Piše: Sreten VUJOVIĆ
Da sam nekim slučajem rođen na dan obnove crnogorske državnosti 2006. godine i da sam se iz nekog stanja preduge hibernacije, probudio u vrijeme izlaganja Urina Miloša od znamenitog bratstva Konatara, u skupštini Crne Gore, u kojoj brani pijesak Velike plaže u Ulcinju, u ove Blage Dane i Predstavljenja Njegove Svetosti, Pape Francesca, rekao bih: „Svevišnji, zahvaljujem Ti što si nam podario ovakvog Mesiju, čuvara Konačne Pravde i crnogorskog nacionalnog, kulturnog i građanskog bića!“
Iznio je ovaj Urin poslanik, ono što i vrapci na granama već „cvrkuću“ da se Milojkovom pinokijevskom nosu dužine saobraćajnice Bar-Boljare, sa sve jadransko-jonskim autoputem teško može vjerovati! Ono što imponuje u objavi na X mreži jeste žar sa kojim opravdano brani protivzakonito i protivustavno potpisivanje ugovora, bez odgovarajućeg tendera, i naravno neke vrste javne rasprave! Tek toliko da se ispoštuje Ustav Crne Gore, kao krunski zakonski akt i da se sprovede neka „javna rasprava“ koja bi kao i do sada bila samo „šminka“ za mnoštvo sumnjivih interesa vladajuće strukture, njihovih članova porodice, kumova, rođaka i ostale mnogobrojne rodbine, kako se obično u čituljama navodi! A „atmosfera je kao na pokajanju“, izjavi Konatar! Čijem pokajanju!? One Crne Gore, koju ste više od polovine sahranili „Temeljnim ugovorom“!? I to u stojećem položaju, do pojasa! Onu (još živu) polovinu iznad zemlje, kao stručnjaci za crkve, a posebno za groblja, ste samo „prekrečili“ da bi izbjegli troškove oko izrade spomenika! I posmatra vas ta polovina, taj „spomenik“ i osuđuje, Zavjetom Prađedovskim!
Nijesam mogao odoljeti pa napisah komentar na Miloševo izlaganje, nadajući se da me na X-mreži, neće blokirati kao Jakov Nejaki ili Kripto-Milojko! A bili su ovih praznika da obiđu Kriptu i „oližu“ kašiku svojih poslodavaca! Nadam se da nakon ovog teksta neće proširiti optužnicu pred cetinjskim Osnovinim sudom! Ako! Meni je u Spužu nekako udobnije i sigurnije, nego u ovom zatvoru koji se još uvijek zove Crna Gora i đe svaka bitanga, makar se maskirala mantijom može pozvati na linč, može da ti psuje pokojnike, one najrođenije i da fizički pokuša spriječiti odbranu porodične časti!
No, vratimo se Urinom Milošu od znamenitog bratstva Konatara! Eto upitah ga sljedeće:
Zašto, Miloše, nijesi digao glas kada je tvoj partijski šef Dritan Abazović poklonio Srbiji kompletno crnogorsko sakralno naljeđe, sa grobnicama naših predaka i gotovo jednu trećinu teritorije Crne Gore!? Ne sporim da je ulcinjski pijesak takođe vrijedan, aliiii… Miloše…
Slažem se, Miloše, da je „atmosfera (u skupštini Crne Gore) kao na pokajanju“! Tu nema dvojbe! No „sahrana“ nešto predugo traje, od 30. avgusta 2020. Je li pravo sahranjivati živoga, Miloše, makar bio napola živ? Pjesnik bi kazao:
„Još je živa Crna Gora,
u njoj ima još gorštaka,
u njoj ima još i ljudi,
vitezova i junaka!“
Ako bi vam planirana sahrana nekom svetosavskom vradžbinom ipak uspjela, hoće li oni koji prežive planirani pogrom, ubuduće pokajanja i parastose zakazivati u Srbiji?
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].