Preśedniče Krivokapiću, ne odgovoriste mi, a i kako bi kad ste se dostavom popova bavili

Nikola Kostov Čelebić

Ne odgovoriste mi preśedniče Vlade na pismo koje sam Vam javno uputio 16. avgusta ove godine. Htio sam da mi odgovorite na neka pitanja, ali eto, nijeste. Razumijem da nijeste imali kad, jer ste morali pripremati opsadu Cetinja 04. i 05. septembra, a to nije ni malo lako. Policiju posložiti kako treba, Sergeja pośetiti što mu je činjeti, Dritana malo dovesti u red. Sve to urediti da bi mogli mirno na tv da posmatrate helikoptersku dostavu mitropolita i njegovog šefa sa nekim srpskim vedetama iz poznatih kriminogenih struktura. Nadam se da ste bili zadovoljni ako ste mogli, od silnoga dima koji prouzrokuju bojni otrovi kojima ste darivali Cetinjane i njihove prijatelje, dobro viđet sliku sa trga od Dvora kralja Nikole. I povrijeđene i ranjene. I krv i suze. Ako nijeste baš sve, znam da ste primijetili kako izlaze naoružani civili iz našega manastira sa dugačkim cijevima. Znam da znate ko su ti čuvari srpskih popovskih velikomučenika, desne ruke isporučenim helikopterskim svetosavcima iz vrha Srpske pravoslavne crkve, i da su elementi dovedeni izvan ovih naših prostora. Da pomognu i pruže ruku dostavljenim, sramotno sakrivenim ispod kabanice da ih ne potrefi kakvo čudo.
Primijetili ste premijeru sigurno, jer kad ja jesam, kako tek da Vi nijeste sa sokolovim okom, da su vjerni specijalci nagrađeni debelom kovertom od strane dostavljenog. Lojalnima euroloj za podmazivanje i za ne daj bože, neku novu podršku ako zatreba. A trebaće, kako vidimo i te kako.

Neću Vas premijeru ništa više pitati. Pretresaju Vam i ćeraju đecu po Beogradu, a nema nikoga da ih zaštiti. Iako država plaća njihove štićenike, jer su Vam đeca štićena lica o trošku svih nas. I treba tako. To su i naša đeca, a što troše mimo narod, nije valjda Vaša briga. Naša je Krivokapiću i mi ćemo na kraju sve da platimo. Velika je briga i velika nevolja na vaša krka pleća. Zato Vas razumijem i umjesto pitanja reću Vam nešto što bi trebalo da naučite naizust. Trebaće Vam, vjerujte. Kad-tad!

Mi Crnogorci smo miroljubiv narod. Nikada nijesmo napadali nikoga. Samo smo se branili kad bi na nas neko nasrnuo, od davnina do ovih današnjih dana. Koliko smo god mogli, ne dajući nikome na sebe niti svoju državu koja nam je očinji vid. Ali nikoga nikada nijesmo dirali, niti vrijeđali, a još manje negirali. Poštovali smo i poštovaćemo tuđe nacije i njihova obilježja.

Predśedniče, čuste li ikada da su Crnogorci zapalili srpsku zastavu? A hiljade naših je zapaljeno i u Crnij Gori i u Srbiji, zgaženo, pocijepano…

Kazaću Vam da naučiti. Nijesmo nikada nikoga vrijeđali, kleli, otimali, ćerali. A vi Srbi radite sve to i još mijenjate naše pravoslavlje za svetosavlje. Zašto preśedniče? Kakav ste vi to narod? Ne postujete ni Isusove svete riječi:đe nijeste dobrodosli ne idite.

Ostavite nam naše pravoslavlje a eto vam vaše svetoslavlje. Činite sa njim što vam je god volja.
Ne otimajte naše, ne kradite nam istoriju, tradiciju, kulturu. Ne udarajte na Crnu Goru, jer bog sve vidi a CRNA GORA JE VJEČNA!

Predśedniče, kako rekoh, Crnogorci su miroljubiv i gostoljubiv narod. Oni vam pamte krvave biljege, ali Vas poziva na Cetinjske litije koje će svakoga dana biti od śutra u prijestonom gradu. Vi ih na Cetinju nikada nijeste mogli načinjeti, pa rekoh premijer ste, red je da ośetite kako to mi činimo. Pa dođite predśedniče. Obećali ste, śećate li se, i to bez tjelohranitelja. Vakat je vala više.

Nikola Kostov Čelebić