Značaj Perasta kroz vjekove, njegova slava, uspješni periodi i veliki podvizi peraških junaka, skoro uvijek su vezani za hrabrost, inteligenciju i instikt njegovih stanovnika.
Bure i oluje, zemljotresi, ratovi, bolesti, tuge, radosti, tresle su ovaj grad i prožimale njegove najtanje niti, pločnike, kuće, palate, crkve… Bez bedema, otvoren ka moru, rađao je najplemenitije, najhrabrije i najneobičnije ljude. Velika imena kroz vjekove Perasta, nizala su se a njega činila sve jačim. Toliko jakim da i danas ovaj grad kao istorijski, tradicionalni i kulturološki gigant opstaje i plijeni. Stiče se utisak da mu godine i vjekovi samo daju na važnosti i vijednosti.
Neminovno je pomenuti sve one značajne ljude, o kojima imamo prilike da pročitamo i kroz priče doživimo veličinu i snagu i pojedinaca i porodica, koje su u jednom periodu pronijele slavu ovog dijela Jadrana, posebno Boke kotorske: Tripo Kokolja, Matija, Vicko i Andrija Zmajević, Marko Martinović, Vicko Bujović, Julije Balović, Krsto i Vjekoslav Visković… Porodice Smekja, Šestokrilović, Štukanović, Burović, Čorko…
Međutim, svi zaboravljamo na na nju ženu Peraštanku: majku, suprugu, sestru, ćerku.
Peraštani su veoma vodili računa o položaju žene u društvu. Itekako su bili svjesni činjenice da su one bile veoma važna karika u lancu njihovih uspjeha i napredaka i upravo one davale najveći vjetar u jedra njihovih brodova.
„Strogo moralna, Peraštanka je posvećivala sav svoj rad domaćem ognjištu, u prvom redu odgoju djece u religioznosti, poštenju, održanju riječi, karakternosti i samoprijegoru…. I opet, ona je umjela da sa mužem otisne se i na more, i u daleki svijet, i da se sa dugim i mučnim putovanjima izbliza upozna sa svim teškoćama pomorskoga života gledajući smrt pred očima.“ (Pavao Butorac, Kulturna povijest grada Perasta, str.123)
Upravo su one na dugim putovanjima udišući miris borbe i smrti, udisale i uticaje istoka i zapada, te prihvatajaći njih, prihvatale i ljepotu življenja i obogaćivale sebe, a po povratku i svoj dom i grad u kojem su živjele. Ukrasi, pribori za jelo, posuđe, ogledala i manji komadi namještaja, tkanine, odabirani od strane kapetanskih žena i kćeri, bili su donošeni sa putovanja i krasili domove peraških familija.
Stil života, način razmišljanja, izražavanja, odjevanja, društveni život, sve je to imalo duh kultura i tradicija donešenih kroz Verige, pomiješano sa onim tradicionalnim peraškim. Zato se u peraštanki grle hrabrost, ljutnja, finoća manira, pokornost.
Imamo primjer neustrašivosti kroz lik Marije Zmajević, majke barskog nadbiskupa Andrije Zmajevića. Naime, gusari su 1624. godine, 24 juna, napali na Perast. Nekoliko žena peraštanki, otisnule su se barkom na more sa Marijom. U direktnoj borbi sa gusarima, hrabro je pružala otpor, udarajući gusare lancem od barke, sve dok je snaga nije napustila, te je na taj način herojski izgubila svoj život.
Mnogo je bilo ovakvih primjera. Kao i onih gdje su žene čekajući i ispraćajući svoje sinove, muževe i braću, provodile svoje živote u molitvi za njihovo zdravlje, spremne da brane svoj dom i ognjšte.
Peraštanima je mnogo značila čast njihovih žena. Tome u prilog ide jedan od njihovih postupaka. Naime, 02. 05. 1677. godine, opština šalje zahtjev kotorskom providuru koji glasi: “Stari je običaj, a Peraštani se nude, da će ga opravdati, kad pravda (sud) hoće da ispita žene im da dolaze tamo (naime u Perast) službenik, da to obavi, pak prema staležu im ili to čini u kući ili u peraškoj stolnoj crkvi. Ova praksa kažu bila je izmijenjena, pa klečećki mole da se nastavi po njihovom vlastitom običaju, koji odgovaraju poštenju njihovih žena.“ (Pavao Butorac, Kulturna povijest grada Perasta, str. 124)
Ovaj zahjev i molba ujedno, značili su da ukoliko neka od peraštanki bude optužena ili svjedok nekim nedozvoljenim radnjama, u tom slučaju, opštinsko vjeće traži da te žene budu ispitane u Perastu a ne u Kotoru. Takođe, u zavisnosti od staleža, trebale bi biti ispitane ili u svojim domovima ili u crkvi Sv Nikole.
Odgovor je bio djelimičan, dio njihovih molbi je uslišen. Naime, dozvoljeno je da žene višeg društvenog sloja budu ispitane u njihovim kućama, dok su žene iz nižih društvenih slojeva imale obavezu da uz konjaničku pratnju dođu u Kotor, kod sudije na ispitivanje. Ovaj odgovor od kotorskog providura, stigao je samo dva dana nakon zahtjeva, odnosno 04.05.1677.godine.
Ovakav gest od strane opštinskog vjeća, svakako govori o velikom poštovanju i brizi za njihove žene i spremnosti peraštana da sačuvaju njihov obraz i čast ali ukazuje i na ponos samih peraštana, koji su ovakvo ophođenje prema njihovim ženama, tumačili kao uvredu.
Međutim, ono što je poznato takođe, je da se bahatost kod žena nije podržavala, već su takve žene bile prekorene. Čuvena je Jele, žena Vicka Bujovića bila primjer jedne takve. Mnogi su je prezirali zbog njenog stava, posebno što je sa istom bahatošću dolazila u crkvu, što je bilo nezamislivo.
Ovo je ona ista Jele koja je živjela za i od Vickove ljubavi. Rodila je Ivana, Krsta i Stjepana. Čuvala mu leđa, pratila ga i dočekivala. Plašila se za njega. Ljutila se i kritikovala ga i hrabro i uzdignute glave, nastavljala dalje. Kako ona tako i mnoge druge žene.
Da bi se spriječio “loš” uticaj pojedinih žena, 10.05. 1663.godine, za vrijeme gradskog kapetana Krsta Vickova Vickovića, naredi se da se sve klupe za kaznu iznesu iz crkve, te da budu primorane klečati u crkvi za vrijeme molitve. Ukoliko se bilo koja žena htjela inatiti, te se drzne da u crkvu unese bilo koji način za sjedanje, biće upućena sudiji, a klupe će biti spaljene na pjaci. Ovaj predlog je usvojen sa 37 glasova za i jednim protiv.
Jasno je da su Peraštanke, kao i njihovi muževi, sinovi, braća, morale pored hrabrosti i snage, pokazati i pokornost i milost. Od njih se očekivalo da bez obzira na karakter, ne pomišljaju na ispade i ne ukazivanje poštovanja.
Ovo je kratak osvrt na društvene prilike Perasta u jednom davnom periodu. Mada, reklo bi se da i danas važe neke vrijednosti i osobine, koje krase muškarce i žene iz ovog podneblja.
„Bokelj je opor, otporan, uporan. Požrtvovan, strpljiv, ustrajan. Kad se može da takmiči, sretan…
“Peraška je žena lijepa, stasita, ozbiljna, otmjena“. ( Pavao Butorac, Kulturna povijest grada Perasta, str. 122)
portalanalitika
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].