Ombudsman: Nataši, Marku i Mašanu Martinoviću Uprava policije povrijedila pravo na nepovredivost fizičkog integireta i pravo na život

Uprava policije povrijedila je pravo na nepovredivost fizičkog integriteta iz Ustava Crne Gore i pravo na život iz Evropske konvencije o ljudskim pravima Nataši (35), Marku (osam) i Mašanu Martinoviću (10), koje je 12. avgusta 2022. godine na Cetinju u ubio masovni ubica Vuk Borilović, zaključak je iz mišljenja zaštitnika ljudskih prava.U dokumentu, koji potpisuje zamjenica ombudsmana Mirjana Radović, navodi se da je Uprava policije povrijedila pravo na nepovredivost fizičkog integriteta iz člana 28, stav 2 Ustava Crne Gore i, analogno tome, pravo na život iz člana 2 Konvencije i to propuštanjem preduzimanja preventivnih mjera sa ciljem zaštite života kćerke i unuka podnositeljke pritužbe Vesne Pejović.

Pritužba

Podnositeljka pritužbe je, kako se navodi u dokumentu, ukazala na tragediju koja je zadesila njenu porodicu, kada je dana 12. avgusta 2022. godine, u naselju Medovina na Cetinju, Borilović ubio deset osoba, među kojima i njenu kćerku Natašu i Natašinu maloljetnu djecu Marka i Mašana u njihovom porodičnom domu, a ranio šest osoba.

Smatra, da policijski službenici nijesu blagovremeno postupali i spriječili tragediju.

– Ističe i odgovorno tvrdi da nikada nijesu ispitani navodi, da je ubica bio naoružan do zuba, niti da su preduzimani koraci, da se razoruža i ko je to trebalo da uradi. Postavlja pitanje ko je odgovoran zato što je imao oružje u legalnom posjedu, odnosno ko mu je dozvolio da oružje dobije i zbog čega. Navodi da su ona i njen suprug imali još saznanja vezanih za ovu tragediju, te da su u saznanju, a imajući u vidu i činjenice da su tog dana pripadnici Interventne jedinice iz Nikšića, koji su se nalazili pred Cetinjskim Manastirom, odbili da zbrinu jednu od žrtava ranjavanja, te da snimak još nijesu dobili. Dodaje i da policija nije dobro reagovala, jer da jeste makar bi broj ubijenih bio manji, da se sporo i neorganizovano djelovalo, da nikad nije dobila informaciju o svim propustima koji su napravljeni od postupajućih policijskih službenika i starješinskog kadra, a jesu napravljeni čim je počinitelj imao dovoljno vremena da sprovede masakar neslućenih razmjera u djelo – navodi se u dokumentu.

Pejović u pritužbi ističe i da svako zataškavanje i prikrivanje istine doživljava kao da nanovo gubi svoje najmilije.

– Smatra da Tužilaštvo nije sprovelo djelotvornu istragu, niti utvrdilo sve okolnosti zbog kojih je došlo do ove tragedije, te da su ona i njen suprug imali još drugih saznanja vezanih za ovu tragediju koji nijesu istraženi, da nijesu izuzeti svi dokazi, kao ni tonski zapis zadnjih minuta života njene kćerke i unuka – navodi se u dokumentu.

Regulatorni okvir

Iz Institucije ombudsmana precizirali su da pravo na život iz Konvencije sadrži dvije materijalne obaveze – opštu obavezu zaštite prava na život zakonom i zabrane namjernog lišavanja života, ograničene popisom izuzetaka.

Ovaj član sadrži i procesnu obavezu sprovođenja efikasne istrage o navodnim povredama njegovog materijalnog aspekta. U širem smislu, ta pozitivna obaveza ima dva aspekta: (a) dužnost pružanja regulatornog okvira i (b) obavezu preduzimanja preventivnih operativnih mjera.

Zbog toga je zaštitnik pritužbu ispitao sa aspekta prava na život, kao dijela prava na psihički i fizički integritet zaštićenog članom 28 Ustava Crne Gore i, analogno tome, člana 2 Konvencije u vezi sa postupanjem Uprave policije i državnog tužilaštva.

Obrazlažu da se njihova ocjena zasniva na tome da li je Uprava policije u ovom slučaju reagovala u skladu sa zahtjevima pozitivne obaveze iz člana 2 Konvencije će se temeljiti na ocjeni o tome da li je ispunjena dužnost pružanja regulatornog okvira, kao i obaveza preduzimanja preventivnih operativnih mjera, odnosno da li je Uprava policije učinila sve što se moglo razumno očekivati kako bi se izbjegao stvaran i neposredan rizik za život žrtava za koji je znala ili morala znati.

Ustanovili su da regulatorni okvir, u smislu člana povrede prava na život, postoji.

Međutim, u preduzimanju preventivnih mjera iz Institucije zaštitnika ljudskih prava konstavovali su propuste.

Dozvola za oružje

Podsjećaju da je Filijala za upravne i unutrašnej poslove Ministarstva unutrašnjih poslova 2015. odobrila Boriloviću nabavku oružja radi bavljenja lovom na osnovu dostavljene tražene dokumentacije, kao i da je 9. jula 2021. ovoj filijali dostavljen primjerak krivične prijave podnijete protiv njega zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje, te zaštitnik dodaju da ovo smatraju preventivnim postupanjem.

– U spisima predmeta ne egzistira dokaz da je Upravi policije bilo poznato da je Borilović ispoljavao simptome mentalnog oboljenja, koja bi, sa tim u vezi, imala obavezu da preventivno djeluje – dodaje se u dokumentu.

Ističu da kada je riječ o osobama sa mentalnim oboljenjima ključno je razumjeti da rana identifikacija rizika i odgovarajuće reagovanje zavise kako od osoba sa kojima su u kontaktu, tako i od sistema zdravstvene i socijalne zaštite koji moraju djelovati proaktivno, biti dostupni i dovoljno snažni da omoguće blagovremenu intervenciju.

– Kako bi se rizici prepoznali i sanirali u ranoj fazi. Prevencija zahtjeva sinhronizovano djelovanje – članova porodice, zajednice i institucija. Ukoliko porodice ne preduzimaju mjere i ne pruže podršku članu porodice u liječenju, već kriju iz socijalnih, kulturoloških, običajnih i/ili drugih razloga, mogu nastati kobne posljedice – navodi se u dokumentu.

Podsjećaju na ranije datu preporuku Ministarstvu zdravlja i Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije da u saradnji sa Upravom policije izradi protokol kojim bi se precizno definisale uloga, procedure i saradnja postupajućih službenika uključujući zaposlene u centrima za mentalno zdravlje, centrima za socijalni rad i policijske službenike sa ciljem blagovremenog, sinhronizovanog i multisektorskog pristupa u radu sa mentalno oboljelim osobama.

Pitanja

U utvrđivanju da li je postupanje Uprave policije bilo takvo da ispunjava zahtjeve preventivnog djelovanja po saznanju za dešavanje u Medovini, u mišljenju ombudsmana se navodi da je neophodno odgovoriti na nekoliko pitanja:

– da li je na dan tragičnog događaja bilo angažovano dovoljno policijskih službenika,

– da li su službenici koji su prvi preduzeli mjere i radnje sa ciljem zaštite života građana/ki Cetinja bili odgovarajuće opremljeni i obučeni da rukuju vatrenim oružjem,

– da li su postupali i ako jesu po kojem protokolu ili pravilima službe u datoj situaciji,

– da li im je obezbijeđena pomoć i koja,

– da li je rukovodni kadar postupio blagovremeno i koje mjere i radnje su preduzete u vezi sa tragičnim događajem,

– kakav odnos su Ministarstvo unutrašnjih poslova i Uprava policije ispoljili prema javnosti za vrijeme kritičnog događaja.

Brojno stanje

Uprava policije se izjasnila da na dan tragičnog događaja u OB Cetinje nije bio obezbijeđen potreban broj službenika u skladu sa važećim Aktom o sistematizaciji.

– Brojno stanje u Odjeljenju bezbjednosti Cetinje je iznosilo 34 policijska službenika, dok je sistematizacijom predviđeno 47 radnih mjesta. Od ukupnog broja službenika 12. avgusta osam službenika je bilo na godišnjem odmoru, dva su bila na bolovanju, dok su dva službenika bila na pružanju ispomoći OB Budva, što u daljem implicira da je stvarna popunjenost OB Cetinje tog dana bila ispod 50 odsto – precizirano je u dokumentu.

Od 7 do 19 sati na terenu je bilo radno angažovano pet policajaca, na obezbjeđenju manastira kao ispomoć iz CB Nikšić bilo raspoređeno pet policajaca, dok je jedan službenik obavljao poslove vođe Dežurne službe OB Cetinje.

Iako se ne može sa sigurnošću navesti tačno vrijeme kada je Borilović počeo sa upotrebom vatrenog oružja prema građanima/kama Cetinja, iz spisa predmeta proizilazi da je tragični događaj počeo nekoliko minuta prije 15:22 sati.

– Vrijeme dolaska policijskih službenika na teren je različito, pa u spisima predmeta egzistira vrijeme od tri minuta do jednog sata po prijavi, dok Borilović po izjavi većine svjedoka nije prestao sa upotrebom vatrenog oružja najmanje 40 minuta – navodi se u dokumentu.

Komunikacija

U spisima predmeta ne egzistira dokaz da je policijski službenik OB Cetinje, koji je sa građanima ostvario telefonsku komunikaciju za vrijeme dešavanja kritičnog događaja. u razgovoru pružio bilo kakva uputstva za postupanje građana/ki.

– Neadekvatnu reakciju policijskih službenika u smislu otklanjanja opasnosti odnosno pružanja pomoći građnima/kama Cetinja potvrđuju gotovo svi svjedoci, koji su dali svoje izjave pred Višim državnim tužilaštvom. Na osnovu stanja u spisima predmeta nije moguće zaključiti ko je rukovodio samom akcijom policijskih službenika, na osnovu kojeg protokola ili pravila službe, koje mjere i radnje su naložene i sa kojim ishodom, a u smislu postojanja jasnog komandnog lanca i rukovodnog upravljanja ovom složenom situacijom, a po saznanju da je Borilović počeo sa upotrebom oružja – piše u dokumentu.

Zaštitnik je primjetio neefikasnu i složenu proceduru međusobnog obavještavanja rukovodnog kadra o ovom događaju.

– Poziv sa ciljem dobijanja saglasnosti za angažovanje posebne policijske jedinice je upućen 22 minuta nakon prijave događaja, što je, između ostaloga, rezultiralo da postupajući policijski službenici i građani/ke u međuvremenu budu prepušteni sami sebi – ističu iz Institucije ombudsmana.

Ministarstvo unutrašnjih poslova, kako dodaju, nije putem javnog saopštenja ili upozorenja odmah po saznanju za djelovanje Borilovića pokušala da i na ovaj način preventivnim djelovanjem upozna građane/ke sa postojanjem neposredne opasnosti za život, shodno Zakonu o unutrašnjim poslovima.

– Iz spisa predmeta dalje proističe da je prilikom upotrebe vatrenog oružja od službenika u kritičnoj situaciji više puta dolazilo do zastoja oružja, što može biti indikator neispravnosti oružja ili nedostatka vještina za rukovanje oružjem – dodaje se u dokumentu.

Zaštitnik zaključuje da je, po prijavi o upotrebi oružja, izostala blagovremena, efikasna i koordinirana akcija Uprave policije shodno načelima efikasnosti, blagovremenosti i hijerarhijske podređenosti.

– Uzroke za ovu situaciju sigurno treba tražiti u činjenici da je Uprava policije prethodno duži vremenski period bila suočena sa problemom manjka policajaca koji postupaju na terenu, te njihovom mahom nepovoljnom starosnom strukturom. Zaštitniku nije poznato da je u periodu koji je prethodio tragičnom događajaju Uprava policije vršila temeljne kontrole ispravnosti kako vatrenog oružja koji službenici duže, tako ni periodične provjere njihove psiho-fizičke sposobnosti za obavljanje najtežih policijskih poslova i na taj način pokušala da postigne optimalno djelovanje u granicama postojećih ljudskih kapaciteta i materijalnih resursa – kazali su iz Insitucije ombudsmana.

Uprava policije je, kako dodaju, kroz naknadno sačinjenu analizu uočenih nedostataka konstatovala da se kao glavni nedostatak i problem javlja manjak ljudstva, manjak raspoložive zaštitne intervencijske opreme.

– Nedostaci se ogledaju i u neadekvantnom vatrenom oružju koje se nalazi na zaduženju kod policijskih službenika, u nedovoljnoj obučenosti policijskih službenika za rukovanje sa kratkocijevnim i dugocijevnim naoružanjem, kao i za postupanje u kriznim situacijama – dodaje se u dokumentu.

Iz Uprave policije su, kako navode, kao nedostatak naveli i nemogućnost angažovanja helikopterske jedinice MUP-a tog dana da pruži ispomoć u dijelu što bržeg transporta policijskih službenika do Cetinja, a i sa ciljem bržeg transporta ranjenih do medicinskih ustanova.

Iz ovog organa su konstatovali su i da su kasnili sa davanjem saopštenja za javnost.

– Zaštitnik zaključuje da je Uprava policije u konkretnom slučaju povrijedila pravo na nepovredivost fizičkog integriteta iz člana 28, stav 2 Ustava Crne Gore i, analogno tome, pravo na život iz člana 2 Konvencije propuštanjem preduzimanja preventivnih mjera u cilju zaštite života kćerke i unuka podnositeljke pritužbe – Nataše, Marka i Mašana Martinovića – piše u dokumentu.

Vladavina prava

Osnovna državna tužilaštva u Nikšiću i na Cetinju su, kako podsjećaju, prvobitno ocijenila da nema osnova da je izvršeno bilo koje krivično djelo bilo koje osobe za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, iako, po mišljenju zaštitnika, nijesu prethodno uzela u razmatranje svi aspekti postupanja Uprave policije.

Podsjećaju da je su ovakav epilog imali po jedan predmet pred osnovnim državnim tužilaštvima u Nikšiću i Cetinju, dok je treći pred cetinjskim Osnovnim državnim tužilaštvom u toku.

– Iako je postupak pred ODT-om na Cetinju u toku, zaštitnik ne može a da ne ukaže na prethodno tužilačko postupanje koje ne doprinosi utisku djelotvornosti, a koje je neophodno otkloniti u nastavku postupka pred nadležnim tužilaštvom na Cetinju. Iz spisa predmeta proizilazi da podnositeljka pritužbe, kao ni njen suprug nijesu pozvani u ODT da eventualno saopšte svoja saznanja u vezi sa tragedijom. Podnositeljki pritužbe, pri utvrđivanju činjenica vezanih za smrt članova njene porodice, morala je stajati na raspolaganju mogućnost učešća u postupku. Iako granica učešća može biti različita, zavisno o svim okolnostima datog predmeta, najbliži srodnik/ca žrtve ubistva mora u svakom slučaju biti uključen/a u postupak u onoj mjeri koja je neophodna da bi zadovoljio/la svoje legitimne interese takve osobe – istaknuto je u mišljenju.

Povodom saznanja za ranjenog građanina kojem je, prema pisanju portala “Antena M”, policijski službenik koji se nalazio ispred manastira odbio da pruži pomoć uz odgovor da mora da čuva manastir, zaštitnik primećuje da je ranjeni građanin X. X. pred Višim tužilaštvom izjavio da je tom prilikom bio u društvu sa strinom i bratom od strica, da je zatražio pomoć od policijskog službenika, koji je, kako navodi u izjavi, sjedio u kombiju, a kojeg je pitao: “Možete li da nas povedete do Hitne”, a on je odgovorio da “Mora da čuva manastir”.

– Ove navode ranjenog X. X. je potvrdio svjedok, odnosno njegov brat koji je bio sa njim, dok u spisima predmeta ne egzistira dokaz da je tužilaštvo saslušalo treću osobu. Sa druge strane, policijski službenik koji se sam nalazio ispred manastira je negirao da je odbio da pruži pomoć ranjenom građaninu – navode iz Institucije zaštitnika ljudskih prava ocjenjujući da je nikšićko Osnovno državno tužilaštvo ovom izjavi, po svemu sudeći, “poklonilo vjeru”.

Zaštitnik očekuje da će Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju u nastavku postupka postupati shodno shodno zahtjevu djelotvornosti koji je razrađen u praksi Evropskog suda za ljudska prava i podrazumijeva: 1) nezavisnost i nepristrasnost; 2) blagovremenost i hitnost; 3) temeljitost; 4) omogući učešće žrtve, tj. oštećenog lica; 5) mora postojati kontrola javnosti; 6) odgovarajuće kažnjavanje odgovornih učinilaca.

– Zaštitnik upućuje podnositeljku pritužbe da se u slučaju odugovlačenja postupka pred Osnovnim državnim tužilaštvom na Cetinju u konkretnom slučaju iznova može pritužbom obratiti – poručili su u mišljenju.

Povjerenje javnosti

Navode da, iako je ODT na Cetinju podnijelo optužni predlog protiv bivše načelnice Filijale za upravne i unutrašnje poslove Cetinje zbog nepokretanja postupka za oduzimanje oružja od Borilovića, “zaštitnik ne može, a da ne primijeti da prvobitno donijeta odluka tužilaštva ne doprinosi održavanju javnog povjerenja u vladavinu prava”.

– Zaštitnik primjećuje da je postupajuća tužiteljka u službenoj zabilješci 19. jula 2023. godine, u kojoj je cijenila da nema bića krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, odluku obrazložila “činjenicom da se ne može isključiti mogućnost da bi do ovog događaja došlo i da je postupak oduzimanja oružja sproveden” i “da je konkretan događaj nastupio 12. avgusta 2022.godine, znači vremenski mnogo kasnije u odnosu na činjenicu kada je Filijala obaviještena o krivičnoj prijavi protiv Borilovića, odnsono 9. jula 2021.godine, te da je u istim ili sličnim situacijama Filijala postupala na isti način, što je bila njihova uobičajena praksa…”, iako je između ova dva događaja odnosno obavještenja o krivičnoj prijavi protiv Borilovića i ubistava i ranjavanja građana/ka koje je izvršio ovim oružjem protekao vremenski period svega nešto duži od godinu – istaknuto je u mišljenju.

Zaštitnik podsjeća da se zakonito postupanje državnih organa smatra ključnim za očuvanje povjerenja javnosti u njihovu privrženost vladavini prava i otklanjanje sumnji da vlast ima tendenciju da zataškava ili toleriše nezakonite radnje državnih službenika.

Preporuke

Ministarstvu unutrašnjih poslova, odnosno Upravi policije preporučeno je da obezbijedi zapošljavanje nedostajućeg broja policajaca u Upravi policije shodno važećim aktima o sistemtizaciji, kao i da obezbijedi neophodna sredstva i opremu za rad policajaca.

Ombudmsna predlaže i periodično da se preispituje psiho-fizičko stanje policajaca, kao i da se obezbijedi periodične kontrole ispravnosti sredstava i opreme za rad, uključujući i sredstva prinude.

Dodaju da treba da se obezbijede periodične obuke u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja, kao i da se sačini detaljan plan postupanja u kriznim situacijama sa preciznim navođenjem odgovornih za sprovođenje plana, a zatim sprovesti obuke službenika.

– Ovi organi su dužni da u roku od 90 dana od dana prijema ovog mišljenja zaštitniku dostave izvještaj o preduzetim radnjama za izvršenje preporuka – navodi se u dokumentu koji potpisuje Radović.