Prčanj, zlatno sidro u oku Željka Brguljana

Bokeška  riječ, od soli i gušta umočena u nostalđiju i ljepotu minuloga vremena zasvijetlila je u 10-oj  knjizi Željka Brguljana pod nazivom Priče sa Prčanja koja je sinoć (26.08), u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Boki Kotorskoj, promovisana u klaustaru manastira Svetog Nikole na Prčanju.

Riječ dobrodošlice  uz pozdrav knjizi i njenom autoru uputio je  je don Željko  Pasković, upravitelj župa Prčanj i Stoliv.

-Ne  mogu a da se ne zapitam i konstatujem da ne poznajem ljude kojima pisanje i slikanje nije osnovna profesija, a da se umjetnosti tako istinski ozbiljno i više nego profesionalno daju.  Da tako pomno i znalački stvaraju  djela i ostavljaju generacijama koje dolaze, kazala je pjesnikinja i novinarka Dubravka Jovanović predstavljajući Priče sa Prčanja pred brojnom publikom, u gotovo nestvarnom ambijenu ovog manastirskog kompleksa, odakle duhovnost struji.

Za nezaborav, za spomen jednom vremenu, za svjetlost lanterne koja kazuje vaporima put ujednačeno žmigajući, da se nikad ne ugase bokeške ure i aure.

To zlatno sidro u oku, Željku znači da ne živi dužnosti nego da živi nadahnuća. Kad ljeti iz Zagrebačke zimske magle i smoga velikoga grada dođe u rodni Prčanj da mu sunce u kosti uđe, a more posoli i odmori misao, ovaj zaljubljenik u Boku, u knjigu i sliku, zapravo najmanje se zraku bokeškome daje.

Svjetlost ga gotovo ne vidi, jer je u tmici arhiva, biblioteka, kulturnih institucija i crkava kotorskih, peraških, prčanjskih.Ali zato, na svjetlost dana i ljeta nova knjiga, novi rad, novo istraživanje, pošteno i sa pokrićem u nauci i utemeljenjem iz arhivske građe koju rudarski, neumorno kopa. Strast i ljubav ga zapatavaju u te odaje duha i te hodnike  mudrosti i znanja, u te vjekove koje lista i  koje stalno unapređuje, nesebično darujući svima nama i svojoj Boki i njezinoj kulturi novi kamičak duhovnoga hrama koji gradi.Priče ove sa Prčanja ipak su, reći ću, kao mali biljezi, dokaz da je bio jednom jedan Prčanj sa svojim oriđinalima i svojim velikim ljudima don Nikom , Don Brankom, ali i malim, velikim, toplim svijetom, koji umije da plače i da se smije, da zabala , da bumbi i da se maškara,da riba i barku pitura, škura da zapata pred neveru.

Da je u sprovod i na misu jednako pokoran i smjeran, vjerujući u pravdu i dobro među ljudima s Bogom svojim i zvonima čiju melodiju nepogrješivo  prepoznaju.

Kad zvoni za misu, kad je mrtvačko zvono a kad ono što crkveni praznik najavljuje. Izlaze iz Željkove kanižele duše, likovi i ličnosti i njihov starinski, arhaični govor. Dijalekat stare Boke u tercetu s morem i umidecom emocije i juga kad zalampa.

Čuju se ovom knjigom u Brguljanovim pričama poslednji krici maškara i miriše kolekcija krema za sunčanje „Floriana“ i „Plavi radion“ ali  i miješano jestivo maslinovo ulje „Rivijera“ što ih sestra njegova Erminija- Minica reklamira s početka davnih sedamdesetih. Priče lake, životne, meke kao velur. Muzika govora  mještana  kao simfonija mora, pa sjetne, da prosuziš i već u sljedećoj da se iz dna duše grohotom nasmiješ na kakav škerac galiota i galiotica Prčanjskih. Melite, Dotura G, Miloša, Osloboditelja.

Anđelija kao ronketa na bicikleti kada Prčanjem proleti , a s njom sve božije gracije i ćakule. Tripo i Luce i taj genijalni dondo Ivo, pa  Grace koja nikako da se očešlja a ne može raščupana iz kuće izać dok je svatovi čekaju, i Lola  po malo kuriozna  po više druželjubiva, Branko, šjora Lada, tete Zita i Noštrom.

Čitaoče budući, osjetićeš  šug  njihovih  patnji i radosti, njihovih finestra,verandi, pižula i ćakula, đardina i ponti što daju sjaj i dragocjenost ovoj knjizi. Knjizi spomenaru. Svi ti  bokuni Boke i bokeških pasanih užanci ostali su kao naranče što se zlate sa skupljenim suncem u kori, čije mirise je Željko s lakoćom prizvao.

Koliko li je potrebno ovakvih istinskih, jednostavnih i toplih priča da se ispuni život, zapitala se Jovanovićeva.

Govoreći o  Željkovoj posvećenosti Boki, koja je  za njega sve, i emocija i potreba da život ispuni smislom, Marija Mihaliček, predsjednica Ogranka Matice Hrvatske u Boki Kotorskoj  u svom osvrtu na Željkov naučni i publicistički rad kazala je da ne iznenađuje  činjenica da je Željko Brguljan uspio da za posljednje dvije decenije postane jedan od najplodnijih istraživača bokeljske povijesti pomorstva i kulturoloških i umjetničkih tema iz prošlosti Prčanja i Boke Kotorske.

Njegova bibliografija je zavidnog broja. Desetak knjigai brojni   stručni, naučni i publicistički članci rasuti u periodičnim časopisima i zbornicima. Sadržajno širokog je  opsega  ali se ograničava na prostor Prčanj i cijelu Boku.

Ona je posebno podvukla  zaslugu autora u segmentu bokeljske likovne baštine  kroz obradu i valorizaciju  dvije potpuno različite zavjetne zbirke slika iz dvije najpoznatije crkve posvećene BDM . Jedna je posvećena zbirci slika pomorske tematike. iz župne crkve Rođenja blažene Djevice Marije dvojezična monografija  Na granici mora i neba ,2015.a druga koja još nije predstavljena javnosti je  Zbirka moderne i savremene umjetnosti svetišta Gospe od Škrpjela na otoku pred Perastom , 2019. Interes  za povijesnu likovnu baštinu Boke Kotorske i njeno temeljno istraživanje kroz  arhivsku građu, postojeće literature i terenskih obilazaka , dokumentovanja i kataloške obrade,  Željka  Brguljana, s pravom svrstava među najbolje poznavaoce   maritimnog slikarstva Prčanja i Boke Kotorske.  Potreti bokeljskih jedrenjaka, Zagreb, 2006.; Pomorstvo Boke Kotorske na slikama Bazija Ivankovićaiz 2011. gdje je obrađen kompletan opus najpoznatijeg „portretiste brodova“ sa jadranske obale.  Središte Brguljanovog interesovanja je njegovo rodno mjesto Prčanj, kroz teme o pomorstvu i kulturnom nasljeđu, posebno crkvi Rođenja Marijinog  Knjiga objavljena  povodom  sto godina posvećenja nove župne crkve na Prčanju, o  kojoj je uradio 2008.monografski prikaz: Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije na Prčanju, sa nizom novih otkrića o projektantu Maccaruzziju i  ing.Milanu Karlovcu umjetničkim radovima kipara Ivana Meštrovića i Tome Rosandića, slikara Mila Milunovića i radionice Pavla Bilinića, koja krase prčanjsku novu župsku crkvu. Istraživanja likovnih radova Bogorodičine crkve Željko je prenio i na slikarstvo  vitraža.

Sposobnost umjetničkog /estetskog rasuđivanja potvrdu je dobila  u nizu  radova  postmoderne umjetničke/ likovne tematike, u prilozima o  slikaru Antonu Šojatu sa Prčanja  i monografskoj studiji Melite Bošnjak  koju je Željko Brguljan objavio u koautorstvu sa  akademikom Tonkom Maroevićem izdao Zagrebu,2010. i bio urednik monografije trećeg člana prčanjske slikarske obitelji  – Vesne Šojat, podsjetila je Mihaličekova.

Muzičku notu uz zvuk gitare, avgustovskoj večeri za melem duši, dala je mlada umjetnica Anja Radonjić, studentica Istituto Musicale Luigi Boccherini, Lucca.

Moderatorka večeri bila je Jasmina Bajo bibliotekarka savjetnica, koja je između ostalog pročitala nadahnut tekst predgovora za knjigu Priče sa Prčanja,  akademika Tonka Maroevića, sa kojim je Brguljan drugovao.

fotografije  Anton Gula Marković