Istorija jednog (ne)znanja

Piše: Mihailo Burić

Ili: Zašto je domaćim stručnjacima zabranjeno da rade na poslovima u našoj zemlji, koje poznaju, za razliku od stranaca koji očigledno to ne znaju

Nijesam baš toliko poznati svjetski stučnjak za hidrogeologiju, niti imam papire Ujedinjenih nacija. No, to me ne ometa da znam svoju struku i projekat čiji sam autor. Ali, u Crnoj Gori je očigledno ,,zabranjen rad domaćim stručnjacima“. Meni bar jeste, i to na projektu čiji sam autor – za izbor glavnog izvorišta Regionalnog vodovoda. Moje rješenje se i dan danas kompromituje, a vjerovatno će se jednog dana saznati i zašto. Sada razmatram i mogućnost sudske zaštite mojeg autorstva, koje se kompromituje već desetinama godina. Da bi se shvatili ovi navodi, slijedi objašnjenje.

Apsolutno je netačno da šljunak Morače ima presudan uticaj na izvorište Bolje sestre, takav kakav mu se pripisuje. Te manipulacije mnogo dugo traju i red bi bilo više ih demistifikovati. Svaki stanovnik Zete zna da se voda rijeke Morače veoma zamuti poslije padavina, a da na izvorištu Bolje sestre pritom nije utvrđena povećana mutnoća. Osim ako neki eksperti ostaju pri tvrdnji da se sva mutnoća vode isfiltrira prije nego dođe do veoma bliskog komšije – izvora Bolje sestre. Vrlo je interesantno definisati taj proticajni profil vode rijeke Morače, kroz šljunak, u Bolje sestre. Ajte, molim vas, rekli bi političari.

Čudna istorija

Taj projekat od početka ima čudnu istoriju. Najprije i odavno su vršena istraživanja odakle da se voda eksploatiše za Regionalni vodovod. Nakon dugotrajnih opsežnih istraživanja specijalizovane kompanije iz Sarajeva, odlučeno je da će izvorište biti sa lokaliteta Raduš, što znači da se koristi i jezerska voda. Ja sam, prateći cijelu situaciju, paralelno izvodio istraživanja i uradio doktorat na temu Snabdijevanje vodom turističkih naselja Crnogorskog primorja. Moja istraživanja su se zasnivala na mjerenjima izvora Karuč i na mjerenjima proticaja vode rijeke Biševine (otoke Malog Blata), koje je izveo RHMZ. Shvatajući pogubnost usvojenog rješenja za izvorište, ja sam ponudio novo rješenje – da se ne koristi voda iz jezera već da se koriste podzemne vode sa oboda jezera. Iako je Energoprojekt iz Beograda već uradio projekat zahvata i transporta vode iz jezera, na osnovu istraživanja izvorišta drugih kompanija, moj doktorat nije mogao proći nezapažen. Tako je od mene traženo da pismeno saopštim i garantujem za rješenje, što sam i uradio. To je bio tako veliki projekat da je nakon moje intervencije bio i tema Skupštine Crne Gore, a jasni, stručni, nezaobilazni podaci morali su biti uvaženi. Izvođenje projekta Energoprojekta obustavljeno je sa namjerom da se izvrše dopunska istraživanja, koja bi provjerila moje rješenje. I konačno, moje rješenje je prevagnulo i tako je spriječen veliki promašaj i šteta koju je mogla pretrpjeti Crna Gora, koristeći vodu jezera visoke temperature za vodu za piće i sa ogromnom količinom planktona. Ja sam uskoro nakon toga postao član stručnog savjeta Energoprojekta, koji je cijenio moj rad. Mislio sam da je sa time sve završeno. Međutim, kod nas izgleda uvijek postoje dvije strane. Pri provjeri mojih mjerenja proticaja Karuča, desio se interesantan scenario. Oni koji su mjerili, tvrdili su da ima samo 400 l/s, a ne 1.400 l/s, kako sam ja izmjerio. Bilo mi je čudno pa sam pogledao formulare i formule za proračun koji su korišćeni pri mjerenjima i utvrdio ,,grešku“. Nakon moje intervencije, nije se imalo kuđ i Energoprojekt je u svojim dokumentima iznio da Karuč ima proticaj od 1.470 l/s u sušnom periodu. Nakon toga javlja se inicijativa da se voda koristi sa izvorišta Bolje sestre, jer je mjerenjima utvrđena izdašnost od 2.600 l/s. (To je dio podzemnih voda koje otiču rijekom Biševinom, koje sam u doktoratu predložio kao rješenje). Kao konsultant Regionalnog vodovoda to sam prihvatio, ali pod uslovom da se izvrše prethodna istraživanja i utvrdi kakva je i ima li veze između rijeke Morače i izvorišta Bolje sestre. Moj zahtjev nije prihvaćen i našao sam se u čudnoj situaciji – riziku da se obesmisli moj rad. Istovremeno profesor iz Beograda (imena nijesu važna) tražio je da se voda za Regionalni vodovod koristi direktno iz Morače. Tome sam se energično usprotivio zbog opasnosti od komunalnih i industrijskih voda. Tako sam tu inicijativu uspio blokirati. Ali, pošto nije prihvaćen moj zahtjev o potrebi prethodnih istraživanja zone prihranjivanja izvora Bolje sestre, napustio sam mjesto savjetnika Regionalnog vodovoda (iako sam imao značajnu mjesečnu nadoknadu za angažman). Nijesam htio da rizikujem ovo što se sada nažalost dogodilo, zbog nestručnosti, ili nečeg drugog, ljudi koji su odlučivali o tome.

Još ,,čudnije“ teorije

,,Oni“ (to je uglavnom bila uvijek ista ekipa) su, naravno, nastavili dalje. Javno i stručno su tvrdili da Morača nema veze sa izvorištem Bolje sestre. Moje prijedloge su bagatelisali i nijesu htjeli da izvedu uobičajena istraživanja, za izvorište prije njegovog otvaranja – na što i sam zakon obavezuje (utvrđivanje sliva izvora). Onda su jedno vrijeme imali teoriju da Bolje sestre nastaju od rijeke Cijevne, ali sam uspio da se izborim i protiv te gluposti. To je sve, međutim, rađeno uglavnom preko štampe jer je meni bio ,,zabranjen pristup“. Ko hoće, može vjerovatno u štampi pronaći sve ove zavrzlame za koje ne znam zašto su se događale. Poslije su uradili Projekat zona sanitarne zaštite i vjerovali ili ne, poslije sve prethodne priče, uključili u zonu zaštite Morače.

Mihailo Burić

Sada živimo vrijeme da šljunak možda utiče na izdašnost Boljih sestara, ali nije baš sigurno i tako redom. Napisao sam direktoru Regionalnog vodovoda da svaki seljak zna da se rijeka Morača muti, a Bolje sestre ne, što je vjerovatno ponovo ,,probudilo duhove“. Odgovorio mi je taman ka i onaj prethodni direktor. Ali je bar uradio dobro djelo ako je (ne znam da li je) obavijestio svjetske stručnjake da se voda izvorišta Bolje sestre ne muti tokom eksploatacije. Koju će oni, poslije ovoga novog mojeg nalaza, naći novu inspiraciju ne znam do daljnjeg. No, dobro je, konačno su počeli javno sumnjati u šljunak. E sad, kako je moguće ovoliko slučajnosti: jezersku vodu, pogrešno mjerenje Karuča, odbijanje utvrđivanja sliva, korišćenje vode iz Morače… Ja neću da izvodim zaključak o čemu se radi, neka to uradi neko drugi. Ali je sigurno da su, otimajući moje djelo i autorstvo kompromitovali ovaj veliki projekat. Meni je zabranjeno da radim, ali eto neka bar javnost zna što se radi.

Ista vam je situacija na ušću Bojane. Zašto je domaćim stručnjacima zabranjeno da rade na poslovima koje znaju u našoj zemlji, za razliku od stranaca koji očigledno to ne znaju. Nadam se da su stručni podaci glavni faktor koji određuje što je istina i znanje. Ako nije tako onda mislim da smo u nekom velikom apstraktnom problemu, ili je ne daj Bože nešto drugo u pitanju? U svakom slučaju, mnogo slučajnosti, zar ne?

Ali trošenje para, sprečavanje znanja, isključivanje domaćeg znanja će se svakako nastaviti. I neka će, tako nam i treba!

(Autor je inženjer hidrogeologije i inženjerske geologije)

pobjeda