Osvrt na zbirku kratkih priča “Inicijali” Kemala Musića

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

 ,,Inicijali” malena arabeska 28. kratkih životnih epizoda iz života junaka koji su se sa svojim različitim svakodnevnim ali i životnim sudbinama našli u knjizi izuzetnog prozaiste i pripovjedača Kemala Musića. Autor svoje čitaoce uvodi direktno u priču nema tu glorifikacije glavnih junaka koji imaju svoje životne priče, a svaka je priča po svojim elemntima različita ali i sa univerzalnom porukom o ljudskim osobinama ali i slabostima. U uvodnoj priči ,,Nemojte brati trešnje ostavite ih pticama” autor pravi paralelu između svog odrastanja bezbrižnog djetinjstva jednosg sistema vrijednosti i poštovanja, sa novim vremenom u kom vladaju neke druge vrijednosti. Možda ta sjeta prikazana kroz prizmu trešanja koje simbolišu dah prošlih vremena ali i kroz pravce muzičkih grupa u razmjeni mišljenja sa sinom je trenutak u kom autor pokušava da sagleda mlade iz jednog sasvim drugog novog ugla i da ih razumije. Možda ta želja da u mladom probudi neka druga razmišljanja je samo igra riječi fokusirana na refleksiju proživljenih trenutaka u sudaru svjetova.

I dok Musić sklapa i slaže svoje priče kao dio jedne slagalice kroz većinu priča često ga prati orao kao simbol nadahnuća koji to posmatra sa distance i koji provijava kao nešto beskonačno slobodno kao što su autorove misli. Musić svoje priče uvjek, iznova i  uprkos svemu, formuliše na najrazličitije načine, među likovima toliko po karakteru različitim ali i  po mentalnom, emocionalnom, materijalnom, i svakom drugom sklopu. Iako je svaki lik na svoj način nesavršen ili razruđen autor ga kroz male ,,lične ispovijesti” uvodi u svoj svijet. Priče Kermala Musića podsjećaju po mnogo ćemu na priče američkog pisca Džon Čivera (1912-1980) poznatijeg kao ,,Čehov američkih predgrađa.” Musić kao i Džon Čiver definiše rascjep između stvarnosti i unutrašnjeg života njegovih likova koji njegove protagoniste vodi putevima od otvaranja srca i spoznaje izgubljenosti u svijetu izobilja bez nade, samo spolja udobnom i sigurnom svijetu punom iluzija do često unutrašnjeg sloma i poraza.

U priči  ,,Ruksak mog brata od strica G. potpuno izlizan” autor pravi paralelu života njegovog brata od strica poznatog umjetnika i Corona virusa koji se kao pošast širi Francuskom u kojoj on živi. Moderna priča koja ukazuje na opasnost. Ali glavni junak se ne obazire na opasnost. Za njega je opasnost izazov kako i priliči svim velikim umjetnicima. Henry Monro je zapisao: ,,Biti umjetnik znači i vjerovati u život. ” Dok čitamo ovu priču senzibilitet autora i empatičnost o stricu M. i strini R. i težak život koji su oni prošli od logora Banjica, Dahau, vojnih-vivo eksperimenata učestvovanja u organizaciji 13-julskog ustanka i nigdje ni u jednoj priče u ovoj knjizi sa manje riječi nije rečeno više. I zbilja na samom kraju šta slikaru G. njihovom potomku može Corona u odnosu na ono što su njegovi roditelji prošli i preživjeli. Priča puna dinamike koja nijednog čitaoca neće ostaviti ravnodušnim a zamisliće i mnoge u aktuelnom trenutku. Taj spoj magije svojstven je samo Musiću. Autorova  sposobnost biranja ključnih detalja kako bi se dočarala atmosfera i ocrtali likovi čini ga jedinstvenim. Ova intresantna priča  čvrsto stoji i odolijeva dahom vjetra prohujalih vremena. Noseći u sebi snažnu poruku priče koja u trenucima dobiva testamentarnu funkciju, gdje je izvanjsko i materijalno zamijenjeno unutrašnjim bogatstvom, ostavljajući nam u amanet  životnu mudrost i iskustvo najtežeg iskušenja – smaragdnih misli koji sjaje na izlazu tunela.

Po meni u najjsnažnijoj priči ,,Kad je smrt u kući” sam autor piše o smrti svoje majke kroz zvižduk brata. Dok zvižduk leluja kao omiljena melodija majke a hladnoća obavija autorovo lice. Poslednji džez za napaćene majčine ruke. Jer dok živimo u svakom od nas živi majka pa i kada jer nema. Jedne prilike veliki crnogorski književnik Marko Vešović je zapisao: ,,Kada sklopim svoje oči tada će se i sklopiti oči moje majke. ” Smrt je vječita tajna i misterija da li išta ostaje posle nje sem sjećanja na onog koga nema više. Tema smrti nam iznova otvara prozno-egzistencijalne tematske okvire, poput nepripadanja životu, neutemeljenosti u kontekstu i vremenu, ljudskosti, i unutrašnjoj strani bića, svijetu kakav bi mogao da bude i kakav jeste, području između smrti i igre, nepomirljivostima, potrazi za sobom, pogledu iz ugla stranca u čijim se rukam nalazi zbirka kratkih priča ,,Inicijali” , putovanju po obodu rodnog kraja, paralelnim svjetovima pisaca, domu, bezdomnosti kada majka nestane praznini i hladnoći koja nas i danas tako često okružuje. Psihološki karakter ove priče je evidentan iz samog ugla autora koji ga definiše tokom čitave priče. Musićeva moć sastoji u tome da miješa pisanja, da jedno pisanje suočava sa drugima, na takav način da nikada ne zastane ni na jednom od njih. Autor izražava sebe kroz svoj Aleter-ego svoje drugo ja. Musićevo odredište više ne može biti lično on je jednostavno onaj neko koji želi da na jednom mjestu manifestuje i podijeli svoja promišljasnja au svakoj priči možemo pronaći i dio sopstvenosti.

U priči ,,Moj djed sve polako kako mu vjera i ahmedija nalažu” Musić poput Ćamila Sijarića koji u svojim djelima  vješto koristi naraciju, jezik, autentične arhaizme i leksiku u priči o Muli-Zahidu predstavlja lik čovjeka sjedinjenog sa Bogom i narodom. Znamo da takve priče nose jaku poruku koja se prepliće kroz prizmu ,,starog i novog svijeta” i pogleda na vjeru, ljude, običaje dok kod Mule-Zahida imamo skromnost u vjeri, molitvi, životnim nedaćama utoliko kod mladog hodže vidimo divljenje prema svemu što je ovozemaljsko ali i prema onome što je u Božjim rukama. Vrline zbog kojih je Mula-Zahid bio omiljen izgledaju drugačije iz ugla mladog hoidže.

Musićeve priče prati izuzetan element kratke forme što kod čitaoca održava budnost bez opterećenja. I dok prelazite kroz ovu arabesku pratite i magično oko pisca koji nam sve to dočarava na svoj prepoznatljiv ali i autentičan način. Musić uspijeva da pomijera granice crnogorske proze i to čini na najsuptilnji način. Musićeva iskrenost i otvorenost su najefikasnije strategije u ostvarivanju uspješne komunikacije posebno onda kada se prenose najintimniji dijelovi ličnog, neposredno proživljenih iskustava glavnih junaka. Musićeve priče daju intrigantnu viziju savremenog društva i vremena u kom se nalazimo. Kemal Musić sa zbirkom kratkih priča ,,Inicijali” se krije suočavanje pisca sa sobom ali sa sobom. Njegova  zbirka kratkih priča ne donosi mir. Donosi istinu. Ako ste spremni za put sa glavnim protagonistima kroz književnu realnost i na uzbudljiv način, koji dočarava suočavanja, onda su ove priče definitivno za čitaoca koji želi da uživaju u razasutim dragim kamenima ove nadahnute zbirke.