Nevenka F. Bajković: Predizborno preslaganje “rogova u vreći”

“Jedino sopstvenu državu mrze oni što su je izdali”

Za neupućene ono “rogovi u vreći” mogao bi biti zajednički naziv za CG opoziciju. Slažu se taman ka rogovi. Preslagali su se i prije predstojećih izbora. Višekratno, ali ne i višenamjenski. Namjena i namjera su vazda iste. Da uskoče na vlast zaobilaznim putem. Preskačući, pritom, broj glasova. Zaisto originalan pristup demokratiji i vladavini prava.

Kad bi neko sa strane posmatrao broj stranaka u sastavu narečene opozicije mogao bi doći do zaključka o visokom stepenu društvene svijesti. U stilu – tako mala zemlja a tako bogata  raznorodnim predstavnicima opozicije. Ne znajući da uopšte nijesu raznorodni. No samo raznoimeni. Bezmalo svi su preštampani sa iste programske matrice. Načinjene od već poznatih mentora i finansijera iz drugih država. Što ni za koga više nije novost

Ali ako bi se pozabavili pitanjem kako su se sve umnožavali, pod raznim imenima, otkrili bi neke posebnosti. Do povećanja broja partija i partijica dolazilo je uglavnom na tri načina:.

1. Usitnjavanjem veće partije na više malih
2. Odvajanjem tj. odcijepljenjem od matične partije
3. Uzastopnim mutacijama tj. preobražajima

Na prvi način najslikovitiji primjer je nekada veliki SNP. Partija naoko velika spolja a sitna iznutra. Nekadašnji radikalni lider i novi nešto umjereniji nijesu se mogli složiti oko pitanja sa kim će da se druže. Onaj sa dužim stažom bi uz četnički DF, a noviji se od njih ograđuje. Doduše samo prividno. Kada su u pitanju veljesrpski interesi i Zakon o slobodi vjeroispovjesti skoro čitava opozicija horski pjeva istu pjesmu. Bez obzira u kom se bloku ili koaliciji nalazi.

I drugi način važi za SNP glede odvaljivanja povelikog dijela mlađanih članova pod novim imenom Demokrate. Narečeni zaslužuju poseban osvrt. Iz više razloga. Od kojih nijedan nema veze sa programskim, konstruktivnim novinama. No sa nečim što se u prirodnim naukama zove mimikrija tj. najkraće rečeno – promjenom boje i izgleda uspješno zbunjuju protivnike jer liče na nešto poznato i bezopasno. Te tako na izborima, sa onim crvenim kravatama i uljudnim izgledom, prođoše iznenađujuće dobro. Pravo zboreći dobro su zbunili one građane koji nijesu skontali ko su im politički mama i tata. Neko bi možda pomislio nenamjerno. Malo vjerovatno. Lider partije nedavno je privukao pažnju javnosti sumnjivim porijeklom titule magistra. Ko je čitao jedan nekada poznati kultni strip sjetiće se izreke “Ne vjeruj ženi koja laže”. Te sledstveno navedenom – ne vjeruj nikome ko se lažima služi.

Što se političkog recimo demokratskog djelovanja tiče može se kratko definisati kao nedjelovanje. Za protekle četiri godine u Parlament ne uđoše ni kafu da popiju, a još manje da se predstave javnosti prihvatljivim ciljevima korisnim za napredak države. Koje, osim promjene vlasti bez izbora, očigledno nemaju.

Najzad da se osvrnemo na predizborni slogan – Mir je naša nacija. Pa koliko je poznato nijesmo u ratu pa da mir obećamo pred izbore. I to ističu oni čija poliitčka sabraća iz Demokratskog Fronta aktivno rade na izazivanju bilo kakvog haosa u Crnoj Gori uključujući krvoproliće. U tome bi Demokrate vjerovatno djelovali kao pozadinci. Koliko je dosada viđeno niđe se direktno ne isturaju. Izgleda im taktika zbunjivanja najviše odgovara.

Što se tiče nacije neće biti da je nemaju. I da im je mir jedina. U multinacionalnoj i multivjerskoj Crnoj Gori nikome nije osporena. Nevolja je što su se svrstali pod dirigentsku palicu popa Rista. A što narečeni misli o svim nacijama, liše srpske, odavno je pokazao.

I na kraju da pomenemo još jednu posebnost. Do nedavno neki istaknuti predstavnici partije nijesu imali ni državljanstvo Crne Gore. A uveliko su aktivno politički djelovali na njenoj teritoriji. Što će reći protivzakonito. Toliko poštuju državu. Zbore da će napraviti državu bez podijela. E to im vjerujemo. Pod uslovom da maknu vlast koja brani opstanak države. Skrojili bi zajedno sa DF-om neko političko kopile bez podjela ali i bez države.

No da se vratimo na treći način raslojavanja srodnih opozicionih partija:

Uzastopne mutacije i preobražaji.

Zasluge za navedeno prvenstveno imaju lideri. Kako su se oni preobražavali mijenjala se i partija. Najzanimljiviji primjeri su PZP i URA. Trebalo je preći put od suverenista do bliskih saradnika vojvodinih klerofašista, što je lider Pokreta za promjene odavno učinio, a lider URE im se upravo nudi za postizbornu koaliciju. E tako radikalno ni virusi ne mutiraju.

Rad na terenu ili Putujući cirkus gubitnika” .

Za protekle četiri godine kad god bi se nešto loše desilo na teritoriji države, od izlivanja kanalizacije do pomora ribe i sl., stuštili bi se istaknuti članovi opisanih opozicionih družina da vardaju, prozivaju i naravno traže ostavke. Bez ikakve procedure i vještačenja.  Uz obilatu logističku podršku čuvenih NVO “grantovaca” i predstavnika Mm štampe (u prevodu Medijske mafije). Zna se da su dobro plaćeni za parlamentarni nerad, ali nije tajna da su za vanparlamentarnu djelatnost plaćeni još bolje. Da imaju i malo stila i demokratske kulture bar bi se jednom prevarili da pohvale nešto što su protivnici dobro uradili.

Zlo je sjeme odavno posijano po Crnoj Gori, te se nije čuditi što počesto put za izlaz vodi kroz troskot i drače. I što su svaki izbori sudbonosni i istorijski.

U novije vrijeme od kad se zahuktala klerofašistička revolucija zvana “Ne damo svetinje” nijesu propustili nijedan protest. Da ne dobiju neopravdani. Uhapse uvezenog popa koji u Crnoj Gori djeluje ilegalno, a svi se uglednici iz redova ove očito anticrnogorske opozicije postroje na mjestu događaja. Da brane grobne crkve i manastire koje su im preci gradili. I nijesu ugroženi. Osim od njih samih što bi da ih prepišu u vlasništvo tuđe države i tuđe crkve.

Bruke i zastiđa

Ne možemo se požaliti na dosadu. Za to su se postarali prethodno opisana čeda nakaradno shvaćene demokratije . Nema sumnje, u pogledu rušenja vlasti bez izbora, postižu potpuno saglasje. I tu je kraj idile. Što se ostalog tiče ne bi se složili ni oko uvoza čačkalica. Izuzev u slučaju da su spakovane u omot sa grbom nazovi bratske države.

Pokazalo se da su dosadašnja opoziciona udruživanja u osvajanju lokalne vlasti prilično uspješna, ali krajnje nestabilna u pogledu njenog održanja. Te se tako dešava da im, u tankoj većini, poneko isklizne. Što po računici za osnovnu školu vodi do gubitka vlasti. Kako takvu grku pilulu nijesu sposobni da progutaju redovno nastaje manja ili veća bruka.

Nije teško pogoditi na koga će se obrušiti. Prvo na vladajuću koaliciju koja navodno potplaćuje odbornike, a zatim i ljude koji su se usudili da im okrenu leđa. A ne bi im ni na kraj pameti palo da nije sve na prodaju. I da su neki iz redova koalicionih partija skontali da se nalaze u lošem društvu. I sve dalje od prvobitnih obećanja i zacrtanih ciljeva. Obično bi se poslije manje ili veće vardanje na tome i završilo. Osim nedavno u Budvi.

Bruka u metropoli turizma

Nesporno je da epitet metropole turizma Budva istinski zaslužuje. I pored urbanističkog haosa, davno započetog, i prekomjerne gradnje koja se i dalje nastavlja. Ovaj grad nudi mnogo. Ima odlične hotele i restorane, lijepe plaže, i mnoštvo zabavnih sadržaja. Što naravno privlači i veliki broj gostiju. Utoliko je žalosnija činjenica da je zahvaljujući aroganciji i siledžijstvu bivših čelnika nedavno postala i pozornica primitivizma. Zastiđe kakvo nije zapamćeno ni u najgorim krizama kroz koje je država prolazila od Drugog svjetskog rata naovamo.

Da pomenemo samo neke manifestacije sile i vulgarnosti iz repertoara “protestanata” – od uličarskog izrugivanja policiji, prostačkog performansa sa dovođenjem magarca ispred skupštine radi ismijavanja novog predsjednika, vrijeđanja odbornika zbog stava koji je doveo do promjene vlasti pa sve do haosa, nereda i brutalnih napada na policiju. Čime su ih sve gađali od flaša do petardi i Molotovljevih koktela samo je srećan sticaj okolnosti spriječio tragediju. Kakvi čelnici takvo i ponašanje.

Učinak njihove vlasti procjeniće građani Budve. Ali postoji nešto što je već procjenila građanska Crna Gora. Uličarski ispadi će se zaboraviti ali se neće zaboraviti proslava godine nestanka Crne Gore. Čiji su bili kumovi i organizatori. 

Toliko o njima.

Zanimljivo je napomenuti da je prije godinu dana na sličan način došlo do promjene opštinske vlasti u Kotoru. Scenario isti, zaključavanje prostorija, zadržavanje pečata i sl. Izvedba naravno u režiji portparolke DF-a. koji ni census nije prešao u opštini. Nikome nije napamet palo da pravi haos i nerede dokazujući da manjina ima veća prava na vlast od većine. Došlo je do mirne smjene vlasti, kao što je običaj u svim civilizovanim sredinama.

Nova predizborna taktika opozicije.

Djelimično je pomenuta na početku ovog teksta a svodi se na zbunjivanje glasača mimikrijom što bi se na primorju nazvalo maškaranjem.  U tom cilju se opozicija potrudila da skloni sve likove po kojima bi ih građani prepoznali. Od “pipuna” do zamašćenog nosioca vojvodske titule iz reda četničke “aristokratije” čiji bi grb slobodno mogao biti kokarda+kama.

Trenutno su na predizbornoj sceni svrstani u dvije veće kolone. Jednu čine Demokrate a nastupa pod sloganom Mir je naša nacija. O njima je dovoljno rečeno na početku teksta. Da ponavimo Crna Gora nije u ratu pa joj ne trebaju karavani mira a njima bi bolje bilo da razmisle o miru sopstvenih predaka.

Drugu kolonu čini maškarani Demokratski Front koji nastupa pod imenom Za budućnost Crne Gore. Grdne li ironije. Može li iko biti toliko glup da ne shvati kakvu bi budućnost sašili Crnoj Gori. Mogli bi je unaprijed nazvati – Mesna zajednica Crna Gora – sa sjedištem, a đe bi drugo no, u Beogradu, koji se navodno uopšte ne miješa u unutrašnje stvari nezavisne i suverene države odlučne da to i ostane.

Uz ove dvije glavne kolone svrstale su se još razne grupice, stranke i strančice koje ne bi prešle cenzus ni u sopstvenoj mjesnoj zajednici.

Predizborna groznica će proći ali će metastaze naših podijela još potrajati. Srećom o tome se sve više piše iz pera uglednih intelektualca iz Crne Gore i van nje.

I na kraju nijesu nam samo dokazani neprijatelji i njihovi mentori krivi za probleme sa kojima se nosimo. Ima nešto i u nezrelosti. I u prebrzom prelasku od jednog arhaičnog herojskog doba u moderno. Da ne pominjemo stogodišnje ispiranje mozgova. Nema više istorijskog načina isticanja na bojnom polju. Za narod izrazitih individualaca teško je prihvatiti činjenicu da ne mogu svi biti među prvima . Kao i da postoje drugi načini isticanja od kojih je, najbrži preko politike, istovremeno najgori i najkraćeg trajanja.

Rad, znanje i kreativnost samo su neki od njih. A Crna Gora ima potencijala za to više nego dovoljno.