Zbornik Fondacije Sv. Petra Cetinjskoga promovisan u Zagrebu

Zbornik Fondacije Sv. Petra Cetinjskoga promovisan u Zagrebu

U prostoru Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ u Zagrebu, u četvrtak 25. novembra promovisan je Zbornik Međunarodne naučne konferencije „Nezavisna i evropska Crna Gora ili velika Srbija“, objavljen prošle godine u Podgorici u organizaciji i izdavaštvu Fondacije Sveti Petar Cetinjski i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU).

Dipl. ecc. Milorad Aleksić, Izvršni direktor Fondacije, prisutne je upoznao s djelatnostima Fondacije, naglasivši da je njeno osnivanje 1999. godine podržalo i pomoglo preko 120 intelektualaca/ki multikonfesionalne i multikulturalne Crne Gore koji baštine lik i djelo Svetog Petra, grandiozne istorijske ličnosti, crnogorskog duhovnog i svjetovnog poglavara, diplomate, zakonopisca, mirotvorca i pomiritelja, poliglote, pjesnika i jedne od najvećih ličnosti nacionalne istorije, utemeljitelja moderne Crne Gore. Aleksić je zahvalio Savezu Crnogoraca Hrvatske sa svojim članicama, Hrvatskoj kraljevskoj akademiji u Zagrebu, Hrvatsko-crnogorskom društvu prijateljstva Croatica – Montenegrina, kome je do nedavnog preminuća duša bio pokojni akademik Milorad Nikčević, a koje je sada predstavljao dipl. ing. arh. Ivan Valek.

Skup je na početku pozdravio g. Valek kao izvršni organizator predstavljanja i programa posjete Hrvatskoj crnogorskih gostiju. On je uz tople riječi ohrabrenja prenio i pozdrave predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića. Nedavno preminulom akademiku Nikčeviću, hrvatskom intelektualcu i književnom naučniku s osječkog sveučilišta crnogorskog porijekla i etničke pripadnosti, istraživaču hrvatsko-crnogorskih književnih i kulturnih veza i prožimanja, spomen je prigodnom riječju odao Ivan Valek. Nakon toga prikazan je isječak iz dokumentarnog filma o Nikčeviću. Dvije muzičke tačke na klaviru izveo je Zoran Šonc, inače znameniti inovator: Himnu ljubavi i „It’s my way“, u vlastitom muzičkom aranžmanu. Na završetku je okupljene pozdravio i svim učesnicima zahvalio Ljubo Radović, predsjednik i predstavnik formalnog organizatora: Saveza Crnogoraca u Hrvatskoj.

Prof. Slavenko Jovanović, publicist i član Savjeta Fondacije, istakao je da je zbornik radova više od toga, da predstavlja impozantnu naučnu studiju u kojoj su svoje priloge na naučno utemeljen i istorijski dokazan način dali autori na samo iz Crne Gore, već i oni iz regiona i šire. Jovanović je rekao da se u zborniku mogu naći odgovori na pitanja s kojima se suočava savremena crnogorska država i njeno društvo, koje je na početku Trećeg milenijuma ugroženo raznim izazovima na civilizacijskom putu evropske savremenosti, te da zbornik predstavlja vrijedan naučni izvor koji će budućim istraživačima poslužiti kao dobra osnova za temeljno razumijevanje crnogorske prošlosti, ali i njene ovovremenosti

Mr. sc. Aleksandar Čogurić, profesor na FCJK (Fakultet crnogorskog jezika i kulture) se u svom ekspozeu osvrnuo na značaj promocije, simboliku velelepne kuće u kojoj je organizovana (Kulturno društvo Napredak), kao i na ugođaj boravka u Zagrebu – gradu kulturnog, naučnog, gospodarskog, političkog i administrativnog središta Republike Hrvatske. Čogurić je istakao da je “tema zbornika Crna Gora na razmeđi između evropskoga obzorja i balkanske kaljuge, izgrađene kroz projekat Velike Srbije ili srpskoga sveta bez imalo poštovanja pa da makar bude svijet a ne svet, da se lakše podnese“. Zbornik Nezavisna i evropska Crna Gora ili velika Srbija, kako navodi Čogurić, sadrži 19 radova i 10 priloga koji iz različitih gledanja razmatraju dešavanja oko Crne Gore u kolopletu težnji da se stvori jedan i jedinstven srpski svet – svijet kojega po mišljenju njegovih konstruktora i graditelja nema bez Crne Gore, u tu su, po njegovom mišljenju, posve u pravu. Najorganizovaniji i najažurniji realizator te zamisli, po njegovim riječima, jeste SPC – te je stoga i najviše radova posvećeno ulozi i djelovanju SPC-a.

Mr. sc. Ana Pejović, doktorand teorije moderne umjetnosti, Biblioteka Njegoš Nikšić, u svom je izlaganju elaborirala štetni uticaj, kako ga je nazvala, sektaškog ogranka SPC-a u Crnoj Gori, pa su brojni hrvatski mediji prenijeli njeno tumačenje oslovivši ga kao “’Čas anatomije’ o SPC u Crnoj Gori”.

Dr. sc. Cvetko Pavlović, istoričar, publicista, akademik DANU-a u svom iscrpnom izlaganju oslovljenom “Negiranje crnogorskog državnog, nacionalnog, istorijskog, kulturološkog i duhovnog subjektiviteta kao strategija razdržavljenja Crne Gore”, između ostalog, navodi da se, petnaest godina od održavanja Referenduma i obnove crnogorske nezavisnosti, postavlja logično pitanje: Da li je Crna Gora slobodna, nezavisna, suverena, građanska, demokratska, multi-konfesionalna, antifašistička i evropska država? Nakon parlamentarnih izbora održanih 30. avgusta 2020. godine, ističe Pavlović, i prethodno održanih masovnih litija, u vjerskom objektu kojim se koristi Crkva Srbije, formirana je jednonacionalna, tzv. apostolska vlada očišćena od autohtonih, istorijski utemeljenih pravoslavnih Crnogoraca, katolika Hrvata, Albanaca, predstavnika islamske vjere Muslimana, Bošnjaka i drugih. Akademik Pavlović je na kraju izlaganja  iskazao spremnost za jačanje međususjedskih odnosa crnogorskog i hrvatskog naroda u cilju naučnog i objektivnog prikazivanja činjenica, promovisanja mira, slobode, ravnopravnosti, stabilnosti, tolerancije, dobrosusjedskih odnosa, razvoja i unaprjeđenja demokratije, ljudskih prava i svestranog ekonomskog, naučnog, kulturnog, duhovnog i svakog drugog prosperiteta u okviru ujedinjenih država i naroda Evropske unije.

Iz Hrvatske je izlaganja iznijelo petero istaknutih  intelektualaca.

Prof. dr. monsinjor Juraj Kolarić govorio je o aktivnostima đakovačkog biskupa Josipa Juraja Štrosmajera kao apostolskog administratora koji se borio za prava katolika u Srbiji, koja su dugo osporavana od strane srbijanske vlasti. Mons. Kolarić s ponosom je istakao podatak da je Crna Gora bila prva država koja je pokazala spremnost ka uređenju odnosa između Svete Stolice i jedne male pravoslavne države, što potvrđuje i Konkordat (ugovor) koji su potpisali papa Lav XIII i knjaz Nikola Petrović 1866.godine. “Crna Gora je bila svetionik”, istakao je mons. Kolarić, koji je prisutnima objasnio “mukotrpnu Štrosmajerovu borbu ne samo da afirmiše katolike u Crnoj Gori, već da pokaže da je pravoslavlje ipak nešto drugo nego što je to bilo svetosavlje”. Istakao je da je SPC po strogo crkvenim kriterijumima zapravo ne Crkva, nego “politička organizacija”. Prisutnoj crnogorskoj delegaciji je poručio: “A vama, dragi naši Crnogorci, želim da se osjećate ovdje kao u svojoj domovini, u Svetom pismu stoji riječ: neprijatelji su čovjeku ukućani, to smo mi osjetili kroz svetosavlje dugi niz godina naše povijesti, to ste osjetili i vi, a sada još više osjećate, nemojte se zbuniti. Drago Ivanišević je u jednom razdoblju novije, najnovije hrvatske povijesti u doba Hrvatskog proljeća zapisao: ‘Kud god idem, sa mnom je Hrvatska’. Nemojte biti žalosni, dragi moji Crnogorci, gdje ste vi, tamo je Crna Gora.”

Akademik Josip Pečarić, član HAZU-a i dopisni član DANU-a, u svom je izlaganju istakao da „u Hrvatskoj vlast ništa neće uraditi ako to ne odobri Milorad Pupovac. Zapravo to je sve u službi ostvarenja ciljeva svjetskih moćnika koji su podržavali – mogli bi reći i organizirali – naci-fašističku agresiju Srbije na Hrvatsku. Poraženi su, ali sada se ona nastavlja i ostvaruje mirnim putem. Da nije tako i da Hrvatska nema učešća u sprovođenju politike ‘srpskog sveta’, ne bi ni došlo do agresije na Crnu Goru. Tako dok su u Crnoj Gori imali hrabrosti donijeti spomenuti zakon, u Hrvatskoj se izdašno financira SPC, nelegalno im se poklanja sve i svašta, samo da bi se opravdali svjetskim moćnicima što ih je Tuđman pobijedio, pa se moraju koristi njima da bi uspjeli u svojim nakanama. Na pitanje saborskog zastupnika i generala Anta Prkačina glavnom Pupovčevom suradniku, predsjedniku Vlade, o tome još nismo čuli odgovor“, zaključio je akademik Pečarić.

Akademik Mile Pešorda u svom je esejističkom izlaganju „Omaž Jevremu Brkoviću“ istakao sljedeće: „Davno je i točno Hegel ustvrdio da ’čast je narodâ njihova nezavisnost’; u tome sam smislu ovdje, u zagrebačkoj palači HKD Napredak, zajedno sa svima vama da izrazim otvorenu potporu časnomu crnogorstvu i crnogorskim državljanima, dakle i pripadnicima hrvatske narodne manjine koji vjerno uzdržavaju oganj povijesnoga pamćenja, u demokratskoj obrani stečene nezavisnosti i slobode od provođenja mjera načertanijevskoga i SANU-ovskoga koncepta ponovnoga posrbljavanja/zatiranja Crne Gore i svega crnogorskoga, odnosno ostvarivanja ideje o Velikoj Srbiji.“  „Okupila nas je“, nastavio je, „knjiga-zbornik znakovita naslova“, te podsjetio na „novototalitarističke relativizacije istine i prikrivanja zločina protiv mira srbijansko- velikosrpske ratne agresije, koja se u svojoj minihitlerovskoj surovosti predstavila prije trideset godina u hrvatskome gradu Vukovaru, a kulminirala ne samo krvavim raspadom države Jugoslavije, nego genocidom, kulturocidom, ratnim zločinima, stravičnim nasiljima i razaranjima“ Takva nastojanja „odašilju čitateljstvu urbi et orbi alarmantno upozorenje da bauk Velike Srbije opet kruži ovim dijelom Europe, da pansrbizam ugrožava identitet crnogorskoga naroda i urušava nezavisnosti demokratske, multikulturalne i višenacionalne Crne Gore“. Zaključio je da je naš dug prema istini i slobodi, i prema pjesničkome bardu Jevremu Brkoviću, viteškome slobodaru i prijatelju u teškim vremenima slobodoljubivoga

hrvatskoga naroda, utemeljitelju i glavnom uredniku Crnogorskoga književnoga lista (2001.- 2006.) i jednome od najblistavijih crnogorskih književnih imena 20.stoljeća, podržati put u svijet ove sadržajne crnogorske knjige za slobodu, dopunjene i proširene, prevedene na svjetske jezike.«

Analitičar geopolitičkih odnosa Zdravko Mikulić u svom izlaganju oslovljenom „Porfirije u Zagrebu umiljato janje, a u Crnoj Gori vuk“ istakao je da je „puzajuća srpska okupacija Crne Gore u Hrvatskoj skoro prošla neprimijećeno“, tobože kao „samo promjena vlasti na izborima“. Kao da se radilo o nečem nebitnom i kao da se zbog sličnih situacija 1990-ih nije krvavo ratovalo. „Srpska je Crkva 1980-tih izvršila pripremu agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu tako što je, udružena sa SANU-om, srpski nacionalni korpus ujedinila u mržnji prema islamu i katoličkom vjerskome iskazu, posljedično prema Hrvatima i Bošnjacima. Mržnju je raspirivala i s oltara i s katedre. Zaslužila je optuženičku klupu u Haagu, na žalost nije ju dobila.“ Mikulić je ocijenio da je „akter novog-starog plana i sukoba na Balkanu, predvidljivo i uvijek iznova – Srbija. Današnja neomiloševićevska vlast na čelu s Aleksandrom Vučićem je kao zvijer koja se samo novim plijenom može održati na životu. Nova je meta Crna Gora, površinom i brojem stanovnika mala, ali geostrateškim položajem važna. Bez okupacije Crne Gore najvažniji i najveći srpski imperijalistički san – izlazak na more ne može biti ostvaren“, istakao je Mikulić. Govorio je i o ulozi mitropolita Porfirija u Hrvatskoj i Crnoj Gori, objasnivši da je on  „hrvatsku lijevu intelektualnu elitu obmanuo, odradio, zaveo. Poigrao se s njom. Kao da su zaboravili da je taj pjevač četničkih pjesama u Americi pjevao o Đujićevoj kokardi koja će donijeti slobodu. Već nakon tog saznanja o veličanju četničkog ratnog zločinca, Porfirija je trebalo društveno izolirati, od njega se u Hrvatskoj trebalo javno distancirati. No takva je reakcija izostala. Zašto ? — Zato što je Porfirije ’Miroljubivi’ neoorjunaški projekt koje je imao specijalan zadatak – ojačati neojugoslavensku propagandu kao“, zaključio je Mikulić;

Publicista, diplomata i analitičar međunarodnih odnosa Zdravko Gavran pozdravio je na kraju skupa sve prisutne uputivši snagama koje žele suverenu, multikulturalnu, demokratsku, stabilnu, naprednu, proevropsku i prema Zapadu okrenutu Crnu Goru podršku i zadovoljstvo zbog prisustva razvijene svijesti o samobitnosti i posebnosti crnogorskoga naroda, svijesti o kontinuitetu od Duklje naovamo i crnogorskog naroda i Crkve i državnosti, koja je imala 1918. godine prekid. Publicista Gavran je istakao važnost crnogorske samobitnosti i procesa novog potvrđivanja identiteta crnogorskog naroda i nacije/države Crne Gore, uz poruku Crnogorcima/kama da budu „inkluzivni“. Ovaj susret smatra prvim korakom novog zbližavanja, razumijevanja, razmjene iskustava i razmjene ideja na dobrobit i hrvatskog i crnogorskog, starog, ne brojčano velikog, ali vrijednog, čestitog i časnog naroda. Na Hrvatsku, kao članicu EU-a i prvog susjeda, crnogorski narod i Crna Gora treba i može računati i osloniti se na svom daljem putu.

Savjet Fondacije Sv. Petar Cetinjski