Andreina borba sa koronavirusom: Mislila sam da je to moj kraj

Kada je prije mjesec osjetila prve znake umora, dvadesetdvogodišnja Podgoričanka Andrea Ristić nije ni slutila da od tada počinje njena borba za život. Jaki bolovi u grudima, glavi, kičmi, temperatura koja danima ne pada, naticanje vrata, gušenje, rad pluća od osam odsto, da bi na kraju kolabirala… Sa svim tim se ova hrabra djevojka susrela nakon što joj je potvrđena infekcija koronavirusom. Kako priča u ispovijesti za CdM, iako je po prirodi borac, prvi put u životu je pomislila “Ovo je moj kraj”.

Andreina borba sa opakim virusom počela je prije nešto više od mjesec, nakon što je danima osjećala umor.

“Kao mlada osoba, koja je uvijek u pokretu, mislila sam da me umor stigao. Međutim, krajem juna, dok sam odmarala nakon posla, osjetila sam hladnoću i bol u grudima prilikom disanja. Izmjerivši temperaturu i vidjevši da je imam, pomislila sam “E baš lijepo, dako bude ovaj virus”. Nakon par sati bolovi su bili jači, a groznica je počela da “radi” svoje”, priča Andrea za CdM.

Otišla je u Covid ambulantu u Tološima, gdje je dobila injekciju i upozorenje da sjedi kući, te da će u toku dana doći osoblje da joj uradi test na Covid-19.

“Vrativši se kući, nakon sat vremena dobijam gušenje, i kad zapravo pomislim sada tu kreće moja borba. Odmah su me primili na Infektivno odeljenje, izvadili sve moguće nalaze i dali terapiju. U tim trenucima nisam mogla da stojim na nogama, a moje tijelo je bilo više nego izmučeno”, navodi Andrea.

Dan nakon što je hospitalizovana, biva otpuštena na kućno liječenje.

“Međutim, sljedeće jutro budim se sa otečenim vratom i visokom temperaturom, bolovima cijelog tijela. Vraćam se opet na Infektivno odeljenje, gdje sam tokom pregleda kolabirala. To ću pamtiti cijeli život. U jednom trenutku, bila sam svjesna svega što se dešava oko mene, ali nisam imala snage ni oči da otvorim, da dam znak da ih čujem”, potresno priča Andrea.

Kako je vrijeme odmicalo, bolovi su bili sve jači.

“Dolazila sam u situaciju da mi se od bola kičma ukoči. Doktori i medicinsko osoblje su radili sve što je u njihovoj moći, ali jednostavno to nije bilo dovoljno da se moje tijelo pokrene. Imala sam osjećaj kao da zapravo to nije moje tijelo. Dodirom same sebe, povređivala sam se. Boljelo me je. Kasno uveče stigao je nalaz da sam pozitivna”, kaže Andrea.

Odmah nakon što je stigao nalaz da je pozitivna, Andreina porodica je smještena u samoizolaciju.

“Dani su bili kao godina, a svaki pretežak. Ja, koja sam mogu slobodno reći borac, prvi put u životu sam pomislila “Ovo je moj kraj”, priča ova hrabra djevojka.

Adreina borba sa koronavirusom uticala je i njeno psihičko stanje.

“Što se tiče psihičkog stanja, da ne pričam. Gledavši sve ostale ljude sa strane, malo je reći da je bilo poljuljano. Kad rad pluća od 100 odsto, padne na jedva nekih osam odsto, a znate u kakvoj se situaciji nalazite, nemoguće je da ne budete poljuljani. Sve vrijeme bila sam pod terapijom i nadzorom. Bilo je to dugih 20 dana, veoma dugih. Punih bola, stresa, nade, vjere i molbe, da bude bolje”, navodi Andrea.

Kada je napokon počela da se oporavlja, Andreu je i dalje bilo strah.

“Strah je i dalje bio tu. “Šta ako se vrati?” Za svaku novu, da kažem promjenu mog tijela, bilo me je baš strah. “Da li se vraća na staro?” I samo ne ti bolovi, samo ne sve to opet… Čuli smo da ovaj virus neko ima da ne zna, ili da zna ali nema nikakve simptome. I ja uvijek kažem “Vi ste srećni ljudi”. I jesu, zaista smatram da jesu, kad ne moraju da prođu kroz svu tu agoniju, onda su veoma srećni ljudi”, navodi Andrea.

Baš kao što kaže njen horoskopski znak, mlada Podgoričanka se kao lavica borila prethodnih dana, i upravo na to je najviše ponosna.

“Često su znale drugarice da mi kažu, mada i bližnji: “Opravdaj svoj horoskopski znak, budi Lavica” . I jesam, stvarno sam se borila, nisam dala da ljudi vide koliko mi je teško. Moji bližnji su već bili u dovoljnom šoku zbog svega, morala sam na neki način da ih zaštitim. Iako je bilo više dana kad sam plakala, nego bila normalna”, kazala je Andrea.

Iz bolnice je napokon puštena kući u strogu samozilaciju.

“Moram napomenuti to, strogu! Koju sam ispoštovala…Na drugom testu sam takođe bila pozitivna i dalje. Međutim vidjela sam da se moje tijelo vraća u normalu, i znala sam da ću uspjeti da se izborim sa virusom. Treći test koji je urađen prije par dana pokazao je da sam negativna. Sada se polako pripremam da se vratim svojim svakodnevnim obavezama. Moram reći da sam i trenutno strašno umorna, izmučena, ali imam volju da se pokrenem. Primijetila sam da se brzo zamaram, i da se zadišem brzo…Mada, nastojaću da svoja pluća što prije vratim u normalu i da se vratim što prije starom životu, koji eto počinjem iznova”, priča hrabra djevojka.

Građanima poručuje da što više čuvaju sebe i druge.

“Živi sam dokaz da godine nisu bitne kada je ovaj virus u pitanju. Ja sam u početku virus shvatala olako i bezazleno, međutim sada vidim da je ovo sve samo ne to. Cijeli svijet je stao, vrijeme je i mi da stanemo i da povedemo više računa o nama. Zapravo nismo svjesni koliko je život lijep i koliko je malo potrebno da budemo srećni i zadovoljni. Ovo je bila moja borba. Ne dozvolite je sebi ili nekom bližnjem. Poštujte mjere”, zaključuje za CdM svoju ispovijest Andrea.

Slađana Đukanović

CdM