Ivana Đukić: “Montiranje istine”

Ivana Đukić

Mene bi bilo strah pred bogom, da radim to što Vi radite. Još je ,,smješnije” – ili tužnije, zavisi s koje strane gledate, što ovo objavljujem kod čovjeka – koji je od Vaše strane, na živoj pravdi i zbog žive istine, od strane Vas istih – do sad toliko puta osuđivan… Žrtve su u crnomagijskim ritualima i neophodne, da bi oni, koji su zapravo počinjeli grijehe, bili sačuvani.
Nego, sva sreća, pa se Vaša i moja vjera, u tolikoj mjeri razlikuju, da je srpstvo sa vaše strane poistovijećeno sa pravoslavljem – a to i takvo pravoslavlje sa ,,sve i svja” – odnosno bogom, te nije ni čuda da su Vam kriterijumi izmješteni. U nadi da će moje molitve biti uslišene, a za spas svačije duše, pa i Vaše, pišem ovo, a ljepše bi bilo da pišem nešto svrsishodnije.

Dakle, toga dana, u slobodnom hodu korzoom Cetinja, 20.5.2021. – ispred zgrade Ministarstva kulture, ispred mene nađe se kamerman i novinarka, koja je, očigledno odbijana u više navrata od strane govornika, zamoli da progovorim. Naučena da gledam ljudima u oči, i da ih ozbiljno slušam što pričaju, zaboravih da pogledam u mikrofon i vidim koja je televizija intervjuiše, a ne pavši mi na pamet da je iko, e osim ultraprocrnogorskij medija se usudio da dolazi na Cetinje, uoči Dana nezavisnosti, i postavi pitanje u vezi njene obnove. Da znate što je sram, Vi ne biste nosili i dalje ijekavski naziv performeske frontkadrovske firme velikosrpske ideologije, bez ikakavog obzira, već biste davno prešli, u skladu sa svojim uvjerenjima, na ekavicu, i naziv bi Vam bio ,”Vesti”. U skladu sa svojim moralnim principima, vjerovatno ne biste ni pisali. Najprije sam mislila da Vam dođem u redakciju, tu, pred svima, sa dokumentovanim snimkom, koji bi u ovom slučaju bio sačuvan, napravim Vam skandal… Vi to zaslužujete, u ime svih onih kojima ste nanijeli nepravde. Ništa manje. Vi zapravo zaslužujete i, u svakom simislu ozbiljnu, ali ne Farsičnu, krivičnu.

Prijavu, detaljno elaboriranu, uključujući svjedoke, voljne da komentarišu, među kojima su i zapošljeni u zgradi Ministarstva kulture. Zaslužujete, zbog nemale manipulacije napravljene. U nekoliko navrata sam spominjala, da bih Vas najradije samo ignorisala, jer ne zaslužujete životno vrijeme, ni prostor, da se o Vama priča. Ni moralni, ne pedagoški, ni naučni. Ali, pošto sam u dijeli svoje prirode, i dijelom svoje vokacije i performer, nije mi bilo teško da ponovo odem na isto mjesto, izbrojim dodatne korake i zabilježim isti snimak, onako kako se sve zaista desilo, zajedno sa majicom ,”Zeta Golubovci, 2011″.
Kako je u našoj zemlji moguća identifikacija antifašizma sa fašizmom, ne začuđuje da je uporediti sarkazam sa istinonom, takođe izvodljivo. Naime, novinarka mi je postavila pitanje što mislim o Crnoj Gori, petnaest godina nakon obnove njene samostalnosti. Odgovorila sam u skladu sa mjestom, ispred koga smo se našli, i rekla da mi to budi skorašnje uspomene. Zatim sam se izrazila rječnikom, koji je korišćen u krajnje vidljivo-primjetno-sarkastičnom tonu, što žalim da nije primjećeno od strane montažera, jer nikad, aman nikad-za-nikad, ne bi stavili u svoju korist, i napravili da izgleda kao da sam nešto pozitivno za njih rekla. Krajnji dio snimka, koji je najvažniji, a koji je Vašu novinarku nasmijanu do suza (što je, naravno, već sam samo po sebi problematično, jer ste pokazali smisao za humor, koji inače nemate), je rečenica ,,Jedino što može gore da nam se desi od ovoga, je da ovi na vlasti postanu Crnogorci.”