Imenima i jezikom Boke

0

dr Domagoj Vidović

Po imenima i prezimenima vidi se simbioza romanstva i slavenstva na našem području, kazao je predstavljajući Rječnik savremenih hrvatskih osobnih imena dr Domagoj Vidović, jezikoslovac i onomastičar.

On je u pres sali kotorskog Kulturnog centra u srijedu 11. decembra održao predavanje u okviru svog studijskog boravka i terenskog istraživanja u Boki Kotorskoj i Baru u period od 30. novembra do 12. decembra.

Predstavljanje Rječnika autora: Ankice Čilaš Šimprage, Dubravke Ivšić Majić i Domagoja Vidovića i predavanje održano je u organizaciji Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore.

Prvo predstavljanje ovog rječnika izvan Zagreba se dogodilo u Kotoru, kazao je Vidović.

Kotor je povijesno pripadao Dalmaciji ima najstarije notarske knjige,ima brojne spomenike još iz ranoga srednjeg vijeka i po mnogo čemu je poseban.

U najranijim razdobljima na vrlo važnim istorijskim spomenicima su spomenute i žene.Vidović je podsjetio na sarkofag Andrije Saracene na kome je ime njegove žene kao i  na crkvu Sv. Luke na kojoj je takođe zapis imena jedne žene.

Rad profesorice Gracijele Čulić o antroponimiji Boke Kotorske predstavlja jedan od temeljnih radova za proučavanje istorijske antroponimije.

Stoga je dr Vidović u ime autora Rječnika uručio zahvalnicu si primjerak Rječnika profesorici Gracijeli Čulić.

Vidović se osvrnuo na projekat “Hrvatska antoponimija u 14. i 15. vijeku” koji kada je pokrenut, kako je kazao, trebao  se  odnositi na područje Republike Hrvatske.

“Međutim, vrlo brzo smo shvatili da bez Boke Kotorske, područja Bosne i Hercegovine, nećemo dobiti relevantne podatke za hrvatski imenski fond. Projektom se pokazalo koliko je 14. i 15. vijek prelomni period. Jedna od bitnih stvari bio je prodor Turaka koji je počeo mijenjati etničku i vjersku strukturu, ne samo u Boki, već i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nastupile su velike promjene”, naveo je Vidović.

On je naglasio da je  već u 12. vijeku bilo slavenskih toponima, kao što je  Parilu, upravo zbog toga što su oni pokazatelj toga da je neko stanovništvo duže na tom području.

Imena gradova u Boki Kotorskoj su uglavnom odraz starijih kultura kojih više nema.

“Pa samo ime Kotor je najvjerovatnije rimsko, ime Prčanj je vjerovatno dalmatsko. Sve su to odrazi kultura kojih kasnije nije bilo. Činjenica da imamo važan toponim u Kotoru već u 12. vijeku pokazuje koliko je to slavensko stanovništvo već onda bilo značajno zastupljeno u gradu. Kada se bokeljska situacija uporedi sa područjem hrvatskih gradova, onda vidimo velike sličnosti u istorijskom razdoblju”, rekao je Vidović.

Kako navodi, postoji mnogo imena koja su slična na tim područjima.

“Nalazimo tri kategorije osobnih imena, a zajednička cijelom prostoru jesu opšta hrišćanska imena, kao što su: Andrija, Juraj, Marko, Marinko ili Marin zatim Ana, Marija. Tako imamo mjesne svece čiji su se kultovi takođe odrazili u osobnim imenima, kao što je recimo Vlaho u Dubrovniku ili Tripun u Kotoru. A nalazimo i neka imena koja su na rubu Istoka i Zapada. Jedno od tih imena je Ivan, odnosno odnos imena Jovan i Ivan”, naveo je on.

U Kotoru je u 13. stoljeću zabilježeno vrlo rijetko ime Marcela, zatim ime Erik.

Franciskus, koje je najvjerovatnije ime Frano, ili ime Viktor.

To su imena koja su na ukupnom hrvatskom prostoru najranije potvrđena u Boki Kotorskoj u 13. vijeku. U 14. vijeku dolaze najstarije potvrde imena Ana, Damjan i Kate.

Takođe u 14. vijeku potvrđeno je ime Goran.

Ime Hrvoje je potvrđeno u 14. i 15. stoljeću, objašnjava Vidović.

On se osvrnuo i na sličnosti u bračkom i bokeljskom govoru uz manje izmjene poput  lencula i lancuna, prosulja u Boki, a na Braču prsura, furmina, kroštule, štikadenta i botilja po bokeški, a na Braču furimont, hrustule, štikadijent i butija.

Škudela i kapot su npr. zajedničke riječi za oba jezička područja.

Prema njegovim riječima, 14. i 15. vijek  su razdoblja kada su se unutar samih priobalnih gradova, ali i zaleđa, počela dešavati dva suprotna procesa.

“Ako pogledate dalmatinske gradove, tada je sve veći udio narodnih imena počeo prodirati u njih. Odnosno, gradovi poput Kotora, koji su do tada imali uglavnom romansko ili romanizirano stanovništvo, u njih su sve više počeli prodirati Slaveni što vidimo ne samo iz korpusa osobnih imena već i iz toponimije”, kazao je Vidović.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].