PLIĆAK DUŠE – dnevnik II Zorana Piperovića (63)

Zoran Piperović

Utorak, 21.12.
00:50 h

Ma koliko u “nogama” imam suđenja koja nijesu bila “obična” , neki nerv mi, pred jedno današnje suđenje , a što sad napisah jedno, kad se radi o predmetu “Telekom”, nekako tumara stomakom i ne da mi da u krevetu zauzmem pristojan položaj za san koji priželjkujem.

Pozitivna trema ? Ne. Strah? Apsolutno, ne .

Višak obzira prema dvojici optuženih – možda.

U stvari, nije ni to.

Pa šta je , pitaš se nestrpljivo , čitaoče.

Pa ovako:
Najteži zadatak branioca je dokazivati skriveni besmisao u optužnici.

Jer, ne važe pravila struke.

A moraš pričati.

01:50 h

Opuštenost sam našao u Ljosinom pisanju o Markesu, njegovom podsjećanju da je genijalni Kolumbijac jednom kazao da mu se poslije dedine smrt , a imao je tada osam godina , ništa zanimljivo nije desilo, do toga kako je u Parizu, u hotelčiću, u kojem je spavao na dug, napisao “Pukovniku nema ko da piše “.

Stvaralaštvo je mračna zona u koju se ne može ući samo razumom.

Zapisuje Ljosa.

17 h

Uze mu ga srce.

To je izraz koji su naši stari koristili kada su htjeli da kažu kako je neko, nešto trebao da prikrije, a na srdašcu mu leži.

Tako, izvjesni Harasani, član GP URE, slavodobitno reče: četiri potpisnika memoranduma su Albanci.

Ne izbroja članove njegove GP, nego onako kako mu duši milo.

Čujem da je budući gradonačelnik Ulcinja.

Blago nama.

Eto kako građanisti (neki) , “građanski” razmišljaju.

Baš.

Ovo konstatujem, nimalo iznenađen.

Naprotiv.

Zato, ljubimo demokratiju.

U kojoj Harasani, član URE, kaže da će premijer biti Albanac. Misli na svog šefa partije. Ali, dodaje … i dva će ministra biti Albanci. Dakle, nije važno što nijesu Urini. Bitno je da su mu sunarodnici.

Zamislite tu građansku glavu.

U stvari, iskreno, ovo sve napisano je umiveno mudrovanje.

Da sam pravi, kao što nijesam, po crnogorski bi trebao da mu napišem i otpišem. I objasnim da svima bude jasno.

Ka’ jeste.

Dobro došli među ulcinjske Crnogorce, Srbe, Bošnjake , Rome, budući predsjedniče.

18 h

Jednog dana, ne znam kojeg, noć je bila, ne znam da li se vidio mjesec, u jednom trenutku, ne znam iz kojeg dijela uspavane sobe došla je misao, ne znam otkuda, da nešto dramatično promijenim kod sebe.

Izostalo je, ne znam zbog čega “ono glavno”:
kojem dijelu moje unutrašnjosti da dam drugu dimenziju. Nužno potrebnu.

Kažem dijelu, jer bi umakanjem sebe u drugu vodu , radi cjelovite preobrazbe, bilo unaprijed uzaludan posao.

I naopaki djelovi neke cijeline, nijesu tu bez valjanog razloga.

Srijeda, 22.12.
15 h

Čitam danas izjavu Zorana Strunjaša, policajca, koju je dao na dan 12.2.2003, sudiji Ani Vuković, u predmetu KI br. 5585/02 – Moldavka.

I tamo kaže, kako pripravnik Milutinović nije imao ovlašćenja.

Eh. Taj pripravnik, zajedno sa Dževadom Kožarom, potpisao je krivičnu prijavu protiv mene. Ajde, što se to prvi put u istoriji policije desilo, DA PRIPRAVNIK POTPIŠE KRIVIČNU PRIJAVU I TO PROTIV ZAMJENIKA DRŽAVNOG TUŽIOCA CRNE GORE, nego što je u lijevom uglu pisalo – odobrava Rajko Malović.

Neka i to.

Nego što mi Malović, prije par godina u kancelariji “Morskog dobra” , reče da nije, pa onda da jeste, ali da je predmet, zajedno sa Tihom Gačevićem napustio sjutradan, kad je vidio namještaljku.

Neka i to.

Nego Gačević, iako je sjutradan “napustio”, isprati Moldavku 27.1.2003. za Beograd.

Neka i to…

Ovako bih mogao da nabrajam do 2202, od kad se u Ulcinju računa novo vrijeme.

Stoga, još jednom, dragi Slavko, pusti svaki komentar jedne podgoričke porodice.

Svi znaju koje.

16 h

Milan Paunović i sada radnik MUP-a, pred Vladinom komisijom 10.5.2004. godine … Mićo Orlandić je vidio informaciju ( SDB), o Piperoviću kao surovom egzekutoru prema ženama ( kraj citata).

I još.

Poslije moje izjave na TV, zvao me je Duško Marković i rekao da sam bio briljantan i sjajan ( kraj citata).

Ako te nije spopala muka, normalni čovječe, ko god da si, pročitaj ovo još jednom.

Ja 16 godina, čitam svaki dan.

Iako uporno tražim od ANB-a, ono što je čika Mićo vidio, Peruničić i Vukšić mi pisali i pišu, da je nema.

Mićo je odnio u Crmnicu.

U Seoce.

Uzalud vapim da je daju.

I da je javnom učinim.

Naći ćemo je.

Ne žurim.

Pomoći će mi Orlandić.

Kad-tad.

Iako nije još mnogo ostalo.

Petak, 24.12.
19:35 h

Svi smo zarobljeni u neizvjesnost. Ona nas okružuje, jede nam utrobu.

Sreće, zdravlja, novca, djece, zacrtanih planova.

Samo iz jednog razloga. Budućnost ne možemo kontrolisati.

21 h

Ako te pošalju u zatvor, biće ti ugodnije ako znaš da si kriv. Pakao je kad ne znaš zašto si tamo. Kod prvog ti je i mozgu lakše.

I ja sam tjerao moždane ćelije da usade u mene krivicu.

Jer bih tamo umro od mržnje i osvetničke napetosti kontrolisanog ludila.

Subota, 25.12.
00:50 h

Probao sam da zaspim, motao se po krevetu, prevrtao jastuk.

A onda sam drugo probao. Otvorio sam vrata u namjeri da 5 minuta zrak spolja uđe u prostoriju. Stud.

Otvorio sam i vrata od frižidera, uzeo komad kulena ( pet minuta sam stajao iznad hartije dok sam se Sjetio kako se zove “Gavrilovićev” specijalitet ) i žvakao ga u pauzama između dva duvanska dima.

Vjetar.

Nema šumova večeras. Ako izuzmem rezak zvuk nogara stolice o parket kada mijenjam položaj tijela.

Sluša mi se Zvonko Bogdan, jedu mi se tulumbe, izmjerio bi pritisak, zapjevao bi u pola glasa , isprosio bih negdje harmonikaša. Sve bih to.

Popiću leksilijum.

7:50 h

Uznemirena, ustreptala, modroplava morska površina pod udarima vjetra, više je ličila na onu kod Kotora, nego na širom otvoreno more podno Pinješa , kojem kraja nema.

Mačak, glavat, neodređene boje za koju ne bih znao reći da li liči na zagasito zelenu i sa crnim flekama svuda, pa i između očiju, skupio se na stolu u ćošku terase.

Blago je, jedva otvarajući vilicu, ispustio neki glas.

Stavio sam ubrzo, tik uz njega parče svinjskog mesa.

Od plećke.

I to je važno. Mada ne i presudno za našu priču. Jer se ovdje završava.

9:30 h

Ciceron je bacio kocku, da li je prešao ili preplivao Rubikon, ne znamo.

Cezar je gonio hrišćane. I u toj neravnopravnoj borbi rezultat je bio neočekivan.

Zapravo, jureći ih, nije naišao ni na jednog.

Usput, nisu se krili.

Pa , kud su se đeli?

Zanimljivo je gledati Skupštinu. Glede Cicerona, Cezara. I inih gladijator.

Čekaj. Bjehu li gladijatori?

10 h

Gaj Julije Cezar.

Slaba tačka DPS-a.

20 h

Kada smo ophrvani nevoljama , pun džep je prazan, ljubičica i nema neki miris, sunce je uvijek iza oblaka.

Mjesec nas uzaludno gleda.

Ljepota života isčezne.

20:30 h

Ko god se bavi pisanjem, makar u pokušaju kao što ja radim, treba da bude izopšten iz bilo koje politike, dogme, ideologije.

Državnog kursa. Ko god kormilao državu.

Treba da ima maštu i dobre nerve.

Najbolje je, doduše, ako ima bezbrižan život.

Iz nužde , riječi ne izlaze.