Milatovićev populizam ,,do neba“, Đukanovićevi aduti za drugi krug

Prvi krug predsjedničkih izbora pokazao je snažan rast populističkog Pokreta „Evropa sad“, pad broja suverenističkih glasova, ali i veoma loš rezultat kandidata koje su podržali ključni činioci odlazeće Vlade: lidera Demokratskog fronta Andrije Mandića, kojeg je podržala SNP i čelnika Demokrata Alekse Bečića, koji se neposredno pred izbore navodno ,,izmirio“ sa Abazovićevom Urom.

Prve preliminarne analize pokazuju da predsjednički kandidati suverenističkog bloka, Milo Đukanović i Draginja Vuksanović-Stanković imaju u zbiru jedva 40 odsto glasova. Taj se podatak, makar jednim dijelom, može tumačiti i činjenicom da je izostala veća podrška iz sredina gdje tradicionalno suverenističkim kandidatima pristiže značajan kontingent birača: u šest opština su Albanci i Bošnjaci, koji glasaju za nacionalne stranke na lokalnim izborima – u prvom krugu mahom ostali u svojim kućama.

Bez dileme: najveći pobjednik prvog kruga je Jakov Milatović i njegov populistički vanparlamentarni Pokret „Evropa sad“. Ne samo zbog plasmana u drugi krug, već i zbog ubjedljive prednosti od čak 10 odsto u odnosu na ključnog, i po svim anketama favorizovanog, ,,protivkanadidata“ – Andrije Mandića.

DOMINACIJA U GLAVNOM GRADU

Milatovićev procenat od skoro 29 odsto (28,92 %) osvojenih glasova, odnosno podrška 97.858 birača je impresivan rezultat.

Istraživanja javnog mnjenja različitih agencija predviđala su da će Milatović voditi ogorčenu, izjednačenu borbu sa Mandićem za ulazak u drugi krug. Lider Demokratskog fronta imao je prednost jake, iskusne partijske infrastrukture u poređenju sa čelnikom Pokreta „Evropa sad“, a očekivalo se i da će sveštenici Crkve Srbije, već po tradiciji, maksimalno ,,lobirati“ za Mandića.

Realnost je bila drugačija i o tome svjedoče brojke prvog kruga predsjedničkih izbora.

Kolika je bila dominacija Milatovića u odnosu na Mandića, najbolje se vidi poređenjem rezultata u Podgorici i Nikšiću. U glavnom gradu Milatović je osvojio čak 37,8 odsto ili gotovo nevjerovatnih 37.743 glasa, pobijedivši Mandića razlikom većom od 20 hiljada glasova. U odnosu na lokalne izbore od 23. oktobra, svoj rezultat u Podgorici popravio je za više od 16 hiljada glasova. U Nikšiću je Milatović osvojio čak 11.894 glasova iako je tek od nedavno osnovan lokalni odbor PES osvojivši više od Mandića gotovo pet hiljada glasova.

Za Nikšić se do juče vjerovalo da je snažno uporište Mandića i to zbog gradonačelničke funkcije DF-a, središta EPCG poznate po masovnom partijskom zapošljavanju, ali i centra Eparhije budimljansko-nikšićke SPC koja je preko svog prvog čovjeka Metodija Ostojića podržala Mandića.

Rezultati od 19. marta pokazuju da je Crkva Srbije ipak igrala – na dva kandidata i da je Mandić ostao donekle uskraćen onog važnog klerikalnog faktora, kojem se s razlogom nadao.

Osim toga, birači su, pokazuju prve analize, Pokretu „Evropa sad“ i njihovom predsjedničkom kandidatu oprostili ama baš sve: od Spajićevih serijskih laži o dvojnom državljanstvu i duplom prebivalištu u Beogradu, vili u Kotoru, stanu u luksuznom naselju Beograd na vodi. I što je najvažnije: ni Milatovića ni Spajića birači nijesu okrivili – ni za raspad zdavstvenog sistema, kao ni za galopirajuću inflaciju koja je uslijedila nakon uvođenja projekta ,,Evrope sad“.

Uzrok tog biračkog ,,zaborava“ je i kampanja Milatovićevih protivkandidata koji nijesu insistirali na pitanjima pogrešnih ekonomskih poteza, poput gašenja nacionalne avio-kompanije Montenegro erlajnz ili tjeranja stranih investitora kao što je Adriatik propertis ili svjetski poznatog brenda ,,Aman“ dok su bili ministri u Vladi Zdravka Krivokapića…

Sljedstveno tome, rezultati u Podgorici, Danilovgradu, Nikšiću, Pljevljima, Bijelom Polju pokazuju i određeni upliv kandidata Pokreta „Evropa sad“ u biračko tijelo DPS-a.

Milatovićev snažan izborni uspjeh u najvećim gradovima – u Podgorici, gdje je pobijedio Đukanovića sa 7.300 glasova razlike i – Nikšiću gdje je osvojio drugo mjesto sa 11.894, a Mandića i Bečića ostavio sa značajnom razlikom, ukazuje da je većina zapošljenih u javnoj upravi, od školstva, zdravstva, vojske, policije, pa i bankarskog sektora zbog radikalnog povećanja plata dala glas kandidatu – PES-a, iako je to zasluga populizma Abazovićeve Vlade.

Osim toga, kandidat PES-a je ušao i u tradicionalno biračko tijelo DF-a ostvarujući sasvim dobre rezultate i u južnoj regiji: Budvi, Herceg Novom, Tivtu i Kotoru. Drugim riječima: glasači Fronta, uglavnom srpske nacionalne prepoznatljivosti, prepoznali su u Milatoviću onu važnu notu nacionalnog, ,,pravoslavnog“ naboja – lako su prešli u Milatovićev tabor, mlađeg lidera.

IGRA SPC I BEOGRADA

Za taj rezultat je posebno značajna osovina – Demohrišćanski pokret Dejana Vukšića i Srpska pravoslavna crkva koja je preko svojih uticajnih ljudi, prvenstveno popa Mijala Backovića, bitno uticala na dobar rezultat Milatovića. U tu svrhu je bio i organizovan sastanak člana Predsjedništva PES-a Andreja Milovića i mitropolita SPC Joanikija Mićovića u Beogradu, samo nekolika dana pred prvi krug izbora, čime se pokazalo da SPC, ali i zvanična Srbija, imaju više kandidata na predsjedničkim izborima.

Dokaz je izjava Ivice Dačića koji je u ponedjeljak, dan nakon izbora, kazao da je o predsjedničkim izborima u Crnoj Gori razgovarao i sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, te da su zajedno ocijenili kao značajno što su ,,kandidati koji okupljaju srpske glasove postigli dobar rezultat“.

– Sigurno je da će Srbi praktično odlučivati u drugom krugu ko će biti novi predsjednik Crne Gore – rekao je slavodobitno Dačić.

DPS IMA REZERVOAR GLASOVA

Aktuelni šef države Đukanović i Demokratska partija socijalista su ispunili ključni cilj – plasman u drugi krug predsjedničkih izbora uz prednost u prvom krugu, ali nije ispunjen drugi, sekundarni cilj/ potencijalni ulazak Andrije Mandića kao poželjnijeg kandidata.

Đukanović je, kako pokazuju prve preliminarne analize, ostvario jako dobar rezultat iako je kumulativno u odnosu na izbore 2018. izgubio 19 odsto birača. No, nakon skoro trogodišnjeg tavorenja u opoziciji, izborni rezultat od gotovo 36 odsto i oko 120 hiljada (119.673) glasova više je – respektabilan.

Tim prije što je Đukanović u predsjedničku trku prvi put ušao kao kandidat opozicije, bez poluga vlasti, mogućnosti obećanja zapošljenja i drugih ,,benefita“ koje pruža pozicija vlasti. Protiv njega je otvoreno bila i većina privatnih, srpskih, elektronskih medija, a posebno su, tokom izbornog dana, aktivirani pojedini srpski tabloidi pod službom BIA.

Zato aktuelni predsjednik i prvi čovjek DPS-a može da bude relativno zadovoljan: rezultat koji je ostvario je ,,čist“, bez primjesa paradržavne prednosti.

Ipak, izborna taktika da se kroz odabir Mandića kao glavnog kandidata na TV sučeljavanju na kraju nije dala rezultat jer su anti-DPS birači dali ubjedljivu podršku Jakovu Milatoviću.

Đukanovićev izborni rezervoar i potencijal u drugom krugu je ipak veliki imajući u vidu dijasporu koja nije došla kao i rezultate u šest opština: Plavu, Gusinju, Tuzima, Rožajama, Petnjici i koji pokazuju da Albanci i Bošnjaci koji glasaju za nacionalne stranke mahom nijesu bili mobilisani.

Brojke su precizne: ukupna prosječna izlaznost u tim gradovima ne prelazi 39 odsto što je za čak 20 odsto manje od prosječne izlaznosti u tim mjestima na lokalnim ili 30 odsto na parlamentarnim izborima. Analize pokazuju da birači Albanskog foruma Nika Đeljošaja, ali i Bošnjačke stranke Ervina Ibrahimovića u najvećoj mjeri nijesu izašli na izbore.

Jako čudno pogotovo za Ibrahimovićeve birače jer je njihov lider govorio na završnom Đukanovićevom mitingu u Podgorici.

Za Tuzi se veže i nevjerovatan podatak: da je pri niskoj izlaznosti čak 826 birača glasalo Andriju Mandića (14 odsto) a da je više od 60 odsto ostalo svojim kućama?!

Đukanović, prema analizama Pobjede, nije bez šansi u drugom krugom u kojem će se voditi neizvjesna bitka. Đukanovićev najveći problem je što će morati da se bori na tri fronta: da smanji broj apstinenata koji preferiraju suverenistički blok, da obeshrabri broj glasača koji u njemu vide glavni problem Crne Gore i da napravi strategiju napada na loše ekonomske poteze koje su projektovali i izveli Milatović i Spajić.

Osim toga, mašinerija DPS-a moraće da animira i dolazak dijaspore koja je najvećim dijelom suverenistička, ali koja – nakon gašenja Montenegro erlajnza – ima ozbiljne probleme da dolazi u Crnu Goru u velikom broju.

Na ruku lideru DPS-a i aktuelnom predsjedniku ići će i činjenica da kampanja za parlamentarne izbore kreće samo koju neđelju nakon drugog kruga predsjedničkih, pa možda i neće čuditi izvjesna ,,nezainteresovanost“ Demokratskog fronta, Demokrata, ali i Ure da vode kampanju za predsjedničkog kandidata druge stranke.

Ipak, najveći problem Mila Đukanovića je da se izbori sa slikom politički ranjenog igrača koji nema snage da se izbori sa udruženim protivnicima. Ukoliko taj svoj problem pretvori u prednost i mobiliše veći broj ljudi, Đukanovićeve šanse se značajno povećavaju.

NAJVEĆI GUBITNIK – MANDIĆ

Andrija Mandić je vjerovatno najveći gubitnik predsjedničkih izbora.

Plan koji je smislila ta politička organizacija – da se uz pomoć skupe kampanje u kojoj je angažovan marketinški stručnjak iz Izreala, uz podršku zvaničnog Beograda i SPC – lagano izbori za ulazak u drugi krug, nije dao očekivani rezultat.

Mandić je osvojio svega 19 odsto glasova, što je na nivou njegovog rezultata iz 2008. na predsjedničkim izborima, daleko od bilo kakve šanse za drugi krug.

Predviđanja iz istraživanja javnog mnjenja da će biti tijesna trka između njega i Milatovića nijesu se ostvarila.

Za Mandića je posebno bolan poraz u Nikšiću i Podgorici ali i odličan rezultat Milatovića u tradicionalnim uporištima DF-a Herceg Novom, Kotoru, Tivtu i Pljevljima. Za lidera DF-a je posebno frapantan poraz u Nikšiću gdje je kumulativno u odnosu na lokalne izbore izgubio gotovo pet hiljada glasova i za isto toliko glasova poražen od Milatovića!

Daleko veći problem po Mandića i njegovu ekipu jeste da se pokazalo da DF polako gubi svoje dvije ključne uzdanice: SPC i zvanični Beograd. Rezultat izbora i reakcija Ivice Dačića i srpskih tabloida u kojima se pišu hvalospjevi o Milatoviću pokazuju da su i Beograd ali i SPC našli svog drugog igrača u Crnoj Gori.

URA I DEMOKRATE – TONU

Pompezno najavljena i na brzinu formirana koaliciona saradnja Demokrata i Ure, samo nekoliko dana uoči predsjedničkih izbora, nije dala nikakav rezultat niti sinergiju.

Naprotiv: rezultat od 11.1 odsto Alekse Bečića je loš jer se pokazalo da ne postoji sinergija te dvije partije kao nukleusa budućeg takozvanog centrističkog bloka iza kojeg su stajali određeni centri moći, mediji ali i pojedine zapadne ambasade tradicionalo sklone da uređuju političku scenu.

Kako sada stvari stoje, Ura i Demokrate moći će samo da budu manje bitni igrači, a ukoliko uopšte dođe do formiranja, Evropa sad će im ispostavljati zadatke.

Pokazalo se da je Bečić platio ceh prevelikom taktiziranju ali i ponudama koalicione saradnje Pokretu Evropa sad, a na brzinu sklepana koalicija sa Urom bez Civisa nije naišla na dobar odziv birača.

Bečić je, osim Podgorice, značajan dio glasova izgubio i u ostalim svojim uporištima prvenstveno Herceg Novom i Kotoru, gdje je iako vlast vrši godinama ubjedljivo poražen i od Milatovića i od Mandića.

OSTAVKA VUKSANOVIĆ-STANKOVIĆ

Draginja Vuksanović-Stanković je nakon debakla na predsjedničkim izborima podnijela stavku na sve stranačke funkcije i poslaničku najavivši, možda i ishitreno, povlačenje iz politike. Ipak, njen gest je rijedak slučaj među crnogorskim političarima i političarkama koji nemaju običaj da preuzimaju odgovornost za svoje poteze ili neuspjehe.

SDP je očigledno žrtva sopstvenog taktiziranja. Dugotrajno insistiranje na zajedničkom, nadstranačkom, predsjedničkom kandidatu suverenističkog bloka nije bilo planski, niti je imalo realnu podršku DPS-a i drugih stranaka suverenističkog bloka.

Biračima suverenističkog bloka se očigledno nije dopalo ni ranije, prilično plahovito, nuđenje saradnje sa Pokretom Evopa sad što je prilično grubo odbijeno od strane Milojka Spajića, a kod birača stvorilo ,,crv sumnje” u dosljednost socijaldemokrata.

Moguće da je na pad rejtinga uticalo i objavljivanje tajno snimanog razgovora Draginje Vuksanović-Stanković, nakon pregovora o formiranju vlasti na Cetinju, kada nije došlo do dogovora sa DPS-om. U predvečerje izbora taj je snimak izazvao reakciju glasača što se odrazilo na rejting Vuksanović- Stanković u Prijestonici đe je od nje bio jači čak i Jakov Milatović.

KATASTROFA STRANAKA PARLAMENTARNE VEĆINE

Iza kulisa predsjedničke utrke, rezultati prvog kruga otkrivaju još jedan frapantan detalj: Đukanović, kao kandidat opozicione Demokratske partije socijalista i Milatović kao čelnik vanparlamentarne Evropa sad zajednički su dobili čak 60 odsto glasova.

Ako se ubroje i glasovi ostalih kandidata koji nijesu iz stranaka koje participraju u vlasti, znači da su partije parlamentarne većine – koje imaju 41 poslanika u Skupštini – osvojile jedva nekih tridesetak procenata glasova.

To je i najbolji dokaz da sadašnji sastav parlamenta ne odgovara političkoj realnosti na terenu, a da dvije stranke koje čine 80 odsto izvršne vlasti – SNP i Ura – podržava tek nešto više od šest odsto građana..