Ministarski put po vakcinu u Biograd

Pisao sam Vam gospođo ministarko prije nekoliko dana i zamolio Vas da nam kažete sprdate li se Vi to sa nama? Tada mi mnogo toga nije bilo jasno. Istina, nije ni sada, ali sam više nego siguran da Vi svoj posao radite najbolje što umijete. Znam da to najčešće liči na zlu rabotu, ali nećemo valjda Vas i za to još kriviti. To što mnogima, pa ni meni, strah od koronavirusa ne dozvoljava racionalno razmišljanje, nije Vaš problem. Izvinite zbog toga. Vi znate za onu …“strah čovjeku često obraz kalja“… Ako nijeste zbog opterećenosti čuli za tu izreku, jeste sigurno Vaša četvorokoleginica, jer ona mora zbog mauzoleja, kao što morate Vi znati sve o koroni. E pa to je krivac što nepostojeći nacion, kako Crnogorce tretira apostolski svetosavski sabor, ne može da shvati Vaše naume. Oni dolaze iz neke druge sfere, prije iz okruženja, u kome vladaju drugačiji uzusi od onih naših prije lanjskog avgusta. I to treba znati i razumjeti. Vi ste ih usvojili i preporučili ih nama pod formom moranja. Toga se pridržavamo svi osim vrhovnog apostola, što je i razumljivo jer je on ipak prvi među nejednakima. A i radi se o biću uzvišenog vjerskog svjetonazora, poljupciologa svega vjerskog, uključujući i same popove, njihove krstove, kašičice i bočice.

Kasnim sa ovim drugim pismo i zbog neophodnog tumačenja Vaših dobrosmislenih odluka i mjera, jer mi um, priznaću, kao i većini drugih, ne doseže do te razine. Ubih se gospođo da shvatim u koji grad mogu, ako uopšte mogu? Može li ko samnom i kad mi vrijeme posjete ističe u jednom a počinje u drugom gradu? Što sve mogu da radim u otključanim gradovima a ne smijem u zaključanim? Što je u kojem gradu otvoreno a što zatvoreno. Jer, mudro ste napravili selekciju. Što može u Podgorici, prirodno je da ne može u postizbornom Nikšiću, Baru ili Kotoru. Ali može na Cetinju, Gusinju ili Rožajama. Ñešto je dozvoljeno u Tivtu i Budvi ali ne u Plužinama, Plavu ili Danilovgradu. Nijesam siguran da je baš sve tako, ali je najvažnije, Bogu velikome hvala, da ste nam ostavili granice otvorene. Da može ulazit iz odabranih država ko god i kad god želi. Sa koronom ili bez nje. Dobro nam došli, pojedinačno ili u skupini, jer je to, bez sumnje u interesu privrednog razvoja i turističkog podsticaja naše zemlje.

Napadaju Vas brojni neznaveni da ste granice držali otvorene iz političkih razloga, tačnije izbora u Nikšiću. Priznajem, i ja sam jedan od tih, ali Vas ja istovremeno i branim, jer ste Vi radili svoj posao ljekara u politici. To svima mora biti jasno. Jer, ako izgubite vlast, kako onda možete biti ministarka, a ako nijeste ministarka kako možete vakcinisati vaskoliku Crnu Goru? Nikako, složili smo se i Vi i ja, iako se nijesmo srijetali dosle, a i nećemo, sva je prilika ni poslije.

Zlonamjerni kažu da zbog otvorenih granica umire više ljudi. Čak Vam govore zlobni da ste ministarka smrti. Bože sačuvaj! A Vi ste, gospođo ministarko, kao i Vaš prime minister jasno kazali da to nije istina. Ja zaista nemam razloga da Vam ne vjerujem. Tim prije što sam se u Vašu istinu uvjerio bar stotinu puta do sada. Kao i mnogi, ali zar je to važno? Zarad pokoljenja, mora se nešto i žrtvovati. Otvorenost granica se nije desila zbog izbora u Nikšiću. I tačka. Zlonamjerno je tako nešto tvrditi, jer bi tih hiljadu dvojnih bratskih državljana glasalo i ovako i onako, i dalo svoj glas onima koji su im omogućili protok otud i poslije odovud.

Pitao sam Vas gospođo ministarko što je sa vakcinama i može li se onako naški što učiniti da je primi i novinarski soj. Zbog sebe, naravno. Jer ko nije za sebe, opet veli poslovica, nije ni za druge. Ovu ste, u apostolskom kompletu, potpuno sam siguran, savladali do u detalje. Nijeste mi odgovorili. A kako ste i mogli kad Vas je silina rabote  spopala poput krpelja. Da znate da sam zabrinut za Vas zbog toga. Nije Vam lako. Vakcina treba svima a baš nešto i nema toga čuda dovoljno. Još i Vas optužuju za to. Kao da ste Vi fabrika pa izbacujete vakcine na traci. Pazi Boga ti! Jeste da ste odbili one donacije kojim bi se vakcinisalo pola Crne Gore. Ali, neka ste. Kad sam bolje rasmislio, i ja bih. Nego kako. Pa neće oni nama, kad mi imamo ove druge, naše. Manje a slađe. I to nam na noge dođu. Tako rade braća. Os svojega naroda odvajaju da bi nama pred nikšićke izbore dali. Valjda da građani, bar provjerenih 2000, odnosno rizičnih, ne glasa bez vakcine.

Gospođo ministarko, čujem da se spremate na put. Da tražite od Vučićeve Brnabićke i njegovog Lončara pomoć i da nam opet udijele bar po koju vakcinu. Da nam apostolat zbog toga ne padne. Koliko god bilo, nama dovoljno. Sjetiću se gospođo ljekarko, kad budete razgovarali sa Zlatiborom možda i na Tari, ko zna, na njegovu  prošlogodišnju izjavu da se trudi i nastoji da Crnogoraca u zdravstvenom sistemu Srbije više ne bude. Sjećate se da ni Brnabićka baš ne ljubi Crnogorke. Ali, daće oni za one svoje u nas, koliko bude trebalo. Zamoliće ih i drug Aca, a na nega su baš bolećivi.

Dobro je gospođo ministarko što ste isprašili ove bivše zbog navodno neìspravnih respiratora. Mislili su da će pobjeći Vašem i budnom Krivokapićevom oku. Bez obzira što ta informacija nije tačna i što se radi o običnom spinu, ona je korisna jer opominje sve da im se što slično ne bi dogodilo. To spada u korisnu laž ili čak neophodnu kojom se, zarad nas, a koga drugoga, obilato služite.

Slavko Mandić