Na Belvederu kad je trebalo
Piše: Dubravka Jovanović
„Sve je odveć tužno da bi bilo ružno“.
Oprosti mi Vito, dodajem, da tužnije i ružnije ne može biti.
Koliko kukavičluka treba za hrabrost i koliko hrabrosti za kukavičluk, zapitao se Vito Nikolić, čovjek koji je bez svega mogao.
Bez ruku, bez nogu, bez glave se osjećao čak i komotnije.
Ali bez srca, bez srca ne mogu, tog malenog srca svojeg i svačijeg, reče.
Pjesnik, boem, buntovdžija, napisao je najljepše pismo svojoj učiteljici u kome konstatuje kako u vrijeme rata, zime, gladi, bodljikave žice nije, bogme, bilo jednostvno naučiti nekog da zavoli ptice.
Vito koji je mogao samo još po neki osmjeh da slaže.
Vito, Nikšićanin, od topola brezovačkih, milovane pogledima umirućih…
Sve hoću da se odaljim od njegovih medaljona poetskih, koje bi kao kolanu trebalo nanizati i nositi oko vrata, ali opet stih njegov iskoči kao znak pored puta.
„Umoran već i malo gorak
od svega što se zbilo i što nije,
on ide tiho, korak po korak,
ulicom – ko rubom provalije“…
Da smo na rubu provalije dokazuje najnovoja isplata za nikšićke u(sluge).
A sultan šakom i kapom iskeširao je dva miliona za Vitov Nikšić.
Ima li para za nebo koje nije niđe plavo kao iznad Crne Gore?
Ima li cijene za ono što je najskuplje a ništa ne košta?
Da nam drugi kuću redi i da nam zapovijeda.
Da nam mete i frega rodni prag a krov na dvije vode obrće.
Usred Vitovoga Nikšića. Za dva miliona iz Vučkove glave.
I opet tutnje beskrajne kiše po Nikšiću i opet crne, tamne slutnje, i opet sam si Nikoliću.
Ovoga puta progovara kćer Vitova. Jer plima krvi raste.
Kako drugačije i kako dalje od očevog čela?
Danica ne da na rasprodaju rodni grad svoga oca. Odbija svaki cent iz četničke šajkače.
Neće eVre kćer velikoga oca ni za jedan projekat koji crnogorskom sokolu lomi krila.
Jer je čelo oca ognjište duše!
Jer je riječ njegova i zublja i zavjet.
Jer je Crna Gora „glava i šaka k nebu podignuta“.
Velika pjesmo bačena u stijene, samo pjesma možeš biti i ostati !
Nikako pognuta na koljena jer to niko tvoj nije bio.
Belveder te osvjetlao u ovome čemernome jadu današnjice.
Za šaku ljubavi svih koji te volimo. Ne šaku eVra da bi te drugi imao.
Da bi te oteli, ponizili i u svoje mračne ambare smjestili, da te čerupaju i da ti ime mijenjaju.
Mi ne mrzimo i ne kidišemo na tuđe.
Mi samo čuvamo i svoje ne damo.
I zato smo montenegrini i ništa naše nije naše, zbore nam nečastivi.
Ni tamjan na tamjan u našim crkvama ne daju da miriše.
I plavet bi našeg mora da ugase i ferao da nam ne svijetli. Mjesečinu bi da nam otmu.
Ni svici da naši nijesu, nego da ih uvozimo. Da nam jezik otruju i da tuđinski zborimo.
Da nam brata nametnu a svojega da prodamo na tezgu buvljaka njihovog.
Za nas je rodna i topla plodna zemlja njihova Srbija. Beograd je bijeli grad i volimo ga. I sve dobre ljude u njemu. Ali Cetinje i Crnu Goru volimo više i iznad svega!
Vazda je žito njeno zlatom mirisalo i hljeb dobrotom vrijednih ljudi.
Danas to nije ni kruh ni mlijeko sa toplog dlana.
Danas je prevara i zavjera i laž i kavga.
Šovinizam i fašizam, izdaja i otrov. Mjesto sunca sija pogibija.
Nećemo, kazala je Danica Vitova u moje i ime nas čija je sloboda Lovćenski krš.
I riječ munjama oživjela sa molitvom za opstanak Crne nam Gore i vječnost imena njena.
Noći skuplja svakog vijeka, od obraza i Čovjeka, uzvikujem!
Lako mi je završiti ovu priču kad na sve nedoumice i sva pitanja, sve početke i krajeve Vito ima riječ.
I ima poruku kao medalju koju mu ne mogaše staviti na grudi.
Istina, šetalištu u Nikšiću dadoše njegovo ime. Ime, znak čovjeka.
Čini mi se najboljim završetkom je poruka njegovim vršnjacima i drugovima među kojima je bila i moja mati :
„O nama je malo rečeno, drugovi vršnjaci
I niko nam ništa ne stavi na grudi
Za to što smo smjeli da budemo dječaci kad mnogi nijesu smjeli biti ljudi“!
Moj uzdah je kliznuo do knjige koja mi čuva um.
Kakva patetika i salata od reči …
A kakva pašticada od jada realnog!
Dube ,zbog ovakvih piši da crknu!
Salata im od g….a na pjat od muke.
Još kad bi znala čitati, ptočitati i razumjeti. Ali da piskaraš, jer ni kritikovat ne umiješ, e to znaš. To jest znaš da pišaš po emociji.
Realno.
Kakvu bi im pjesmu napisao samo se pitam?
Antologijsku kao što su sve Vitove!
Bila bi im to lična karta za sva vremena.
Bagru puštit da se iživi pa je najurit da se više ne vrati ni za portire u vlasti.
Skala naša
Najhrabrija
Ne kaže se slučajno đe će kruška no pod krušku.
I ti si Dube od tvoga Špireta pravi gen i nerv koji je ostao simbol humanosti.
Samo tako i kako si vaspitavana u duhu ljubavi i patriotizma.
Što još treba da se dogodi pa da sa ulica ne odlazimo dok bagru ne išćeramo?
Ko se i što čeka više?
Ipak će herojski i časni Nikšić znati da odbrani čast.
Nećemo prljave evre prljavih gazda i njihovih slugu, nećemo tudje grijehe na svoja pleća, nećemo laž i prevaru.Hoćemo ono što je naše i niko nam ne može uzeti: dušu, ljubav, obraz.I ne damo im ni Njegoša, ni Lovćen, ni Vita. Imamo čime sačuvati um! Pravim vrijednostima..svojima.
Izabrali četnike, odrekli se Vita.
Užas
Ima li kraja ?
Nikšićani nijesu kukavice.
Ćerajte ovi koji vam kalhaju obraz grada i ljudi u njemu.
Što je 2 miliona eura za budžet Beograda. ?
Ništa. Al zapitaše li se odbornici grada , ko to dijeli pare njihove a nije ih ni pitao. Il je Vučić to dao iz svog džepa.
Ne, to daju Beograđani iz svojih džepova.
A za koga?
Za novi SAO Nikšić ,pošto više na Kosovo ne računaju.
Polako , inače put od Nikšića do mora je jednosmjeran, te se niko ne vrati. To je možda početak izlaska Beograda na more.
Il su zaboravili Beograd na vodi?
Bravo kotorska tugo ovo je ni tuga više.
Jad i nevolja
Buđžet grada Beograda je 1,3 milijarde evra. 1,5 milijardi evra izveze samo IT sektor u kome radi 70.000 ljudi. Poljoprivreda izveze robe za 1,5 milijardi evra. Od turizma Beograd prihoduje blizu 1 milijarde evra.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].