Pijaca-špenza

Subota i prva misao pjaca. Pazarni dan, špenza, pa kafa u Vardara ili pred Dojmi.

Kotorska stara pjaca pod Markat.

Taj bazar mirisa, kolura, konfužiona, ćakula, da te samata kao ringišpil koji vrti, zuji, nosi, leti….

A na njenim kamenim tezgama s jedne, i cvijetnim đardinima s druge bande, pa peškarijom koja vonja na ribu, školjke i more, te unutrašnjim kapunijerama, svake Božje gracije.

Od malih butiga koje nude pršut, tanko isfilan i sireve, od njeguškoga klasičnog u kolutove, do svih mogućih začina i đakonija u njemu, papra crvenoga, maslina, oraha, svakakve delicije, pa bijelog pljevaljskog i lisnatog iz Kolašina, kajmaka mladog, ali i skorupa iz mijeha, njeguških kobasica, pancete, fažole suve i fažoleta.

Svaka šjora ali, bome i šinjor koji se tendi u kužinavanje i trgovinu, ima svoju ženu iz Grblja, neprevaziđenih pamidora, balancana, prasaka, zelja, blitve, luka i ostale verdure, ali i svoga ribara, svoga nakupca.

Ne zna se sušto prije borse napuniti na čuvenoj kotorskoj pjaci subotom, osobito.

Ili verdurom ili fruktima.

Da ne zaboravim, zlatno, kao dukat maslinovo ulje domaće, čisto i bez dodataka, (žimi đeca), kako poručuju sa kamenih ili drvenih tezgi.

Cvijeće, to je tek poseban gušt.

S proljeća, dakle u ovi stađun svakakvoga.

Od mirisnih malih garofula, begonija, lavande, đenepra, tulipana, ružmarina, do sadnica masline, naranče, limuna, kamelije…..

Vrtoglavicu, kažem vam, da dobiješ.

Zamanta se od cvata, ploda, ukusa, mirisa, preše, mjere, sitnoga kusura, saketa, borši, cegera, toga odjeka opšte fešte subotnje pjace u Kotoru gradu.

Da ne zborim da ćete na tim pločama i u tih, ne znam koliko kvadrata, sresti mnoge koje ne vidite po cijelu setimanu, i što ćete sve čut.

Novitadi, na pretek, deboto, ne treba vi radio ni novine.

Prvo ko je umaro (umro), koja je rodila, ko se vjerio a ko rastavlja, ko gradi kuću a ko je kome ošklapio komadić baštine. Ko se đe zaposlio i ko mu je to učinio preo veze, i iz koje partije, ko je, i okle mu, kupio novo, bijesno auto, đe je sinoć gorelo, jerbo se čula sirena, zavijala je tri puta, ko se iskrcao s broda, đe ima za kupit trapulu za miša, itd.

Cijelo se naše malo mjesto pretrese na pjacu ispo’ Markata, pa nastavi, bome, u Vardara i Dojmi.

Tačno znam i da me ne zovu i da im ne mahnem (vazda u prešu), ko s kim śedi, a zaklela bi se i o kome, čemu ćakulaju. Koga prigaju i što će koja sparićat za objed. A kad prekardaše, jerbo ne gledaju uru, onda konstatuju da od objeda nema danas ništa jer su okasnile.

Proće se s onim što je ostalo od jučer, ako nije onda dva jaja prigana su dva pera salate i Bog te veselio, zbore naše šjore.

Onda, po pravilu jedna ili jedan od njih će: danu, fermaj..što je ono bilo na radio, nisam dobro uvatila što je ono bilo okolo prčanjske crkve, bruka, slomili su kolonadu?

Ili, što se čini od rabote na sotoportik? Ali je sad u novu vlast ona, ili ova???

Sve naše užance i krijance tu su, za malim taulinima uz espreso, makjato, malu i veliku s dram mlijeka, pa uz pelin, rakiju, iza oćala ili s njima na vrh glave. Okolo 11 ura i nova tura.

Po pravilu imućnijih šinjora ali fureštijeh, ne mislim na strance nego domaće kapetanice, raspuštenice, udovice i razumije se boket prelijepih, mladih Kotoranki.

Svaka ljepša od ljepše.

Tankovite, dugonoge, denjiozne, rice i sumprešane kose. A tek obučene po ultima modi i one i matere im.

Malo me rabija uvati i rado bi im rekla da me nije strah da će me švacat, da je subota dan za odmor i opuštenost, za patike, šlape, farmerice, štrambo a ne luše, da se vide na pjacu od sata nove creve, kapot, bunda, kapelin, borsa.

Nego, svako čini kako zna.

Takve su kotorske subote od rane zore. Na sunce s pjace na tarace gostiona.

Evo brojim već četvrtu, od kad nas je ovo čudo zadesilo, pa su nam i subote zapatane.

Markat jutros tužno na škrge diše.

Najviše je cvijeća. Svanulo pa da se usadi u đardine i pitare.

Sve ostalo kako mora i kako naredbe propisuju. Naroda slabo. Srela sam rođaka. Ke nova? rekoh mu sa propisne daljine.

Evo o, došo za malo verdure a kupio sam pituru da krečim, barem nešto korisno da učinim,on će meni.

Čuvaj se, rekosmo u zadnje jedno drugome.

I to ćitadina što sam dalje srela, svi s maskama preo turina, rukavicama bijelim, plavim, prozirnim, samo na mot se pozdravljamo.

Odmahnemo rukom, bespomoćno a u očima pitanje: do kad ovako?

Koliko će još trajat?

A posred subote još veći koprifogo.

Skoči, kupi, plati i odma doma. Ni jednu s nogu nemaš đe.

Ni kafu, ni rakiju, ma ni jednu novitadu, ma ni škerac da čuješ uživo.

Samo preko sms-a na puste mobilne, koji će nam eksplodirat od silne upotrebe.

Korona, korona subota te smela!

Adio vi do poneđeljka, sjutra je Sveta neđelja.

Dubravka Jovanović