula. Očigledno da je “naredni period” kod ministra Spajića vremenski neograničena kategorija.

Međutim, ministar finansija se ubrzo predomislio pa je, tokom posjete SAD-u najavio da bi Sjedinjene Države mogle da ulažu u više sektora u Crnoj Gori.

“Mi smo već neko vrijeme geopolitički okrenuti prema Vašingtonu i Briselu. Međutim, ekonomski smo više kao centralnoazijska zemlja zato što imamo investicije primarno sa Bliskog istoka, iz Turske, Rusije… Turisti primarno dolaze iz drugih zemalja, a ne Evropske unije i Amerike. Imamo infrastrukturu koju nam prave Kinezi. Mislim da je sad pravo vrijeme da spojimo geopolitiku i ekonomiju i jedan od primarnih ciljeva ove posjete je upravo to – da ekonomija počne da se naslanja na ona težišta na koja je trebalo uvijek da se naslanja, a to je po meni primarno Vašington i naravno Njujork”, istakao crnogorski ministar finansija u oktobru.

U njegovim rodnim Pljevljima građani sa nestrpljenjem očekuju pola milijarde eura ulaganja i hiljadu novih radnih mjesta.

“Dogovoreno je pola milijarde investicija u Pljevlja i 1.000 novih radnih mjesta. Svaki odlazak u rodni kraj iskoristim da se vidim sa odgovornim ljudima u Pljevljima i razgovaram o razvoju i budućnosti grada kako bismo osigurali nova radna mjesta i bolji životni standard Pljevljaka,a time i čitave Crne Gore“, napisao je Spajić na svom Twitter profilu sredinom septembra.

Ministar Spajić je obradovao građane kada je u Skupštini Crne Gore, obrazlažući zašto traži vraćanje niže stope PDV- za ugostitelje, rekao da je ona uvedena kao mjera tokom pandemije koronavirusa, a pošto nema više epidemije, nema ni niže stope. Nažalost, rekordne brojke oboljelih posljednih dana i najava novog, najjačeg talasa do sad, demantovale se Spajića. Ostaje da se vidi ko mu je “podmetnuo” tu informaciju o kraju epidemije na osnovu koje je predložio skupštini zakonske izmjene.

Dug je spisak izjava ministra Spajića za “naredni period”. Tako je sredinom decembra saopštio je da do kraja godine očekuju konkretan dogovor sa američkom kompanijom Behtel o gradnji Jadransko-jonskog auto-puta. Jedan je problem to što javnost ne zna ništa o dogovoru sa Behtelom, cijenu projekta, iz kojih izvora, po kojim uslovima, na osnovu kog tendera. Ipak, kraj godine je došao, a od “dogovora” još uvijek ništa.

Otjerao Aman, ugasio KAP

Iako je ministar Spajić rekorder u neispunjenim obećanjima, ni drugi ne zaostaju mnogo za njim. Ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović kome će godina ostati upamćena po jačanju kućnog budžeta zahvaljujući pozicioniranju supruge na jednu od vodećih funkcija u Crnogorskom elektroprenosnom sistemu, obećao je u julu godinu socijalne pravde tako što je ograničio cijene hljeba.

Ni pola godine kasnije, ministar ukida odluku o ograničavanju, pa će već u januaru građani da plaćaju ministrova neispunjena obećanja.

U resoru ministra Milatovića su i dvije, za Crnu Goru važne kompanije, Aman Sveti Stefan i Kombinat aluminijuma Podgorica. Aman, svjetski turistički brend, napustio je Crnu Goru i pokrenuo arbitražu u Londonu, a KAP se, poslije 50 godina, gasi…

Ministar Milatović, u čijem resoru je i turizam, obećao je građanima brutalnu i istorijsku sezonu. Međutim, po posljednim podacima Monstata, u hotelima je boravilo svega 56 odsto gostiju iz 2019. godine. Možda Monstat nije uračunao one goste koji su okretali ražanj na Kraljičinoj plaži. Još uvijek je vrijeme da se brojke “ispeglaju”.

O turističkoj sezoni je vrlo optimistično govorio i potpredsjednik Vlade Dritan Abazović. Turistički poslenici još uvijek čekaju 40.000 turista iz Kazahstana koji su u Crnu Goru, prema najavama Abazovića iz jula ove godine, trebalo da dođu direktna avio-linija koja će saobraćati četiri puta sedmično. Nije poznato ni da li je u Srbiju stigla molba za izručenje Svetozara Marovića koju je Crna Gora uputila DHL-om još u januaru 2021.

Samo da nam je srećna

U moru neispunjenih obećanja najpoznatije je ono o osnivanju ToMontenegro za nula eura. Bilansi pokazuju da je u kompaniju uloženo na desetine miliona, a da posluje sa milionskim gubitkom. Crnogorski elektordistributvni sistem prvi put od osnivanja novu godinu dočekuje u minusu. Elektroprivreda je značajno umanjila profit, a gašenjem KAP-a, ti gubici će samo da rastu.

Na kraju, ali ne i najmanje važno- Skupština Crne Gore je usvojila budžet koji predviđa povećanje minimalne zarade na 450 eura. U Vladi tvrde da je budžet održiv i da nema bojazni od grčkog scenarija. Sudeći po ispunjenju dosadašnjih obećanja, neka nam je sretna 2022. Jer će nam izgleda sreće trebati najviše.