Uvaženi gledaoci, pomaže li bog u besudnoj zemlji?

Ustoličio se Metodije Ostojić, po rođenju Sarajlija, u otetom Crnoj Gori manastiru Đurđevi stupovi. Nije ni važno koji je crkveni čin dobio, ali jeste da je većina crnogorske vlade bila prisutna u ambijentu đe ni jednog jedinog crnogorskog obilježja nije bilo. I nije se zacrvenio niko od njih, niti je zbog stida sagnuo glavu. A kako bi kad se zastiđet može samo onaj koji bar mrvu obraza ima.
Ljubio je ruke, klanjao se i pričestio pride nedostojni premijer Krivokapić, kršeći sve mjere koje je propisalo Ministarstvo zdravlja vlade čiji je on preśednik.
Jadno je i tužno bilo gledati kako se ponašaju domaći svetosavci, pripadnici vlasti izabrani od strane Srpske crkve u manastiru Ostrog, čija je vjera satkana u potrebi da ostanu to što jesu dokle je god to moguće. Izuzimajući Krivokapića, premijera koji je jedini u potpunosti savladao sve tehnikalije spuštanja na koljena, lijeganja pored sarkofaga, ljubljenja u ruke, pričešćivanje iz jedne kašičice. Nije ga briga što tim činom može da zarazi i sebe i druge, jer tu je pomjeraču brda i planina, za islječenje dovoljan gram tamjana, onako na šte srce.

Ispit prodane duše položio je sa visokom ocjenom nacionalni Javni servis. Skoro jednako, a možda i bolje od onog spektakularnog otkrića pucanja mirnih demonstranata na policiju 05. avgusta na cetinjskim barikadama, koju je jedino vidio RTCG.

Slagali su, jer je potreba laganja bila prosto neophodnost. Kako drugačije objasniti svu brutalnost policije. Pa tako što su demostranti, iako je to laž, kako je ustanovila „istraživačka“ TV Crne Gore, pucali na policiju koja je, da bi se odbranila od talibana domaće proizvodnje, upotrijebila sve ono što moderne policije svijeta upotrebljavaju da žestoko odgovore napadu. Pa i malo više preko toga.
Ovoga puta, kao najvažniji događaj u državi, u kojoj od koronavirusa dnevno umire i po deset njenih građana a zaraženih je na stotine, desio se televizijski prenos ustoličenja jednog srpskog popa u Crnoj Gori.  Strana crkva uradila je sve da ponizi Crnu Goru i njen narod, manifestacijom raznoraznog ideološko klero-nacionalističkog repertoara, a njen šef Prvoslav Perić kazao je, između ostalog, da crkva nije politička organizacija. Slagao je Prvoslav, kao i mnogo puta do sad. Jeste politička organizacija par ekselans. Ona je organizovala litije po Crnoj Gori, možda je zaboravio Perić,  pozivala otvoreno na rušenje bivše vlasti, rukovodila koalicionim dogovorom i izabrala Vladu i sve njene ministre. Njen tadašnji lider Amfilohije Radović, kome su se zaklinjali na vjernost i u čiji se amandet kleli samo dok je živ bio i mjesec, dva nakon upokojenja, izvukao je iz potpune anonimnosti nekog Zdravka Krivokapića i dodijelio mu titulu premijera. A čovjek, vlasnik kuće bez dozvole, stana u Podgorici, i još po nečega, štićene đece na koje odlazi prilično novca naših građana istanjenih špagova, osim onih crkvenih klanjanja o kojima je bilo riječi, za drugo ništa i nije sposoban. Mora mu se priznati teatralnost sa kojom dokazuje popovima svu potrebnu lojalnost. Majstor je majstor. U ovom, kao drugi u svojoj raboti. Ali za premijera, što bi nartod kazao, brate nije.

Śetih se ovom prilikom izjave legendarnog srbijanskog glumca Milana Gutovića. Sjajni Lane jednom prilikom komentarišući premijerku svoje zemlje Anu Brnabić izjavio je:

-Ona kaže da je od rođenja lezbejka i na to nema niko nikakvu primjedbu, ali ima na to zašto je premijerka. Niko nema ništa protiv njenog lezbejstva. Ja imam kučku koja je od rođenja kučka, to je moj pas, i nemam ništa protiv dok mi ne postane premijer.

Prvoslav Perić na parlamentarnom kanalu RT CG, na kojemu se uživo prenosilo postavljanje Ostojića, samo je potvrda pripadnosti naše nacionalne radio-televizije. Jeste prvi pop političar, više neko vjernik, ako je uopšte vjernik, a parlamentarni kanal je samo dokaz za koje će sve „parlamentarne“ potrebe biti upotrijebljen.
Kada je komentator jutros na Parlamentarnom kanalu, počinjući prenos ove više političke fešte, ponosno izgovorio: Uvaženi gledaoci, pomaže bog, svakome je sve bilo jasno. Osim URI, koja na „veličanstven“ način brani interese države Crne Gore i sve njene tradicionalne, kulturne i istorijske vrijednosti. Antifašizam prvenstveno, i to u sadejstvu sa ideološkim četničkim snagama koje se ne libe nauma da satru sve crnogorsko i od naše domovine istinski naprave besudnu zemlju.

Slavko Mandić