Mladosti istinu svi dugujemo

Piše: Dubravka Jovanović

Samo mladost ima hrabrosti i snage da voli ljepotu, potpuno, iskreno, bezuslovno i bezobzirno.
Samo mladost je toliko „luda“ i tako velika – Andrić.
U ljepoti je istina a do istine buntom mladosti tako “lude“ i tako velike, reći ću, spremna da podržim svaki njihov protest protiv laži i prevara, neodgovornosti, nebezbijednosti građana, protiv svih vrsta nasilja i konačno, protiv četničke ideologije koja gasi sve što je svijetlilo u Crnoj Gori.
Ljepoti mladosti i njihovim čistim licima, neišporkanim dušama, britkom umu i nepripadajućim politikama, crkvama, nacijama, svi dugujemo.
Samo se grubi i neosjetljivi ljudi, vlastodršći (u ovom našem crnogorskom sadašnjem slučaju) otimaju toj obavezi i neće da plate svoj dug. Ali i svoje grjehove. Neće i ne umiju da priznaju i okaju .
A vjernici su veći i od pape. I od samoga Boga.
Kad su  litijašili  za svoje uske interese i partijske udobnosti na svim nivoima, za sve svoje  do zadnjega koljena, i njihove privilegije, onda su bili biblijsk i ljudi. Sveci i čistunci. Ljubi bližnjeg svog, ne kradi, ne laži, ne špijaj, ne ubij.
Božje su zapovjesti koje  „oslobodioci“ , vjernici i bogougodnici ostaviše na vrelom suncu avgusta da se istope. Zaboraviše kandila i ikone, molitve i psalme, klečanja i lizanja crkvenih podova (osim po političkoj potrebi ).
Pa danas nalickani, zalizani, najedeni, napijeni, iz udobnih kalijergi i komfornih kabineta, pred mikrofonima svojih studija i medija, besramno lažu, što znači i kradu i špijaju. Ubili su Boga, pa što ne bi i ljude.
Na putu za dalja razaranja, rušenja, raspremanja, rasturanja, rasprodaju države i svih časnih ljudi u njoj, staje mladost sa svom svojom snagom ljepote unutra i vanka.
Sa svojom slobodom koju samo mladost tako velika i čisto bijela nosi. Mladost  SVOJA I NIČIJA.
Mladost  crnogorska, odlučna da muku, nepravdu, jad i svo zlo koje je zadesilio Goru Crnu, da crnja  ne može biti, sa sadašnjim vlastoljubcima, gramzivim i oholim, uzme u svoje ruke. Hrabro i beskompromisno.
Da im kaže: ne možete više tako! I nećete! I ne smijete! Ne damo vam orgijanje protivzakonito po Ustavu i po narodu! Morate odgovarati! Morate snositi posljedice. Mora se nepravda pravdom zamijeniti.
I niko nas nije poslao. I ni jedna partija nije naša zapovjest. Ni crkva. Ni pop, ni lopov ni top.
„Vrijeme je da sunce kaže koliko je sati“.

Niko me nije poslao da ih podržim. Niko platio. Niko se ni sjetio mene. Niti je potrebno. Niti bih dozvolila. Nikome se nikad nijesam molila osim stihu,toj  vrhovnoj riječi da čista izađe iz mene. Kao porođaj tice, duge i uma.

Zato vam Demokrate, i ostala felo koju prezirem, a koji ste me, usput da kažem, vrijeđali do i preko svakog  bola (i koju sam jednom pobijedila odlukom časnog sudije Višeg suda a kojeg nikada viđela i čula nijesam),  poručujem da se ne bojim ni  Boga ni đavola.
Prisutna na svim skupovima za istinu, pravdu, čast i kičmu Crne Gore. Nepozvana i ne poslata sa mojom prijateljicom iz čudesnog svijeta crno -bijelih dirki kavira, koja bolje svira  Ave Mariju  od svih vaših molitvi lažnih i vaših kanona, mjerila, propisa, zakona, normi.
Stižemo iz grada  sa čijeg  je praga blažena Ozana fermala moćnoga Hajrudina Barbarosu  i nije  mu dozvolila da pokori Grad.
Iz Kotora kojeg se gotovo i ne sjetite da postoji na mapi crnogorskoj, evropskoj, svjetskoj.
Stižemo na ptotest da studentima damo glas.Da podržimo njihovu istinu i njihove zahtjeve.
Dolazimo za  miran, vječni  san cetinjskih dječaka koje  anđeli gore čuvaju  u dva strašna suda i svih stradalih.
Dolazimo da obrišemo suze njihovom psu.
Stižemo da vi odete. I da se više nikada ne ponovite!
Stižemo da konačno opet  zamirišu cetinjske lipe.