Visoko je crnogorska zastava, uzvišena i dostojanstvena, baš kao i Crna Gora

Sramni pokušaji huligana da na Terazijama zapale crnogorsku zastavu na zgradi Ambasade Crne Gore prava su slika “bratskog” odnosa prema svemu što je crnogorsko. Beograski huligani bi da pale crnogorsku zastavu, traže da se protjera ambasadora Tarzan Milošević, a sve zbog “odbrane srpskih svetinja” koje su u Crnoj Gori. Ali, crnogorska zastava je preživjela i ovaj napad. Preživjela je i mnogo moćnije, baš kao i ponosna Crna Gora.

<<<Skandal u Beogradu: Huligani raketama za vatromet gađali crnogorsku zastavu<<<

Politički analitičar iz Zagreba, Davor Đenero, komentarišući dešavanja ovim povodom, za CdM kaže da je odluka Crne Gore da crkvenu imovinu koja je nakon 1918. bez ikakva ulaganja pripala Srpskoj pravoslavnoj crkvi vrati u državno vlasništvo racionalna ideja.

“Ona bi bila racionalna i u slučaju da nije “samoodbrambena”, dakle da ne služi tome da se država Crna Gora afirmiše naspram SPC, koja ne priznaje crnogorsku državnost, odbija se registrovati za djelovanje u Crnoj Gori, a često djeluje kao politička agentura koja nastoji razarati državu u kojoj djeluje. Podržavljenje crkvene imovine za sada, kratkoročno, ne mijenja ništa u statusu SPC u Crnoj Gori, jer je logično da će objekti kojima se SPC danas koristi, a smatrala ih je svojim vlasništvom, ostati na korištenje ovoj organizaciji. Važno je, međutim, da se utvrde pravila pod kojima se odvija sakralna, karitativna, obrazovna ili neka druga djelatnost SPC, kao i svih drugih crkvenih zajednica u Crnoj Gori”, jasan je Đenero.

Definisanje vlasništva države nad crkvenim objektima, a time i prihvatanje obaveza koje slijede iz vlasništva, samo je prvi korak.

Đenero navodi da je čudno da je Venecijanska komisija tako dugo dovodila u pitanje neosporni zakon koji samo preuzima praksu visokorazvijene zapadne demokratije, a još je čudnija patetična reakcija SPC na racionalan potez zakonodavca u Crnoj Gori.

“Iako Beograd trenutno pokušava podgrijavati tenzije u Crnoj Gori, iako su usual suspects u svakoj krizi ponovno u Beogradu brifirani od strane nosilaca tamošnjeg autoritarnog nacionalističkog režima, jasno je da su vremena prenošenja nacionalnih napetosti preko granice na ovom području prošla, a posebno to važi za Crnu Goru koja je dio euro-atlantskoga sigurnosnog saveza”, priča Đenero za CdM.

Politički analitičar za CdM naglašava da Zakonom o vjerskim slobodama zakonodavac u Crnoj Gori nije “„izmišljao toplu vodu””, nego je samo, i to vrlo blago i fleksibilno, primijenio”Francuski model” upravljanja crkvenom imovinom.

“Od Francuske revolucije Francuska je dosljedno sekularna država, a država vodi računa da se crkvene zajednice mogu “baviti svojim poslom”, dakle duhovnim snabdijevanjem stanovništva, ali da ne mogu izlaziti iz okvira duhovnog djelovanja i uticaja unutar građanskog društva. Imovina koju su crkvene zajednice stekle u Francuskoj prije Revolucije nacionalizovana je, dakle prešla u državno vlasništvo. Međutim, crkve i samostani nisu pretvoreni u skladišta ili državne kancelarije, nego su ostali na upotrebu vjerskim zajednicama, a one u javnoj proceduri dobijaju objekte na korištenje, uz propisane uslive i obveze korisnika. Za državu to često znači dodatne troškove, jer ustorijske vrijednosti i zaštićena kulturna dobra održava prije svega država. Nije se Crkva našla pod udarom tereta obnove katedrale Notre Dame u Parizu, nakon tragičnog požara, nego je obnova prije svega posao Vlade””, zaključio je Đenero.

Miraš Dušević
cdm