Miroslav Ćosović: Stari Paštrovići u manastiru Duljevo premalterisali freske kraljeva Dušana i Dečanskog

Ovih dana, između ostalih, aktuelna je i vijest da je Lucija Đurašković isključena iz Lekićevog Demosa jer je na Facebooku lajkovala neku objavu, koju, prema mišljenju rukovodstva Demosa nije smjela da lajkuje. Gospođa Đurašković je istoričarka umjetnosti i direktorka JU „Muzeji i galerije Budve”. Za Pobjedu od 8. marta 2008. napisala je tekst o manastiru Duljevo u Paštrovićima, u kompleksu tog manastira nalazi se crkva Sv. Stefana. U toj crkvi osamdesetih godina prošlog vijeka otkriveni su fragmenti fresaka. Mr Đurašković piše:

„Poslije zemljotresa 1979. godine manastir je obnovljen, a poslije petnaest godina, tačnije 1994, završena je konzervacija i restauracija ostataka živopisa otkrivenog u starijem dijelu hrama (naos i oltarski prostor). Već na prvi pogled po otkriću, freske su ukazivale da je reč o izuzetno vrijednom nalazu slikarstva koje skoro da nema direktnih paralela na našem prostoru. Iako prilično oštećen, duljevski živopis, vijekovima skriven ispod debelog sloja maltera, iznenađuje kvalitetom izrade.” (Lucija Jelušić Đurašković, Manastir Duljevo u Paštrovićima, „Pobjeda”, 8. mart 2008)

Istoričar umjetnosti i akademik CANU Aleksandar Čilikov je u jednom magazinu 2009 god, objavio tekst o manastiru Duljevo, piše da su otkriveni fragmenti fresaka, i još:

“Otkrivanje identiteta slikanih figura ktitora manastira Duljevo dalo je dosta pouzdan okvir za utvrđivanje vremena kada je svetilište zasnovano. Kako su na sačuvanim figurama jasno prepoznati Stefan Dečanski i Stefan Dušan sa titulama kralja – što potvrđuje narodna kazivanja o ktitorstvu Nemanjića…”

(Aleksandar Čilikov, Manastir Duljevo, časopis „Montenegro Family”, decembar 2009)

Stari Paštrovići su poslije smrti posljednjeg vladara iz kuće Balšića, odbili da uđu u sastav države Stefana Lazarevića, koji je zauzeo Zetu i 1423. su potpisali ugovor o prisajedinjenju svog plemena Mletačkoj republici. To se pokazao kao izuzetno mudar čin starih Paštrovića, jer su naredne vjekove znatno lakše proživjeli nego što je to bio slučaj sa ostalim crnogorskim plemenima koja su bila pod dominacijom Osmanlija.

Iz izlaganja Đuraškovićke i Čilikova ne možemo ništa drugo zaključiti sem da su freske sa likovima Dušana i Dečanskog premalterisali sami Paštrovići i time su iskazali netrpeljivost prema srpskim vlastima, kao i u slučaju sa Stefanom Lazarevićem.